Naime, Tinka je jedina bh. državljanka koja je ikad predstavljala drugu državu na Eurosongu i to Švicarsku 2006. godine s pjesmom “If We All Give a Little”. Kako tvrdi, biti pozvan da se predstavlja druga država nije samo velika čast, već i rijetka privilegija koja se pruža malom broju umjetnika.
“Posebno me ispunjava ponos što je ta zemlja upravo Švicarska – zemlja izuzetne ljepote, bogate tradicije i velikih uspjeha, koju je 1988. godine predstavljala i sama Céline Dion, kanađanka, kada je i odnijela pobjedu za Švicarsku. Sve to sam gledala kao dijete, s divljenjem i snovima. Eurosong u Atini 2006. godine nosim u srcu kao jedno od najuzbudljivijih poglavlja mog života. Taj trenutak kada sam stajala na sceni s kolegama iz pet drugih zemalja, predstavljajući Švicarsku, ali noseći Bosnu i Hercegovinu duboko u svom biću – bio je zaista čudesan”, pojašnjava ona.
Kako tvrdi, to su bili momenti kada je osjećala da se granice brišu i da muzika ujedinjuje ljude.
“Sjećam se pogleda publike, reflektora, ali i svakog sata napornog rada koji je prethodio toj noći. Ono što ljudi možda ne vide je koliko se iza kulisa znoja i truda uloži – i baš zato je sve to toliko dragocjeno. I danas mi srce zatreperi kad se sjetim svega. Jesam predstavljala Švicarsku, a krv je, što bi rekli naši – ipak bosanska”, kazala je.
Kako je došlo do predstavljanja Švicarske na Eurosongu
Milinović je pojasnila kako je uopšte došlo do njenog odlaska u Švicarsku i predstavljanja ove zemlje na Eurosongu.
“Moja švicarska bajka zapravo je počela godinu dana ranije – na bh. Eurosongu 2005. godine, gdje sam se predstavila s pjesmom ‘Sometimes I Wish I Were A Child Again’, njemačkog kompozitora Ralph Siegel-a, eurovizijskog doajena i autora brojnih svjetskih hitova. Planirano je da potpišem ugovor s njemačkim SONY BMG u slučaju pobjede na bh. Eurosongu te večeri – što bi mi otvorilo vrata međunarodnog tržišta: omogućilo bi mi snimanje albuma za inostrano tržište i dodatno unaprijedilo moj umjetnički razvoj uz ozbiljan i profesionalni tim. Ne treba posebno naglašavati da je takva prilika san svakog umjetnika – a posebno muzičara iz Bosne i Hercegovine”, kazala je.
Kako tvrdi, unatoč visokim bodovima žirija i televotinga te večeri, završila je na drugom mjestu sa istim brojem glasova kao i kasnije proglašena pobjednička numera. Odluka žirija prevagnula je u drugom smjeru, da Tinki pripadne drugo mjesto.
“Veći apsurd je da tad saznajemo kako direkcija bh. Eurosonga nije poštovala svoje pravilo da svi takmičari, od trenutka prijave pa sve do samog takmičenja, moraju biti državljani BiH i priložiti dokaz. Uprkos tome, žiri za pobjednike proglašava grupu u kojoj jedna od tri ravnopravne članice grupe nije ni rođena u BiH da bi imala državljanstvo, niti je u trenutku bh. takmičenja imala bh. državljanstvo”, tvrdi Milinović.
“Umjetnost piše neočekivane puteve”
Ona dalje pojašnjava da nakon ovoga, BiH prestaje održavati javni Izbor za pjesmu Eurosonga i prelazi na “interne procedure odabira predstavnika”.
“Moja priča otišla je drugim tokom, a umjetnost, baš kao i život, piše neočekivane puteve. Ralph Siegel me ubrzo potom preporučuje švicarskom timu – Državna radio-televizija Švicarske – koji je tražio umjetnicu s internacionalnim kvalitetom za sljedeću godinu. Upravo iz te moje autentične posvećenosti muzici i profesionalizmu, rodila se šansa da nastupim za Švicarsku na Eurosongu u Atini 2006. godine”, kazala je.
Prilikom prihvatanja ove ponude, Milinović tvrdi da se nije premišljala, jer umjetnost ne poznaje granice.
Tinka Milinović na Eurosongu (Foto: YouTube/Screenshot)
“Kada vas neka zemlja prepozna, prihvati i pruži priliku da zasjate – to je kompliment koji se ne odbija. Švicarska mi je tada otvorila vrata da pokažem ne samo vokalni potencijal, već i da se izrazim kao umjetnica, govoreći univerzalnim jezikom muzike. Ipak, u svakom tonu koji sam otpjevala osjećala se i BiH – moj mentalitet, moja emocija, moj DNK. Raditi sa Švicarcima bilo je istinsko zadovoljstvo. Njihova profesionalnost, organizacija i poštovanje prema umjetnicima ostavili su snažan utisak na mene. Osjećala sam se cijenjeno, zaštićeno i potpuno posvećeno umjetnosti, bez nepotrebne dramatike i ‘igre iza kulisa’ kakve sam, nažalost, ranije doživjela. Za mene je to iskustvo bilo poput daška svježeg, alpskog zraka – i potvrda da tamo gdje se talent vrednuje, rezultati i respekt dolaze prirodno. I dan danas sam u kontaktu sa svima, i volimo se čuti i viđati”, poručuje.
