Od početnog zamaha, najave reformi, jurnjave ka evropskom putu, obećanja promjena i novog pristupa politici, danas su tek ljuštura prosutih obećanja koje karakterišu međusobne optužbe i sve vidljivija nemoć. Stranke Trojke, SNSD i HDZ danas uglavnom podsjećaju na raštimani orkestar koji se podnosi zato što mora, bez ikakve smislene ideje da se ostatak mandata iskoristi za bilo kakav iskorak.
Trojka je, bez saglasnosti HDZ-a odavno krenula u izbacivanje SNSD-a iz vlasti i sve što je u tom pogledu učinjeno je smjena Nebojše Radmanovića iz rukovodstva Predstavničkog doma državnog parlamenta. Uspjeli su promijeniti i neke kadrove u komisijama i to je sve. Najave smjene SNSD-ovih ministara Staše Košarca i Srđana Amidžića te Nikole Špirića iz Doma naroda je ostalo samo na ideji bez pomjeranja s mrtve tačke. Sve pokušaji smjene dešavali su se u trenucima kada je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik bježao od državnog pravosuđa.
U tom periodu HDZ kao koalicioni partner i Trojke i SNSD-a držao se po strani, ali suštinski uz SNSD, ne želeći da dozvoli smjenu njihovih kadrova niti imenovanje najavljivane alternative iz Republike Srpske u vidu opozicije iz tog entiteta. Tako Vijeće ministara danas nema ministra sigurnosti nakon hapšenja Nenada Nešića, a HDZ-ov kadar koji je zamjenik u spomenutom ministarstvu praktično rukovodi tom institucijom.
U dosadašnjem periodu Trojka nije ulazila u otvoreni okršaj sa HDZ-om, već se kroz više primjera pokušao kreirati narativ i predstaviti da se zbog situacije u kojoj se našao Dodik HDZ postepeno udaljava od SNSD-a. No, u praksi se to nikada nije dogodilo i nema nikakvih naznaka ni da će se dogoditi. A i zašto bi kada HDZ procjenjuje da do kraja mandata gotovo ništa ne može promijeniti te da im je isplativije ostati u korektnim odnosima sa SNSD-om do narednih izbora, sa ili bez Dodika.
HDZ je do sada kroz niz primjera na državnom nivou pokazao da ne odustaje od prvobitnih partnera. Tako su predstavnici Hrvata u Nezavisnom odboru (koji je vjerovatno sve, samo nije nestranački) bili suzdržani kod pitanja smjene Darka Ćuluma, čovjeka koji je dao ostavku na mjesto direktora SIPA-e pa se predomislio i vratio u fotelju. Time su sačuvali, barem za sada, čovjeka koji je poslušao Dodika i povukao se iz državne agencije u trenucima kada se državna institucija trebala štititi i pokazati integritet.
Trojka svakako računa da im nije mudro ulaziti u direktni konflikt sa HDZ-om, s kojima su u vlasti na nivou entiteta Federacija BiH i s kojima imaju brojne interese. Ni HDZ trenutno nema druge opcije nego trpjeti Trojku pa je na sceni neka vrsta klackalice, gdje je HDZ na državnom nivou ipak u povoljnijoj situaciji. Državnog budžeta još nema i pitanje je da li će proći parlamentarnu proceduru. Evropski put i preuzete obaveze se sve manje spominju, a brojni zakoni čekaju u ladicama oba doma parlamenta.
Ulazak u sukob s HDZ-om za Trojku znači i rizik političkog pozicioniranja pred naredne opće izbore, a ostanak u statusu quo znači dodatni gubitak političkog kredibiliteta te kukavičluk u kontekstu HDZ-ovog držanja uz SNSD, ali i brojnih poteza kojima je HDZ zakočio niz procesa.
(24sata.info)