Novinar Zoran Krešić, jedan od sudionika tribine, upozoravao je da “stvari više ne funkcioniraju” i pozvao na novi sporazum triju strana. No, pitanje je: Čiji interes taj sporazum treba služiti? HDZ BiH već godinama zagovara tzv. “teritorijalnu reorganizaciju”, koja bi, pod maskom federalizma, zapravo značila još dublju podjelu države po etničkim linijama.
Kada se govori o “povratku na izvorni Dejton”, zaboravlja se da Dejton nije bio savršen, ali je barem osigurao relativni mir. Sadašnji zahtjevi za “hrabrošću Hrvata” i novim modelima poput belgijskog za neke mogu zvučati privlačno i “evropski”, ali u kontekstu BiH, gdje je svaki pokušaj teritorijalnog prepravljanja doveo do sukoba, takve ideje mogu biti okidač za novu krizu.
“Belgijski model”
Europarlamentarka Željana Zovko ponovo je istaknula belgijski federalizam kao “fantastičan primjer” za BiH. No jasno je kako Belgija i BiH nisu uporedive, a zanemaruje se činjenica da i Belgija uspješno “maskira” svoje političke i nacionalne probleme ekonomskom i socijalnom stabilnošću.
Ako BiH krene putem još veće decentralizacije, gdje će biti granica? Nema garancija kako ćemo dobiti funkcionalnu federaciju, a izvjesniji je rezultat – separatizam u “evropskom” pakovanju?
Tribina u Mostaru nije bila neutralni prostor za dijalog – bila je politički događaj s jasnim ciljem: normalizirati ideju da BiH treba još veću podjelu. HDZ BiH godinama gradi narativ da su Hrvati “ugroženi”, iako su u Federaciji BiH institucionalno i politički najjači. Sada se, uz podršku nekih članica EU, pokušava prodati priča da je “novi ugovor” nužan.
Krinka evropskog federalizma
No, istinska opasnost leži u činjenici da svaki pokušaj temeljitog mijenjanja ustava može dovesti do lančane reakcije i niza hipotetičkih scenarija koji isto tako mogu proizvesti reakcije jedne, druge ili treće strane.
Ako se Hrvati žale na nejednakost, zašto ne bi i Bošnjaci tražili ukidanje entiteta ili teritorijalni preustroj po nekom drugom modelu? Hoće li euroatlanska zajednica, koja je po svemu sudeći umorna od BiH, tolerirati još jedan eksperiment s ustavom?
Umorno pozivanje na “novi društveni ugovor” zvuči moderno, ali u stvarnosti je riskantan potez. Snage koje se barem deklarativno bore za Bosnu i Hercegovinu ne smiju pristati na još više podjela i “nasjesti” na evropski prefiks, jer se ispod te parole krije opasna igra koja može dovesti do postupnog raspada države.
Pitanje nije samo u tome kako BiH izgleda na papiru, već kako funkcionira u praksi + a pristajanje na dublju podjelu pod izlikom funkcionalnosti države zapravo vodi u još veću institucionalnu paralizu.
Ovakvi modeli nas uvjeravaju da je trenutno stanje nemoguće i da je jedino rješenje u još većoj segregaciji. No istina je upravo suprotna – stabilna BiH može postojati samo kao država svih njenih građana, a ne kao skup izoliranih etničkih rezervata pod krinkom “modernog federalizma”.
(24sata.info)
