Čini se da je moćni američki mehanizam sankcija protiv Kremlja, nekad smatran neiscrpnim izvorom ekonomskog pritiska, dosegnuo svoje granice – ili barem tako poručuju iz Washingtona.

Američki državni sekretar Marco Rubio izrazio je frustraciju, izjavivši kako su Sjedinjene Države gotovo “ostale bez opcija” nakon uvođenja sankcija protiv ruskih naftnih divova Rosnjefta i Lukoila prošlog mjeseca, piše Kyiv Post.

Govoreći novinarima u srijedu nakon sastanka ministara vanjskih poslova G7, Rubio se požalio: “Nije nam ostalo puno toga za sankcionisati. Mislim, udarili smo na njihove glavne naftne kompanije, što su svi tražili.”

Nove sankcije protiv Rosnjefta, Lukoila i njihove mreže podružnica formalno stupaju na snagu sljedeće sedmice, no izuzeci se već gomilaju. Mađarska je, primjerice, osigurala jednogodišnje odgađanje, a i druge zemlje najavljuju da bi mogle tražiti isto. Ove mjere, osmišljene da pogode primarni izvor finansiranja moskovskog rata u Ukrajini, tako pokazuju pukotine u jedinstvenoj ekonomskoj fronti i prije nego što su u potpunosti primijenjene.

Rubio tvrdi da je prioritet sada provođenje postojećih sankcija te je direktno uperio prst u Evropu kada je riječ o suzbijanju ruske “flote u sjeni” – stotina tankera koji prevoze naftu mimo propisa.

“SAD može sankcionisati još prilično toga”

Međutim, s Rubiovom ocjenom o iscrpljenosti opcija oštro se ne slažu analitičari, koji vide još mnogo prostora za djelovanje.

Kimberly Donovan, direktorica Inicijative za ekonomsku državnost pri Atlantic Councilu, rekla je za Kyiv Post kako je ideja da SAD ostaje bez meta jednostavno pogrešna. “Zapravo, američka vlada može sankcionisati još prilično toga kada je riječ o Rusiji”, izjavila je.

Prema Donovan, porast zahtjeva za licencama upućenih američkom Ministarstvu finansija – kojima kompanije traže dodatno vrijeme za povlačenje iz poslovanja s Rosnjeftom i Lukoilom – “dobar je signal” da sankcije imaju stvaran učinak. Ipak, pravo ograničenje nije tehničke prirode. “To je politička volja”, naglasila je, pojašnjavajući: “Ako su ovi ‘veliki udarci’ sve što administracija planira poduzeti, onda nam je potrebna agresivna provedba i snažan diplomatski pritisak da bi se oni računali.”

Donovan je također ukazala na nekoliko ključnih sektora koje su zapadne vlade dosad uglavnom izbjegavale, poput ukapljenog prirodnog gasa (LNG), petrokemijske industrije i dodatnih ruskih banaka.

Flota u sjeni: SAD upire prstom u Evropu, analitičari uzvraćaju

Rubio je borbu protiv “flote u sjeni” – stotina često prestarjelih i neosiguranih tankera koji djeluju izvan radara – predstavio kao prvenstveno evropski zadatak. Donovan se s time izričito ne slaže.

“To je bio dio pristupa G7 od početka”, rekla je, dodajući: “Progon onih koji su prekršili gornju granicu cijena nafte bio je multilateralni napor – a ne evropski hir.” Istaknula je da SAD ima itekako dobar razlog za angažman, jer istu taktiku koriste i Iran i Venezuela. Koordinirani pritisak G7 mogao bi istovremeno pogoditi sva tri protivnika.

Kanada je nedavno predložila osnivanje multinacionalne radne grupe za razmjenu obavještajnih podataka i provođenje mjera, no Washington navodno oklijeva. “Slažem se s Kanađanima”, rekla je Donovan. “Radna grupa ima smisla. I trebala bi se proširiti – Rusija, Iran, Venezuela – cijeli ekosistem ilegalnih prevoznika nafte.”

Ulozi, upozorava, nisu samo geopolitički. “Flota u sjeni je klimatska katastrofa koja čeka da se dogodi”, rekla je. “Već smo vidjeli nasukavanja tankera u Crnom moru.”

Jaz u sankcijama koji Rusija može iskoristiti

Dok je Evropska unija dosad uvela 19 paketa sankcija protiv Rusije, ciljajući LNG, kriptovalute i ruske banke, SAD je bio sporiji i selektivniji. Na pitanje o važnosti usklađivanja, Donovan je bila jasna.

“Kada se UK, EU i SAD usklade, sankcije imaju mnogo širi učinak”, rekla je. “Kada se ne usklade, akteri skloni zaobilaženju pravila iskorištavaju praznine – jurisdikcijsku arbitražu – i novac nastavlja teći.”

SAD i dalje ima najmoćniju polugu na svijetu – dolar. No, ta moć gubi na snazi ako se ne koristi usklađeno sa saveznicima.

Ključni zaključak analitičara jest da se sljedeća faza pritiska manje odnosi na traženje novih meta, a više na provođenje postojećih mjera i kreativno usklađivanje. Donovan se zalaže za višestruki pristup koji uključuje korištenje pomorskog prava, pa čak i UN-a, za suzbijanje “flote u sjeni”.

U konačnici, uspjeh ovisi o spremnosti Bijele kuće za snažnu provedbu i potpunu koordinaciju s evropskim partnerima. Rubijeva tvrdnja da je Washington ostao bez opcija naglašava rastuće neslaganje unutar G7, dok stručnjaci i saveznici tvrde da je kutija s alatima još uvijek puna.

Sljedeći test dolazi 21. novembra, kada mjere protiv Rosnjefta i Lukoila stupe na snagu. Tada će Bijela kuća morati odlučiti hoće li kampanja sankcija završiti prošlomjesečnim potezima ili će ući u novu, znatno agresivniju fazu, pipu Vijesti.ba.

(24sata.info)