Kako piše Borger za Guardian, administracija Joea Bidena je odgađala primjenu bilo kakvog ozbiljnog pritiska na izraelskog premijera sve do poslije izbora, uprkos sve većem nezadovoljstvu zbog nekoliko pitanja – sprječavanja pomoći Gazi, njegove kampanje protiv UN-a, opstrukcija sporazuma o razmjeni talaca za mir i podrška njegove vlade nasilnim doseljenicima na Zapadnoj obali.
Progresivni demokrati su molili Joea Bidena da iskoristi svoj uticaj tokom 13 mjeseci sukoba u Gazi. Bijes zbog upotrebe američkih bombi za uništavanje Gaze je, kako u Michiganu, koji ima najveću koncentraciju Arapskih Amerikanaca u SAD-u, tako i na drugim mjestima, doprinio porazu Kamale Harris.
Sada, čak i ako Amerika konačno primijeni svoj ogroman uticaj u regionu, će biti prekasno da bi to imalo ikakav značajan efekat, piše Borger.
Pritisak Bidenove administracije izgubio smisao
Netanyahu je bio među prvim svjetskim liderima koji su u srijedu pozvali Trumpa i čestitali mu.
Na platformi X, izraelski premijer je opisao rezultat američkih izbora kao “najveći povratak u historiji!” i “ogromnu pobjedu”.
Trumpov povratak dolazi upravo u trenutku kada su se pojavili prvi znakovi stvarnog pritiska na Izrael od Bidenove administracije. Američki državni sekretar Antony Blinken i sekretar za odbranu Lloyd Austin prošlog mjeseca su poslali pismo izraelskoj vladi, navodeći da ometa humanitarnu pomoć Gazi i izaravajući neslaganje s njihovim naporima da zatvore agenciju za pomoć Palestincima UNRWA-u. Pismo je dalo Izraelu 30 dana, do poslije američkih predsjedničkih izbora, da promijeni kurs ili bi se mogao suočiti s ograničenjima prema američkom zakonu u vezi sa isporukom američkog oružja.
Rok ističe 12. novembra, kada bi SAD mogle ograničiti tok oružja kada više ne postoji rizik zbog izbora. Međutim, kako piše Borger, u sjenci rezultata američkih izbora će to imati malo ili nimalo uticaja na Netanyahuovu vladu. Naime, on može jednostavno čekati Trumpovu inauguraciju 20. januara.
Dolazeća administracija gotovo sigurno neće braniti UNRWA-u. Trump je 2018. prekinuo američko finansiranje ove agencije, a Biden ga je obnovio tek tri godine kasnije. UN i cijeli napor za pomoć u regionu mogli bi se suočiti s krizom finansiranja.
“Historijski trenutak” za pokret naseljenika
Trumpov povratak također uklanja značajnu prepreku izraelskoj potpunoj kontroli i potencijalnoj aneksiji barem dijela Gaze i Zapadne obale. Budući predsjednik se pokazao nezabrinutim za međunarodno pravo i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kada je u pitanju teritorija. Njegova administracija priznala je izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni 2019.
Nije jasno ko bi mogao voditi politiku prema Bliskom istoku u novoj Trumpovoj administraciji, ali među bliskim saradnicima izabranog predsjednika su poznate pristalice naseljenika, poput njegovog zeta Jareda Kushnera (koji je govorio o potencijalu “nekretnina uz obalu” u Gazi) i bivšeg ambasadora u Izraelu Davida Friedmana, čija je prijava za novi posao u dolazećoj administraciji dolazila u obliku knjige koja hvali božansko pravo Izraela da zauzme Zapadnu obalu.
Poticaj koji je dobilo aneksionističko krilo izraelske krajnje desnice može biti najneposrednija i najznačajnija posljedica za Bliski istok zbog Trumpove pobjede, zbog potencijala da se promijeni mapa.
“Prijetnja palestinske države je skinuta s dnevnog reda“, izjavio je u srijedu Yisrael Ganz, šef krovne organizacije doseljenika Yesha Council, u izjavi u kojoj pozdravlja Trumpov izbor.
“Ovo je historijski trenutak i prilika za pokret naseljenika… Sada, s izborom predsjednika Trumpa, vrijeme je da se promijeni stvarnost u Judeji i Samariji [Zapadna obala] također, kako bismo osigurali da će zauvijek biti dio Izraela i osigurali sigurnost jevrejske države“, dodao je on.
