VIDEO / Tradicionalno pravljenje ašure: Jelo s lješnjacima, rižom, sjemenkama, bademima, jabukama...

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Deseti dan mjeseca muharrema, koji je prvi mjesec hidžretske godine, obilježava se kao Dan ašure.

VIDEO / Foto: AA

Tog dana ili nekoliko dana prije, muslimani koji obilježavaju Dan ašure prave posebno jelo nazvano "ašura" koje je nalik kompotu, a ime je nastalo od arapske riječi 'ašere' što u prijevodu znači deset.
 
Pravljenje ašure datira još od vremena poslanika Nuha koji je životinje i ljude prvi put nakon općeg potopa nahranio jelom koje je izgledalo kao jedna vrsta kompota u kojem su sastavljene tada preostale vrste žitarica, voća i povrća. Budući da sastojci ašure nisu spomenuti u Kur'anu, prema usmenoj predaji, jelo mora imati najmanje tri sastojka, dodajući druge prema želji i mogućnostima, a potrebno je voditi računa da broj namirnica bude neparan.
 
Tradicija pravljenja ovog jela zadržana je i u BiH, a u starogradskom sarajevskom naselju Vrbanjuša hadžinica Makbula Mutevelić jedna od onih domaćica u čijoj se kući njeguje tradicija pravljenja ašure. Kaže kako su njena nana, majka i svekrva pravile ovo jelo godinama te se nada kako će i njena djeca, snahe i unuci također nastaviti tu tradiciju koja nalaže da se dva do tri dana pred Dan ašure priprema jelo koje će se kasnije podijeliti rodbini i prijateljima.
 
Prema njenima riječima, u miješani "kompot" stavlja se mnogo različitih vrsta voća i zrnastog povrća, prema želji i mogućnostima koje to dozvoljavaju.
 
Budući da se zrna graha i kukuruza duže kuhaju, hadžinica napominje kako je njih potrebno prvo kuhati, a onda dodavati i druge sastojke. Za ovogodišnji Dan ašure, jelo će kuhati u loncu, a dodaje kako domaćice najčešće pripremaju ašuru u većim šerpama.
 
Različito voće se može kuhati zajedno u jednom loncu ili svaka vrsta posebno, napominje ona, nakon čega bi se sve poslije sastavilo, uz dodatak šećera koji je nezaobilazan. U toku kuhanja dodaju se cimet i karanfilčić i, ko želi, malo, vrlo malo soli.
 
U nepisanom pravilu, svaka vrsta voća i povrća mora biti kuhana, ali se ne smije raspadati.
 
"Nekada se ašura kuhala u kazanima i bakrenim haranijama, pravilo se pretežno u tekijama, a sada domaćice prave u većim šerpama", kaže hadžinica Makbula i dodaje kako se u ovo jelo stavljaju i slatki i slani sastojci, ali da, na kraju, jelo mora biti izrazito slatko.
 
"Ašura ne treba biti previše gusta, ali ni rijetka. Ona, ustvari, asocira na jedan malo bogatiji kompot, a malo je gušća i slađa nego inače."
 
U ašuru se, prema želji, može dodati i karanfilić, cimet, suhe šljive, suhe smokve, kruške, jabuke, grožđice, zobene i pčenične pahuljice, maline, kupine, jagode, orasi, badem, leblebije, riža, zob, limun, zrna kahve, sjemenke suncokreta i mnogi drugi sastojci. Od sastojaka zavisi i konačna boja ašure.
 
Prema riječima hadžinice, potrebno je praviti i dodavati sastojke postepeno, kako bi svaka namirnica našla svoje mjesto u loncu ili šerpi.
 
Kada je riječ o ovom slatko-slanom jelu, pravila nalažu da se u njega ne smije stavljati meso.
 
"Ne može se stavljati meso ili mesni prozivodi bilo kakvi i ne smije se stavljati puding ili gustin, to ne dolazi u obzir. Jer je prednost kuhanja svih ovih namirnica to da se sama stvara gustoća, a sve se sjedini uz agdu koja se doda na kraju svega. Ako je preslatko ili pegusto, može se dodati ključale vode, ne smije hladne, već ključale", kaže hadžinica te dodaje kako mnoge domaćice griješe kada u ašuru stavljaju puding.
 
Kada ašura dobije potrebnu gustinu, a jelo ne smije biti ni previše gusto niti rijetko, hadžinica napominje kako se jelo vadi u posude ili čaše, a preporučljivo je i skoro obavezno da se podijeli.
 
"Dijeli se isto kao kad se dijele kurbani. Može se dijeliti rodbini, komšijama i prijateljima na Dan ašure ili dan poslije", kaže hadžinica, napominjući kako su rijetke domaćice zadržale običaj pravljenja ašure.
 
"Malo je porodica koje to rade. Kada je riječ o mojoj porodici, to se oduvijek radilo i nadam se da će i moja djeca i unučad to nastaviti. Kada napravim, ponudim i počastim", zaključuje. 
 
Nakon tradicionalne pripreme, ašura se treba podijeliti, prema riječima hažinice Makbule, makar u tri kuće.
 
 
 
(aa)





Pošaljite Facebook komentar