Već trideset i kusur godina Stočani su osuđeni da se, uglavnom sami, bore i opiru sveprisutnoj diskriminaciji koju nameću HDZ-ove vlasti. To su činili sa manje ili više uspjeha, ali uglavnom sami.
Za NAP piše: Alija Behram, novinar i publicista
Serija posjeta visokih političkih i državnih zvaničnika gradiću Stocu proteklih dana i sedmica među posmatračima zbivanja i političkim analitičarima svjedoči o barem dvije važne karakteristike koje događaji na jugu Bosne i Hercegovine nesmanjenim tempom produciraju i gomilaju.
Narodski rečeno, Stočanima je dogorilo do nokata! Glasni i argumentirani prigovori o sveprisutnoj diskriminaciji Bošnjaka u gradiću na Bregavi i napadno osionom ponašanju lokalne vlasti na čelu sa HDZ-ovim “prvotimcem” i Čovićevim stranačkim miljenikom na jugu zemlje Stjepanom Boškovićem, ukazuju da priča o sveprisutnom aparthejdu kraj Bregave nije nimalo naivna i bezazlena. Ona nije, kako neki mogu zaključivati – nekritički isforsirana, nego je uistinu stvarna i provocirajuće opasna. Stočani to najbolje znaju jer – to stanje zapravo žive!
Otuda je svaka posjeta Stocu visokih funkcionera iz vrha države korisna i dobrodošla podrška, ma o kome da se radilo. Od ogromne je važnosti da se time, prvenstveno najranjivijim grupama – stolačkim povratnicima, stavi do znanja da nisu sami i da mogu računati na podršku šire zajednice. Utisak je, međutim, da su mnoge od ovih već opisanih ili tek najavljenih posjeta u dobra doba okasnile.
Već trideset i kusur godina Stočani su osuđeni da se, uglavnom sami, bore i opiru sveprisutnoj diskriminaciji koju nameću HDZ-ove vlasti. To su činili sa manje ili više uspjeha, ali uglavnom sami. Zbog toga treba sa svom ozbiljnošću tretirati zahtjeve lokalne aktivističke populacije da Stocu i Stočanima ne trebaju posjete od datuma do datuma, i “reda radi”, nego im treba sveobuhvatna podrška sa programom mjera koji će, do kraja jasno i transparentno, definirati red poteza koje vlasti na svim nivoima moraju preduzimati kako bi se za stanje očiglednog aparthejda pronašao adekvatan i zajednički, sistemski ali svakako – provjerljiv odgovor.
Ovaj novinar je u Stocu boravio barem u tri-četiri navrata samo tokom ovog ljeta i svaki put u Mostar se vraćao uznemiren, zapitan i jednako – najblaže rečeno, poražen stanjem stvari. Lokalni aktivisti iz Udruženja “Stolac glasno” podastrli su ispred mene gomilu informacija, opisa događaja, dokumenata i autentičnih, ubjedljivih tvrdnji o aparthejdu koji produciraju čelnici lokalnog HDZ-a koje kao gradonačelnik predvodi HDZ-ova perjanica u Stocu, rečeni Bošković.
Nakon njegovih nedavnih ponovljenih tvrdnji u medijima – sklonih bez rezervi i zapitanosti isključivo interesima HDZ-a, da “Bošnjaci u Stocu nisu ugroženi”, te kako “u Stocu ne postoji diskriminacija”, aktivisti iz Udruženja “Stolac glasno” nude kontraargumentaciju za takve tvrdnje. Gradonačelniku Boškoviću i lokalnom vladajućem HDZ-u postavili su seriju neugodnih pitanja, ali iako je proteklo neko razumno vrijeme u kome se morao dogoditi Boškovićev odgovor, iz njegovog kabineta nema reagovanja.
Evo te porazne slike o stanju u Stocu, pa neka poštovani čitaoci sami izvedu zaključak traže li stolački Bošnjaci “hljeba preko pogače” ili je “Dara (kraj Bregave) odavno prevršila mjeru”.
Zašto samo 6 Bošnjaka, od ukupno 120 zaposlenih, radi u gradskoj administraciji? Zašto nema niti jednog Bošnjaka na poziciji direktora ili zamjenika direktora u lokalnim javnim ustanovama? Zašto u Javnoj ustanovi “Radimlja” nema uopšte zaposlenih Bošnjaka? Zašto u Elektroprivredi HZHB nema zaposlenih Bošnjaka? Zašto u Pošti nije bilo mjesta niti za jednog zaposlenika iz reda Bošnjaka? Zašto u JU Centar za kulturu i sport nema zaposlenih Bošnjaka?
