Godine 2012. Dan Buettner je krenuo širom svijeta da odgovori na pitanje koje je opsjednulo filozofe i doktore još od Metuzalema: Zašto ljudi u nekim dijelovima svijeta žive mnogo duže od drugih? Putovanja su ga odvela u Grčku, Nikaragvu i Japan.
Govoreći iz svog doma u Minneapolisu, autor knjige The Blue Zones Solution: Revolucionarni plan da jedete i živite na svoj način do doživotnog zdravlja objašnjava zašto su stanovnici grčkog ostrva Ikaria jedni od najzdravijih ljudi na planeti; zašto mjesto gdje živite i društvo koje održavate određuju vašu dugovječnost; i zašto bi svi trebali imati više seksa.
Očigledno pitanje: Šta je plava zona?
To je prije svega termin za naš projekat, ali se slabo koristi za opisivanje dijelova svijeta u kojima ljudi žive najduže. Konkretnije, područja u kojima imamo demografski potvrđeno, geografski definisano, područje gdje ljudi često dostižu 100 godina, imaju najveći životni vijek ili najnižu stopu smrtnosti u srednjim godinama.
Ikarija u Grčkoj, “ostrvo na kojem su ljudi zaboravili da umru”.
Nalazi se u centralnom Egeju, nedaleko od obale Turske, veoma blizu Samosa, gde su živeli Pitagora i Epikur. Ovo je područje koje je u velikoj mjeri bilo izolirano od ostatka drevne Grčke, pa čak i moderne Grčke, i inkubirao je niz načina života i populaciju koja živi oko osam godina duže od prosjeka, sa samo djelićem [prosječne] stope demencije. Dakle, ovi ljudi žive dugo. Štoviše, oštri su do samog kraja. Dok ovdje u Americi oko 50 posto ljudi starijih od 85 godina pati od demencije.
Šta jedu na Ikariji i zašto žive tako dugo?
Ikarija se nalazi u centralnom Egeju, nedaleko od obale Turske, veoma blizu Samosa, gde su živeli Pitagora i Epikur. Ovo je područje koje je u velikoj mjeri bilo izolirano od ostatka drevne Grčke, pa čak i moderne Grčke, i razvilo je niz načina života i populaciju koja živi oko osam godina duže od prosjeka, sa samo djelićem prosječne stope demencije. Dakle, ovi ljudi žive dugo. Štaviše, zdravi su do samog krajai rijetko imaju demenciju.
Dijeta imože biti tajna za bolje zdravlje. Na Ikariji jedu varijantu mediteranske prehrane. Ali oni su jedinstveni po tome što jedu puno krompira. Njihova potrošnja pasulja je također velika. Možda najzanimljiviji sastojci su zelje koje zovu horta , koje izgleda kao vrsta korova. Koriste to zelje za salatu ili zelje koje će lagano kuhati na pari i peći u pitama. Ovo zelje je hrana koja se najviše povezuje sa zdravim starenjem.
Tajna dugog života Grka, puno seksa, odmora i vina?
To nije teško revolucionarno? Ali to je zapravo istina. Ako drijemate 30 minuta dnevno, pet dana u sedmici šanse za srčanu bolest su za jednu trećinu manje. Znamo da ljudi koji imaju seks nakon 50. godine, barem dva puta sedmično, imaju otprilike upola manju stopu smrtnosti od ljudi koji ga nemaju. Znamo da ljudi koji umjereno piju zapravo nadžive one koji ne piju. Vino ima visok nivo polifenola i antioksidansa. Alkohol u vinu takođe pomaže u snižavanju nivoa kortizola, hormona povezanog sa stresom. Ako popijete čašu vina uz ikarski obrok, to će utrostručiti apsorpciju flavonoida. Zapravo je bolje popiti čašu vina uz obrok nego čašu vode tvrdi autor knjige.
Opsjednuti smo fitnesom. Ali na Ikariji, to je stvarno nebitna stvar
Nijedan od živahnih 90 i 100-godišnjaka sa Ikarije ne vježba na način na koji mi to zamišljamo, kao da provedete pola sata na traci za trčanje. Tajna koju nas uče je važnost inžinjeringa „podsticanja“ fizičke aktivnosti u naš svakodnevni život, kao što je sadnja bašte, koja postavlja poticaj za cijelu vegetacijsku sezonu zalijevanje, plijevljenje ili žetva. I ne tražite da u potpunosti olakšate svoj život mehaniziranim alatima. Kuće u Ikariji imaju samo ručni alat. Mijese hljeb ručno. Žive u mjestu gdje je svaki odlazak u radnju ili na posao prilika za šetnju. To zvuči teško u našim životima. No ta nesvjesna fizička aktivnost velika je prednost.
Auto je posjetio i mjesta “stogodišnjaka” u Japanu
Opšti trendovi su isti. Jedu biljnu prehranu; žive u zajednicama koje puno hodaju; njihov život je prožet svrhom. Ali ishrana je očigledno veoma različita. Na Okinavi imaju najveću potrošnju tofua po glavi stanovnika na svijetu, ali jedu vrlo malo ribe. Slatki krompir i kurkuma su takođe dve zanimljive namirnice za dugovječnost. Oko 60 posto prehrambenog unosa stanovnika Okinave nekada je bio slatki krompir, koji je bogat flavonoidima i složenim ugljikohidratima. Kurkuma se povezuje sa nižim stopama raka i zdravijim srcem.
Grah kao čarobna namirnica?
Obično kada unosimo proteine, obično posežemo za životinjskim proizvodima, koji također sadrže masti i nekoliko toksičnih sastojaka. Ljudi koji jedu najviše mesa imaju oko 70 posto veću smrtnost od ljudi koji jedu malo mesa i četiri ili pet puta veće šanse da obole od raka tvrdi autor. Šolja pasulja dnevno za proteine je mnogo jeftinija i sa njom ne dobijate sve štetne sastojke. Velika tajna koju nam Plave zone nude su načini da grah spremaju na različite načine. Priprema graha je jako jednostavna.
Prije svega, imamo smjernice za ishranu u Plavim zonama, koje nude jasan recept za ono što bismo trebali jesti ako smo zainteresirani da doživimo 100 godina. Drugo: trebali bismo dobro pogledati naše društvene mreže. Ako vaši prijatelji sjede na kauču i jedu Doritos, postoji oko 150 posto šanse da ćete i vi to raditi. Broj tri je da postanete jasniji o svojoj svrsi u životu. Prema autoru Galopu, manje od trećine Amerikanaca radi ono što vole na poslu. Dakle, ako ne ostvarujete svoju svrhu na poslu, bolje je da to radite kod kuće ili u svojim vannastavnim ili volonterskim aktivnostima. Četvrto – i ovo je ometajuće. Razmislite o tome gdje živite. Ako živitie u sredinama koje promovišu nezdrave navike i vi ćete ih najverovatnije praktikovati.
(24sata.info)
