U Hrvatskoj je potvrđen izolirani slučaj gube, hronične zarazne bolesti iz drevnih vremena.
Riječ je o stranom radniku, a nadležni uvjeravaju kako je situacija pod kontrolom te nema razloga za paniku, rekli su za RTL iz Ministarstva zdravstva Hrvatske. Prije ovog, posljednji slučaj gube u Hrvatskoj je zabilježen 1993. godine.
Guba, poznata i kao lepra, je hronična zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Mycobacterium leprae. Najčešće zahvata kožu i periferne živce, a neliječena može dovesti do trajnih oštećenja i invaliditeta.
Iako je stoljećima bila sinonim za stigmu i izolaciju, danas se guba uspješno liječi kombinacijom antibiotika te predstavlja izlječivu bolest. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, većina oboljelih uz pravodobno liječenje može voditi normalan život bez rizika za okolinu.
Pacijent sa simptomima gube javio se splitskim epidemiolozima prije deset dana. Slučaj je potvrdio i voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti HZJZ-a Bernard Kaić.
“O tome se nije ništa pričalo i pisalo, zato što je otkriven. Čovjek se liječi, njegovi bliski kontakti su dobili terapiju, postekspozicijsku, oni čak nisu ni zaraženi. Daje se profilaksa i prate se, i stvar je pod kontrolom”, izjavio je Kaić.
Iz Ministarstva zdravstva su pojasnili kako je riječ o stranom radniku iz Nepala koji već dvije godine s porodicom živi u Hrvatskoj. Splitski epidemiolozi nisu htjeli davati izjave.
Epidemiolog Kaić objašnjava da se guba “očituje kožnim promjenama, oštećenjima živaca, tako da ljudi gube osjet, osjećaju slabost”.
“Ali, slično kao i tuberkuloza koja je također hronična bolest, isto tako se može izliječiti. To traje dugo, 6 do 12 mjeseci, s više vrsta lijekova, ali se može izliječiti. Nije to neki veliki bauk”, rekao je, prenosi Index.
O ovom rijetkom slučaju govorio je Ivan Puljiz, predstojnik Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, koji ističe da razloga za zabrinutost građana nema. S njim su saglasni i splitski epidemiolozi te Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
“Posljednji slučaj u Hrvatskoj je bio prije više od 30 godina, 1993. godine. Prema službenim podacima, u Hrvatskoj tokom 20. stoljeća bilo je 20-ak slučajeva”, pojasnio je Puljiz.
On navodi kako se bolest ponovno pojavljuje zbog migracija iz zemalja gdje je guba, poznata i kao lepra, još uvijek endemska, poput dijelova Brazila, Indije, Indonezije i DR Konga.
Budući da je pacijent u Hrvatskoj već dvije godine, najvjerovatnije je stigao već zaražen.
“Vrijeme od zaražavanja do pojave simptoma je od pola godine do 10 godina, a nekad i više. Znači, ne postoji mogućnost detekcije takve bolesti kod ljudi koji dolaze iz zemalja iz područja gdje je ona endemska”, rekao je Puljiz.
Liječnici naglašavaju da guba nije visokozarazna bolest. Za prijenos je, objašnjava Puljiz, potreban dugotrajan i blizak kontakt sa zaraženom osobom, najčešće unutar kućanstva.
“Najčešće se prenosi kapljičnim putem znači, kućni kontakti koji su mjesecima zajedno, nekad i godinama, da bi se bolest prenijela”, kaže.
Puljiz je detaljno opisao i simptome na koje treba obratiti pažnju. Prvi znakovi obično su promjene na koži.
“Najčešće to su hipopigmentacije ili svjetlija boja kože u odnosu na ostalu kožu. Promjena poslije može biti više – gubitak osjeta odnosno, s vremenom nedostatak osjeta”, navodi.
U težim kliničkim oblicima mogu se razviti čvorasti infiltrati po koži, a uz gubitak osjeta javlja se i opadanje kose, trepavica i obrva.
“Kod težih oblika, ako zahvaćaju lice u endemskim područjima imamo izraz ‘facies leonina’ – izgled lava, kod osoba koje imaju te potkožne čvoriće po licu”, objasnio je.
Ipak, naglašava kako bolest nije smrtonosna, ali ako se ne liječi, može dovesti do atrofije mišića, invalidnosti i oštećenja kože.
(24sata.info)
