Njemački list Frankfurter Sonntagszeitung objavio je tekst s novim detaljima o “Sarajevo safariju” i dijelove razgovora s talijanskim novinarom i piscem Eziom Gavazzenijem. Članak počinje navodima bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je prvi svjedočio o “turistima snajperistima” u februaru 2007. godine pred Haškim sudom a transkript ispitivanja dostupan je na internetu, prenosi Deutsche Welle.
“Jordan je u više navrata u Sarajevu vidio muškarce koji su mu privukli pažnju odjećom, oružjem, te činjenicom da su ih vodili lokalni ljudi. Neki su imali puške, koje su više odgovarale lovu na divlje svinje u Schwarzwaldu nego borbama u gradu. Jasno se vidjelo da nisu vješti u kretanju kroz ruševine. Isto mu je, kako kaže, potvrdio i jedan suradnik s područja Mostara.
Nakon Jordanovog svjedočenja o “turistima snajperistima” uslijedilo je: ništa. Možda zato što su priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Talijanima koji su s lovačkom opremom dolazili u Sarajevo i plaćali srpskim paravojnim jedinicama ogromne iznose da bi mogli ići u lov na ljude dugo smatrane urbanom legendom”, piše Frankfurter Sonntagszeitung (FAS).
Njemački list se potom osvrće na dosje koji je talijanski novinar Gavazzeni sa svojim odvjetnikom Nicolom Brigidom i bivšim sucem Guidom Salvinijem predao Državnom odvjetništvu u Milanu 28. januara 2025. godine, a koji je FAS dobio na uvid.
“Tu se navodi da je riječ je o najmanje stotinu “ratnih turista”, koji su nazivali jedni druge “strijelcima” – mada bi prikladniji izraz bio serijske ubice.
Navodno su plaćali i do 300.000 eura (u današnjoj vrijednosti): “Djeca su koštala najviše, zatim muškarci (po mogućnosti u uniformi i naoružani), onda žene, a najzad starce se moglo ubiti besplatno.”
U dokumentu se tvrdi da je talijanska vojna obavještajna služba 1993. bila informirana o “ratnim turistima” i nekoliko mjeseci kasnije saopćila da je identificirala polaznu tačku tura i da ih je zaustavila. Ali, je li to zaista istina? “Ne, danas znamo da to ne odgovara istini. Izleti na front nastavljeni su i tijekom 1994. i 1995.”, rekao je Gavazzeni prošle srijede u Milanu”, prenosi njemački list.
Gavazzeni, koji je autor knjiga o atentatima na suce Giovannija Falconeja i Paola Borsellina koji su bili lovci na mafiju i o atentatu na papu Ivana Pavla II., u veljači bi trebao objaviti svoju najnoviju knjigu pod naslovom „I cecchini del weekend“ („Vikend-snajperisti“). Netflix i Amazon su ga kontaktirali – žele ekranizirati knjigu, koju će objaviti izdavačka kuća Paper First.
Što ga je najviše šokiralo? “Da je ubijeno dijete očito bilo najtraženiji trofej”, piše Frankfurter Sonntagszeitung i nastavlja: “Tokom opsade Sarajeva, koja je počela 6. aprila 1992. i završila 29. februara 1996. godine, ubijeno je 11.541 ljudi.”
Radost ubijanja
Među žrtvama je bilo 1.621 dijete. Svaka porodica u gradu ima bar jednu žrtvu poginulu od granate ili snajpera. Sarajevo je okruženo planinama visokim preko dvije tisuće metara, koje se spuštaju u blage brežuljke. Snajperisti su bili postavljeni na tim uzvišenjima, s pogledom na ulice, trgove, stanove. Ili su bili na neboderima, s pogledom na “Snajper aleju”. Ljudi koji su morali izaći van po vodu ili hranu trčali su trotoarima ili se sklanjali uz oklopna vozila UN-a.“
“Gavazzeni je od kriminologinje Martine Radice naručio profil počinitelja. Bili su dobrostojeći, “iz viših slojeva društva”, poput “ljekara, sudija, advokata, notara i preduzetnika”, sklonih lovu. “Sve se temeljilo na traženju adrenalina. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje” kaže Gavazzeni za njemački list.
Na početku se govorilo da su među sudionicima bili desničari. “To je dezinformacija. Ne potječe od mene”, objašnjava Gavazzeni.
