Prodavci na pijaci ističu prednost domaćih i svježih proizvoda u poređenju s industrijskim alternativama.
Razlikovanje svježeg mesa moguće je vizuelnim pregledom, mirisom i osjećajem na dodir.
Mnogi ne mogu da zamisle život bez mesa, glavnog izvora proteina za sve koji praktikuju ishranu bez ograničenja kada su u pitanju mesni i/ili mliječni proizvodi. Situacija s mesom je uvijek posebno osjetljiva – prije svega zbog njegove kvarljivosti i strogih higijenskih kontrola koje mora da prođe prije nego što stigne na police naših prodavnica.
Mesar otkrio trik zlata vrijedan
Mnogi se pitaju i o porijeklu mesa. Jasno je da bi većina radije jela meso domaće proizvodnje, ali zbog cijene i dostupnosti često su osuđeni na kupovinu mesa u velikim međunarodnim lancima. Za dio građana Hrvatske dileme nema – jedina opcija im je prodavnica i upakovano meso, uz povjerenje u podatke s ambalaže, posebno one o roku trajanja.
S druge strane, pijaca nudi drugačiju vrstu ponude. Male mesare, obično sa svega nekoliko radnji na gradskim pijacama, ponosno ističu oznake „domaće“ i „svježe meso“, a to smo i sami mogli vidjeti na pijaci Dolac, koja je tog dana bila neuobičajeno prometna za jedan radni dan.
“Problem je što smo uopšte dopustili da se to prodaje” Naš zadatak bio je jednostavan – pronaći prodavce domaćih proizvoda koji su spremni da uporede proizvode iz supermarketa s onima koje sami prodaju. Mnogi nisu htjeli da govore pred kamerom, ali smo naišli na prodavačicu Miru u jednoj maloj mesari, koja nam je otvoreno ispričala svoje mišljenje.
„Situacija je jasna – ne može lanac koji mora da šalje ko zna koliko paketa mesa širom zemlje za kratko vrijeme biti mjesto kvalitetnog proizvoda. Meso je kvarljivo, osjetljivo, naročito tokom transporta. Problem je što smo uopšte dopustili da se tako nešto prodaje. Ne govorim to da bi ljudi kupovali kod mene – neka svako kupi gdje može i koliko može.
Ali zbog takvih praksi uvedene su razne metode konzerviranja, da bi ti proizvodi izgledali svježe. Uz to su i jeftiniji, pa ljudi često radije uzmu tamo paket jer dobiju više za manje novca“, rekla nam je.
Kako prepoznati svježe meso?
Pitali smo je i o najčešćim strahovima kupaca. „Znate kako, ko se boji – taj ide na pijacu. Mada i tu ljudi pitaju za porijeklo mesa. Strah je opravdan, vidite i sami šta se sve pojavi po internetu. Ima ljudi slabijeg vida koji kupe ono što uvijek kupuju – sve je upakovano, pa vjeruju da je u redu.“
„Onda dođu ovdje, pa čak i donesu da pokažu šta su kupili. A zapravo je lako prepoznati da li je meso svježe. Potrebna vam je samo ruka i malo pažnje. Prvo – gledate boju. Meso mora imati ujednačenu boju po cijeloj površini. Junetina je tamnocrvena, piletina svijetloružičasta. Ako je meso sivo, tamno ili bezbojno – nešto nije u redu.
Drugo – miris. Ne smije imati jak ili neugodan miris. I treće – dodir. Pritisnite prstom komad mesa. Ako se udubljenje brzo vrati – meso je svježe. Ako ostane rupa – nije.“
Poseban oprez s mljevenim mesom Kad je riječ o mljevenom mesu, Mira je posebno naglasila: „Ako već kupujete mljeveno meso, neka ga samelju pred vama. To je jako važno, jer se loš kvalitet najlakše prikrije kad je meso već samljeveno.“
Na pijaci smo primijetili da domaće meso i dalje ima svoju publiku, ali i da ga mnogi ne mogu priuštiti. Supermarketi prodaju proizvode prilagođene masovnoj potrošnji i dugom skladištenju – što često ide na račun kvaliteta. Sve više, čini se, svježe meso postaje luksuz, a ne svakodnevica, piše Blic.
(24sata.info)