Prije predstavljanja Švicarske, kako je već i spomenula Tinka se takmičila u finalima bh. Eurosonga, a kako ističe, to su za nju bili zlatni dani domaće muzičke scene.
“Pjesme poput ‘Sve što imaš ti’, ‘I’m Never Gonna Fall’, ‘Sometimes I Wish I Were A Child Again’, ‘Hit’, ‘Ljubav za ljubav’, ‘Ja još uvijek gledam’, i ostale, su urezane u srcima mnogih. Sjećam se publike koja je pjevala sa mnom u glas, moje prve haljine, treme koja se pretvarala u snagu kad zakoračim na scenu. Sjećam se dragih riječi iz publike, koje nosim kao medalju cijeli život. Uvijek ću pamtiti i zagrljaje djece u publici, osmijehe ljudi i onaj osjećaj kada znaš da si zauvijek ušao u nečije srce”, kazala je Milinović.
“Umjetnik pripada svima”
Ova pjevačica prisjetila se i svojih bolnih sjećanja iz tog perioda.
” Znate li šta boli? Kada publika glasa i zove, troši teško zarađene pare da vas podrži televotingom, prvim mjestom, a onda samo par ljudi u žiriju dogovoreno odluči drugačije – jer eto, ‘red je da sad pobijedi neko iz tog ili tog naroda’. Šta je s nama za koje ne smatraju da smo iz tog ili tog naroda? Kada je nas red? To nije umjetnost, to je igra bez pravila. Umjetnik ne pripada naciji, umjetnik pripada svima”, poručuje ona.
Tinka Milinović (Foto: Rob Gregg)
Poredeći Eurosong od ranijih godina, sa ovogodišnjim, Tinka ističe da se mnogo promijenio, kao i da je danas to spektakl svjetskih razmjera kojem je duša ostala ista.
“To je spoj različitosti, šarenilo talenata i beskrajna energija. Primjećujem koliko je produkcija otišla u visine, ali nekad mi nedostaje i onaj stariji, emotivniji Eurosong, gdje su glas, orkestar i pjesma bili centar svega. Kada je riječ o mojim favoritima, uvijek volim izvođače koji se ne boje ranjivosti i koji izvedu pjesmu koja ostane u srcu i nakon što se svjetla ugase”, kazala je Milinović.
Govoreći o novim, potencijalnim prilikama Milinović ističe da bi se vrlo rado vratila Eurosongu i ponovo predstavljala BiH.
“Srce bi mi reklo ‘da’ bez razmišljanja. Predstavljati svoju zemlju, nakon što sam cijeli život bila njen ambasador na različitim svjetskim pozornicama, bila bi čast. Danas bih to uradila na jedan zreliji način – sa spojem elegancije, iskustva i umjetničkog identiteta koji sam godinama gradila. Sad imam i muža i kćerkicu koji su mi i najveća podrška uz moju porodicu i prijatelje. Kćerkici je skoro šest godina, često sama pušta moje pjesme u svojoj sobi i kaže mi kroz svoje suzice radosnice koliko voli pjesmu ‘Sometimes I Wish I Were A Child Again’. Za nju bih sve uradila i to bi bio najljepši osjećaj gledati njen osmijeh i radost dok navija za mamu”, poručuje.
“Vratila bih se Eurosongu kao kompletna umjetnica”
Za Tinku, Eurosong je pozornica na kojoj se ne nastupa samo glasom, već i dušom. Ovog puta, ona tvrdi da bi se vratila s ponosom i bogatijim iskustvom.
“Vratila bih se sa znanjem koje nosim kao magistrica solo pjevanja i opere, obrazovana u Americi, sa karijerom na opernim, jazz, pop, cabaret, pa čak i rock scenama. Vratila bih se kao kompletna umjetnica – i autentična žena. Ovaj put – znala bih tačno šta nosim sa sobom: i Bosnu, i Hercegovinu, i Švicarsku, i Ameriku, i sve one koji nikad nisu imali ‘svoj red’ u nacionalnom ključu”, kazala je.
“Umjetnost je poziv da djelovanjem ostavimo trag”
Kada je riječ o njenom nastavku karijere, Tinka tvrdi da trenutno sa porodicom živi u Ankari, a za nju kreativnost ne poznaje ni geografiju, ni pauzu i njen rad nikada ne staje.
“Aktivna sam na projektima koji povezuju muziku, obrazovanje, umjetnost, zdravlje i osnaživanje – posebno djece i žena od 40+ godina, jer iskreno vjerujem da život tada tek dobija svoj puni smisao i snagu. Paralelno vodim i internacionalne projekte u oblasti umjetnosti i produkcije, s ciljem da znanje i iskustvo koje sam godinama gradila pretočim u nove vrijednosti koje inspirišu druge. Kroz sve to, njegovala sam snažnu mrežu saradnika i prijatelja koji vjeruju u moj rad i spremni su me podržati u svakom ozbiljnom iskoraku. Zato sa sigurnošću mogu reći da bih, ukoliko dobijem priliku da ikad predstavim Bosnu i Hercegovinu – pa i na Eurosongu – imala i tim i kapacitete da to učinim dostojanstveno, profesionalno i na visokom nivou. Za mene umjetnost nikada nije bila samo pozornica – to je stil života, svakodnevna inspiracija i poziv da svojim djelovanjem ostavimo trag”, zaključuje Milinović.
(24sata.info)