“Ne vjerujem da je političko ili ideološko uvjerenje igralo bilo kakvu ulogu.” Je li razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju? “Da.”
Prvi put je saznao za ratne turiste u martu 1995. godine iz članka objavljenog u listu Corriere della Sera: “Bio sam zgrožen i godinama sam o tome razmišljao.” Počeo je pisati triler na tu temu. “Ali, ubrzo sam shvatio da premalo znam. Sve bih morao izmisliti, pa sam odustao.” A onda je u jesen 2022. godine izašao film Sarajevo Safari slovenskog režisera Mirana Zupaniča.
Gavazzeni je pisao Zupaniču, koji mu je poslao link i dostupne podatke. Najviše su ga potresle izjave bivšeg pripadnika obavještajne službe BiH Edina Subašića. Gavazzeni mu je pisao. Otpočela je intenzivna komunikacija, koja je dio dosjea…
Citat iz e-maila Edina Subašića iz novembra 2024.: “Krajem 1993. godine sam iz dokumenata bosanske vojne obavještajne službe, tokom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za ovaj fenomen. On je rekao da je s njim iz Beograda došlo pet stranaca.”
Najmanje trojica su bila Talijani. Sastajali su se u Trstu, zatim bi odletjeli do Beograda, potom su prebacivani u Mostar ili Sarajevo. Od Subašića potječe i izjava da je talijanski vojni obavještajni servis SIMSI (raspušten 2007.) tvrdio da su te ture zaustavili.
“Zaplet kao iz trilera”
“U međuvremenu se u talijanskim medijima javljaju i drugi koji potvrđuju optužbe. Diplomat Michael Giffoni, tada stacioniran u Sarajevu, rekao je da mu je 1994. rečeno kako “stižu autobusi puni bogataša sa svih strana. Lovci, ali i biznismeni”.
Javio se i penzionisani saradnik Caritasa koji je vodio humanitarne transporte i rekao da je vidio autobuse iz kojih su izlazili stranci u skupoj odjeći i s oružjem.
Hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić upravo tvrdi da je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić 1992.–1993. godine, kao dvadesetogodišnjak “sarađivao s turistima koji su plaćali”, dok je bio dobrovoljac bosansko-srpske milicije koja je držala Židovsko groblje iznad Sarajeva.”
Vučićev portparol je te navode odlučno odbacila. FAS nastavlja: “Sve to sada mora provjeriti milansko Državno odvjetništvo. Ispitivanja su već počela. Pokret Pet zvjezdica podnio je parlamentarni zahtjev da se dokumenti, koje talijanske obavještajne službe navodno imaju o “Sarajevo safarijima”, učine dostupnima.”
Za knjigu o atentatu na papu Ezio Gavazzeni je imao pristup arhivu DIGOS-a, specijalne istražne jedinice talijanske policije.
“Pomislio sam da bi bilo interesantno pitati arhive DIGOS-a u Trstu i Goriziji imaju li bilješke o prolasku lovačkih grupa”, citira njemački list.
No tamo su mu rekli da materijal iz tog razdoblja više ne postoji. “Nije li to čudno? Dok se u Rimu sve arhivira, na mjestima koja su tokom rata na Balkanu bila čvorište ljudi, oružja i droge – sve je navodno bačeno?”, prenosi FAS.
“Neke stvari koje priča zvuče kao teorije zavjere ili kao zaplet iz trilera”, piše dalje njemački sedmičnik. Očekivao je prijetnje. “Ali, ništa nije stiglo, a iskreno, to nije dobar znak. Mislim da neko čeka da vidi šta će knjiga otkriti”, izjavio je za FAS Gavazzeni.
“Milanskom državnom odvjetništvu Alessandru Gobiju on je predao i popis imena osoba koje je identificirao kao sudionike safarija. U knjizi ih neće imenovati”, izvještava list.
“Ako pravosuđe dođe do istih zaključaka kao Gavazzeni i ako se uspije uhvatiti makar jedan čovjek koji je sudjelovao u smrtonosnim safarijima, to bi moglo biti suđenje stoljeća. Indicije su cijelo vrijeme bile tu. Trebalo ih je samo povezati – što je Gavazzeni učinio na svom laptopu u kafiću jednog trgovačkog centra”, zaključuje na kraju članka list Frankfurter Sonntagszeitung, pišu Vijesti.ba.
(24sata.info)
