Bosna i Hercegovina, kao mala ekonomija, od 1998. godine ima vlastitu valutu – konvertibilnu marku. S druge strane, Crna Gora već više od 20 godina kao valutu koristi europsko sredstvo plaćanja, euro. Pitanje koje se dugo postavlja je li u Bosni i Hercegovini potrebno uvesti euro i ukinuti domaću valutu?
Odgovor na ovo pitanje Nezavisne su novine potražile od domaćih stručnjaka tražeći i odgovor što bi bilo potrebno učiniti kako bi se to dogodilo i bi li narod uopće želio koristiti euro kao sredstvo plaćanja.
Bosna i Hercegovina oko 70% vanjskotrgovačke razmjene ima sa zemljama Europske unije.
Ekonomista Saša Stevanović smatra, kada se govori o ukidanju vlastite valute, kako je to delikatno pitanje.
“Valuta je odraz državnosti, odraz nekog vremena, povijesti, simbola suvereniteta. To nije čisto ekonomsko pitanje. Na primjer, srpski dinar pojavio se prvi put 1214. godine i to je službeno druga valuta po starosti, prva je britanska funta, koja se pojavila 800 godine. Ako zanemarimo taj povijesni kontekst, ako zanemarimo emociju zbog pitanja treba li ukinuti valutu, ako to promatramo kao ekonomsko pitanje, onda treba vidjeti koje su ekonomske koristi. Ako imamo “papir” koji svoju vrijednost crpi i u cjelosti je vezan za euro. Znači, svaka naša domaća konvertibilna marka je papir koji cirkulira na domaćem tržištu, a njegova vrijednost ovisi od vrijednosti eura. Iskustvo je Crne Gore kako nemaju domaću valutu, a pitanje je koristi li malim ekonomskim sustavima domaća valuta, kao što je i pitanje mogu li mali ekonomski sustavi voditi neovisnu monetarnu politiku”, kaže Stevanović.
Prema njegovim riječima, svi ekonomski šokovi iz Europe se reflektiraju kod nas.
“Ne raspolažem podatkom koliko se na mjenjačkim poslovima zarađuje te koliko to građane košta. Prelaskom na euro tih troškova ne bi bilo. Također, izgubila bi se i potreba čuvati vrijednost domaće valute kapitalom centralne banke, te bi se onda postavilo pitanje: Što sa tim kapitalom? Iznimno je složeno pitanje, delikatno, ali osim neke emotivne, suverene koristi, ekonomska računica ukazuje kako bi bilo opravdano ukinuti domaću valutu. Na kraju, možda i pitanje za građane putem referenduma izjasniti se što misle o tome. Također i neka svaki od čitatelja postavi sebi pitanje bi li više volio plaću primati u eurima i plaćati u eurima”, istakao je Stevanović.
Doktor ekonomske diplomacije Siniša Pepić ističe kako Bosna i Hercegovina ima fiksni tečaj prema euru zahvaljujući valutnom odboru, što znači kako KM ne može slobodno fluktuirati na tržištu i time nema mogućnost monetarne politike koja bi omogućila prilagođavanje tečaja u slučaju ekonomskih šokova.
“U tom smislu, moglo bi se tvrditi kako prelazak na euro ne bi predstavljao značajnu promjenu u pogledu monetarne fleksibilnosti, jer BiH već praktično koristi euro kao referentnu valutu. Međutim, postoje ključne razlike između trenutnog režima valutnog odbora i potpunog usvajanja eura. Dok je KM formalno vezana za euro, zadržavanje vlastite valute daje BiH određenu razinu autonomije i simboličkog suvereniteta. Uz valutni odbor, BiH i dalje ima kontrolu nad svojim bankarskim sustavom, a iako nema mogućnost prilagođavanja kamatnih stopa ili tečaja, zadržava neke instrumente za održavanje financijske stabilnosti. Ako bi BiH usvojila euro, izgubila bi i preostale mehanizme kontrole, poput mogućnosti kreiranja nekakvog minimuma vlastite monetarne politike kroz Centralnu banku BiH. To znači kako bi u cjelosti bila podložna monetarnoj politici Europske centralne banke (ECB), koja svoje odluke donosi na osnovu stanja i potreba ekonomija eurozone, koje se mogu značajno razlikovati od potreba ekonomije BiH”, objašnjava Pepić.
Prema njegovim riječima, u slučaju ekonomskih kriza specifičnih za BiH, ECB ne bi bila u obavezi u obzir uzimati specifičnosti i potrebe BiH pri donošenju odluka o monetarnoj politici.
“Pored toga, prelazak na euro podrazumijevao bi i ispunjavanje strogih ekonomskih i fiskalnih kriterija, uključujući održavanje niskog proračunskog deficita i javnog duga. Bez provedbe strukturnih reformi, prelazak na euro mogao bi donijeti više štete nego koristi, ograničavajući mogućnosti za ekonomski rast i razvoj. Da skratim, dok fiksni tečaj prema euru zaista ograničava monetarnu fleksibilnost, zadržavanje KM daje BiH određenu razinu kontrole nad vlastitim ekonomskim i financijskim okruženjem. Potpuni prelazak na euro bio bi veliki korak koji bi trebao biti rezultat sveobuhvatne analize i strateškog razmišljanja, uzimajući u obzir dugoročne ekonomske interese zemlje”, naglasio je Pepić, pišu Nezavisne.
(24sata.info)