Napadi doseljenika i otimanje zemlje Palestincima dramatično su porasli na Zapadnoj obali tokom protekle godine, a mnogi mještani su bili spriječeni da beru svoje masline ove jeseni. U centru Ramalaha, glavnog grada Zapadne obale i sjedišta većinom nemoćne i nepovjerljive Palestinske uprave, teritorija pod punom izraelskom kontrolom, “Area C”, već se smatra aneksiranom u svemu osim po imenu.
Palestinci ne vide veliku razliku
Osjećaj očaja zbog događaja u Gazi i na Zapadnoj obali postao je toliko ukorijenjen da je razlika koju je napravila Trumpova pobjeda uglavnom tretirana kao marginalna.
“Neće napraviti veliku razliku“, rekao je Eyad Barghouti, penzionisani univerzitetski profesor, izražavajući opće prihvaćeno mišljenje.
“Ono što je Biden radio tiho, Trump će biti glasniji u vezi s tim. On će jasno reći da pokušavamo da se riješimo takvih i takvih ljudi. Neće se pretvarati da zvuči kao humanitarac“, dodao je on, prenosi N1.
Trumpov povratak ne samo da jača ekspanzionističku struju, već i dodatno učvršćuje Netanyahuovu poziciju u izraelskoj politici i vjerovatno će ubrzati njegove korake ka pretvaranju Izraela u neliberalniju državu. U tom pogledu, neće, na primjer, slušati pritužbe od populiste iz Washingtona o njegovoj kampanji za slabljenje snage i nezavisnosti pravosuđa.
“Dosljedna crta u često nepredvidivoj Trumpovoj vanjskoj politici”
Međutim, povratak bliskog saveznika u Ovalni ured ne daje Netanyahuu potpuno slobodne ruke.
“Za razliku od Bidena, Trump ne mora strahovati da bi ga izraelski premijer mogao politički povrijediti kod kuće. Novi odnos moći između SAD-a i Izraela bit će više jednostran, a uticaj novog predsjednika bit će mnogo veći nego njegovih prethodnika“, piše Borger.
Trump je već jasno dao do znanja u pismu Netanyahuu na vrhuncu kampanje da želi da se kampanja u Gazi završi prije nego što on preuzme dužnost, iako bi on vjerovatno prihvatio ishod u velikoj mjeri u korist Izraela, uključujući vojnu kontrolu nad pojasom.
Trump je također dao do znanja da želi brzi dogovor u Libanu, ako se to ne postigne tokom Bidenovih posljednjih mjeseci u mandatu. Najznačajnije je da Netanyahu ne može biti siguran da bi Trump podržao njegov strateški prioritet, rat za uništenje iranskog nuklearnog programa.
“Bilo kakav takav sukob vjerovatno bi uvukao SAD, a njegovo protivljenje prekomorskim ratovima je dosljedna crta u često nepredvidivoj Trumpovoj vanjskoj politici. S druge strane, nije nemoguće da bi Netanyahu mogao uvjeriti bivšeg i budućeg predsjednika da bi bombardiranje Irana moglo ponuditi brz i lagan uspjeh protiv režima za koji američka obavještajna služba vjeruje da je planirao da ga ubije“, piše Borger.
Uticaj Saudijske Arabije
On navodi da je još jedan veliki pobjednik u utorak navečer bila je saudijska monarhija, koja je mnogo uložila u Trumpovu porodicu. Sada ima bliskog saveznika u Bijeloj kući, koji će se zalagati za sporazum o normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Izraela, kako bi se dodao “Abrahamovim sporazumima” s drugim zaljevskim državama. Zvaničnici Bidena uložili su ogromno vrijeme i energiju pokušavajući da postignu saudijsko-izraelski sporazum i cijelo vrijeme sumnjali da je prijestolonasljednik Mohammed bin Salman čekao Trumpovo predsjedništvo.
Međutim, čak i za princa, neće biti jednostavno postići sporazum s Netanyahuom u trenutku kada je Gaza sravnjena sa zemljom i kada je ubijeno više od 43.000 Palestinaca.
“Ipak, oklijevanje bi moglo biti privremeno. Snage približavanja između zaljevskih monarhija i sve neliberalnijih SAD-a i Izraela vjerovatno će se pokazati jačima u naredne četiri godine nego briga za položaj Palestinaca“, piše Borger.
(24sata.info)