Aktivisti iz Udruženja “Stolac glasno” traže od gradonačelnika Stjepana Boškovića da javnosti objasni kako to da se na prste jedne ruke mogu izbrojati radna mjesta za Bošnjake u ostalim lokalnim javnim preduzećima i ustanovama. Zašto ih, recimo, nema u Komunalnom preduzeću, Vatrogasnoj službi i drugim lokalnim firmama. Pozivaju Stjepana Boškovića da odgovori zašto pozicija predsjedavajućem Gradskog vijeća Stoca nije profesionalizirana, po principu kako su brojniji Bošnjaci na vlasti u jednom Kaknju to odavno učinili.
“Da Bošković ima razumijevanja za ovakva pitanja koja zvone gradićem kraj Bregave poput hiljade bubnjeva, da ima makar mrvu političke mudrosti i pragmatičnosti da za kratko potisne sveprisutnu bahatost kojom ignoriše i odbacuje sve prigovore stolačkih Bošnjaka, koje ne želi ni da čuje, a kamo li da ih primi na razgovor, ne bismo reagovali na ovaj način – burno, bučno i javno. Ali, iz njegovog kabineta, za sada, stiže nam samo – glasna šutnja”, rekli su ovom reporter aktivisti iz Udruženja “Stolac glasno”.
Pitali bi Boškovića zbog čega ih ignoriše i odbija primiti na razgovor? A da je raspoložen da ih primi, pitali bi ga još o mnogo čemu. Zašto, recimo, odlaže očekivane posjete mahalama bošnjačkih povratnika u Stolac kako bi se zainteresovao o iskustvima povratničkog života?
Zašto u mahalama povratnika nema javne rasvjete, vodovoda, asfalta…? Zašto se ne rješava pitanje divljih deponija koje ugrožavaju živote povratničkih porodica? Pitali bi ga i posve jednostavnu stvar: zašto izbjegava da bude gradonačelnik svim Stočanima? Postavili bi, naravno, pred Boškovića i druga krupna pitanja, poput ovih:
– Zašto ste dozvolili da se pored rijeke Bregave, nacionalnog spomenika “Badanj”, uz to na poljoprivrednom zemljištu, odlaže smeće i pravi gradska deponija mimo svih propisa i zakona, napose interesa građana?
– Zašto šutite na ilegalno iskopavanje šljunka iz korita rijeke Bregave?
– Zašto ne dozvoljavate razvoj Stoca i odbijate Bošnjacima dozvole za rad na infrastrukturnim objektima koje su uredno kupili?
– Zašto ste uknjižili Koštanu bolnicu u vlasništvo Grada?
– Zašto ne prisustvujete obilježavanjima Dana državnosti i Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Stocu?
– Zašto nema bosanskog jezika na služenoj web stranici grada Stoca?
– Šta je sa nazivima ulica u gradu Stocu, koje su – sve odreda, voljom isključivo HDZ-a dobile hrvatski predznak?
– Zašto u Stocu nema dobre volje da se jedna ulica imenuje ulicom Mehmedalije Maka Dizdara?
Pitali bi Stočani Stjepana Boškovića zbog čega uporno i godinama ignoriše bajramske koncerte i ramazanske programe, iako uredno dobija pozive, te šta je, zapravo, u svom mandatu konkretno uradio za Bošnjake Stoca?
Ako bi našao sluha da iskreno i otvoreno razgovara sa Bošnjacima Stoca, Bošković bi mogao čuti i druga aktuelna, makar i vrlo neugodna pitanja. Stočani su, svi odreda, nesumnjivo, živo zainteresovani da saznaju više o tome ko, kako i za čiji račun prisvaja i krčmi državno zemljište na području stolačkog kraja. To je već preraslo u očiti, masovni kriminal sa velikim ciframa otimačine državnog blaga.
Odgovore traže jednako mjesni Hrvati, kao što je interes svih građana Stoca, i šire, da čuju zbog čega je Federalno tužilaštvo (POSKOK) formiralo predmet vezan uz prodaju državnog zemljišta na području Stoca. Dolazak POSKOK-a kraj Bregave naišao je na nelagodu i opštu šutnju u gradiću. Aktivisti iz grupe “Stolački otpor” poručuju, međutim, da pozdravljaju aktivnosti na otkrivanju, kako su rekli, “nezakonitog otimanja i prodaje državnog zemljišta na području grada Stoca”.
“Prema saznanjima naše grupe ‘Stolački otpor’, Grad Stolac i Gradsko vijeće rasprodavali su državnu imovinu na području te općine, gdje je planirana između ostalog izgradnja fotonaponskih elektrana. Po našim saznanjima, već 1.200 hektara državnog zemljišta prepisano je na Grad Stolac i veći dio od toga je prodat…” – kažu iz ove grupe nevladinog sektora.
Mediji su ovih dana emitovali službenu informaciju iz POSKOK-a da su, po naredbi postupajuće tužiteljice, policijske agencije izuzele odgovarajuću dokumentaciju iz Grada Stoca, a koja se odnosila na prodaju više parcela na području ovog gradića. Dok federalni istražni organi rade svoj posao provjeravajući moguće razmjere kriminala u korist šačice privilegovanih stranačkih kumova, gradonačelnik Stjepan Bošković opet je nedostupan za medije.
Edim Šator, predsjednik Gradskog vijeća Stoca kaže da podržava aktuelne istrage. Neka se procesuriraju svi ukoliko su se ogriješili o zakon. Podsjeća da se radi o prodaji državnog zemljišta iz perioda prošlog Gradskog vijeća Stoca (2021-2023. godine), možda i od prije. Tvrdi da prodaje nije bilo u mandatu aktuelnog Vijeća.
Stolački aktivisti očekuju da će POSKOK istrajati u svojim istragama te da će biti zaustavljeni nelegalni radovi na izgradnji fotonaponskih elektrana i trafostanica kako bi bila spriječena velika šteta po državu BiH, ali i po sve građane. Podsjećaju da prema Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, bez obzira na odredbe bilo kojeg drugog zakona ili propisa, državnom imovinom može raspolagati isključivo država Bosna i Hercegovina, kao njen jedini titular.
Stolac je, zahvaljujući nekolicini organizacija i udruženja nevladinog sektora i ozbiljnom krugu zainteresovanih, upornih i istrajnih aktivista, podigao glavu i uspravio kičmu. Tvrde kako ih stanje u Stocu i, generalno, neprihvatljivo loš položaj Bošnjaka primorava da se usprotive vladajućem aparthejdu, izađu na ulice i pošalju glasan krik neslaganja i neprihvatanja ponižavajućeg položaja koji ih gura u građane nekog drugog reda.
Treba ovdje odmah primijetiti da je sveprisutna kuraž Stočana tim veća ukoliko se zna da je ovaj gradić bio primjer masovnog povratka u svoj grad nakon paklenih devedesetih kada su u kolonama izbjeglica, kroz logore i bespuća, bili protjerani diljem zemlje i svijeta. Sada su u svom Stocu u broju i procentima stanovništva narasli da se njihovo prisustvo nikako ne može niti smije bagatelisati i potcjenjivati. Otuda potiče i snaga njihovog djelovanja i glasnog promišljanja u borbi za – ništa više, nego – potpune ravnopravnosti sa svima drugima.
Da je takav energičan i uporan pristup imao odjeka i da se glas iz Stoca čuo ne samo u BiH, nego i u regiji i, posebno među dijasporom Stoca i Hercegovine, svjedočila je nedavna kampanja da se samoinicijativno podigne novi harem za ukop umrlih Stočana. Naime, rukovodstvo Stoca je nedavno bilo donijelo odluku o lokalitetu novog harema, ali je gradonačelnik Bošković promijenio lokalitet izabravši bez konsultacija neku novu lokalciju, daleko od centra, prema Ljubinju, uz samu entitetsku liniju.
Među Bošnjacima Stoca to je doživljeno kao otvorena provokacija, zapravo Boškovićevo – prstom u oko! Udaljenost tog lokaliteta od centra Stoca nije bila prihvatljiva nikome pa su stolački aktivisti samoinicijativno uzeli stvari u svoje ruke. Definirali su prihvatljivu slobodnu lokaciju blizu centra, zasukali rukave i sami uredili i ogradili harem. Tvrde kako su čak spremni da se kolektivno suoče sa pravnim posljedicama toga čina, koje najavljuje Boškovićeva administracija. Ali će tada i lokalne vlasti morati da su suoče sa brojnim primjerima vlastite samovolje koja je često prevazilazila zakonske propise i okvire.
Stočani ističu kako njihova udruženja ne vode političku kampanju, kako im se iz krugova HDZ-a prigovara.
“Naš cilj je rješavanje problema koji muče sve građane Stoca, a najviše Bošnjake. Stolac je grad svih nas i naše je geslo jasno, nedvosmisleno i nepromijenjeno: Na zemlji kamenih spavača mora biti mjesta za sve ljude! Nećemo prestati upozoravati na sistemsku diskriminaciju u Stocu i borit ćemo se svim demokratskim sredstvima protiv aparthejda koji traje decenijama u ovom gradu…”
(24sata.info)
