Potpun uspjeh u gajenju povrća zavisi od pravovremene berbe, ali i njegovog adekvatnog čuvanja i skladištenja. Povrće se bere u najpogodnijoj zrelosti, s obzirom na način korištenja. Berba ne smije kasniti, jer se zaustavlja dalji rast biljke. To je posebno izraženo kod vrsta koje imaju postepeno zrenje plodova (krastavac, paprika, paradajz ) na biljci.
Berba može biti jednokratna i višekratna. Većina vrsta donosi plodove ili formira glavice postepeno. Zbog toga ona u više navrata omogućava duže korištenje povrća i osigurava kvalitet i veći prinos. Jednokratno se beru ili vade samo pojedine vrste.
Kada je vrijeme za berbu?
Tehnološka zrelost je karakteristična za svaku vrstu po određenim morfološkim svojstvima (boja, okus, oblik). U toj zrelosti povrće ima najbolju hranljivu vrijednost. Veoma često, ova zrelost je istovjetna sa fiziološkom (botaničkom) zrelošću (paradajz, lubenica, dinja).
Fiziološku zrelost povrće dostiže na kraju svog vegetacionog perioda obrazovanjem plodova i sjemena, sposobnog za klijanje, nicanje i formiranje nove biljke.
Berba povrća može biti mehanizovana ili ručna, zavisno od namjene. U zaštićenim prostorima je isključivo ručna, tako što radnik stoji na zemlji i stavlja plodove u gajbe. Kod paradajza, recimo, intenzitet berbe zavisi od brzine pristizanja plodova za branje. U prosjeku, potrebno je u istom plasteniku brati dva puta u toku sedmice, ljeti to može biti i tri puta. Kako se dnevna svjetlost smanjuje u zimskom periodu se obično svodi na jednu berbu sedmično.
Šta dalje? Kako ga čuvati?
Poslije branja povrće treba brzo rashladiti (staviti u sjenku, pod nadstrešnicu, u podrum) i oprati hladnom vodom. Sortiranjem se odbacuju neupotrebljive biljke, povrće se čisti i koristi u domaćinstvu ili plasira na tržište. Može se čuvati samo zdravo, neoštećeno i zrelo povrće.
Dužina čuvanja zavisi od vrste (bolje se čuva crni luk nego paradajz), sorte (bolje se čuvaju ljute sorte crnog luka od slatkih), načina proizvodnje (vodnjikavi plodovi se lošije čuvaju) i od uslova čuvanja, prije svega temperature, vlažnosti zraka i prisustva kiseonika.
Povrće diše
Poslije berbe u povrću se nastavljaju životni procesi, ali su slabijeg intenziteta. Ono diše i pri tome oslobađa toplotu i ugljen dioksid (CO2). Iz njega isparava voda, što dovodi do gubitka u težini i smanjenja kvaliteta. Neko povrće ima sposobnost dorastanja (karfiol), odnosno dozrijevanja (paradajz, dinja).
Svi ovi procesi su jači ako je viša temperatura ili povrće nije dovoljno zrelo. Zbog toga se svi načini čuvanja, od onih u domaćinstvu do čuvanja u najsavremenijim spremištima i hladnjačama, oslanjaju na regulisanje uslova čuvanja.
Kako paradajz čuvati zamrzavanjem? Evo 4 načina
U prosjeku, najduže se čuva na temperaturi od 0oC do 4oC i vlažnosti zraka od 85 do 90 posto. Mrkva (šargarepa) se čuva najduže šest mjeseci, kupus i crni luk pet mjeseci, celer tri do pet mjeseci, karfiol 30 do 40 dana. Paprika se može čuvati do 40 dana, krastavac četiri do pet sedmica, zrela dinja četiri sedmice, salata, boranija i poluzreo paradajz tri do četiri sedmice. Lubenicu možemo čuvati od jedne do tri sedmice, grašak i nedozrelu dinju dvije sedmice, zreo paradajz 10 dana.
Koja je optimalna temperatura?
Optimalna temperatura za čuvanje krastavca je 4,4 do 7,2oC, plavog patlidžana 7,2 do 10oC, lubenice 4,4 do 10oC, paprike 4,4 do 10oC, mladog krompira 4,4oC, zrelog krompira 4 do 7oC, zelenog paradajza 12 do 21,1oC, paradajza u momentu formiranja boje 13oC, zrelog paradajza 7,2 do 10oC i boranije 4,4 do 7,2oC.
Recimo, postoje hibridi paradajza koji u sebi imaju ugrađen gen koji mu omogućava duže čuvanje (Long Self Life – LSL). Kvalitet čuvanja zavisi od objekta u kome se skladišti, ali i od pakovanja u kome se nalazi plod. Kartonska ambalaža u tome zauzima značajno mjesto.
Gdje ga čuvati?
Povrće se može čuvati u skladištu, podrumu, ostavi, trapu ili u specijalnom spremištu, što je najsigurniji i najbolji način. Bez obzira na to gdje se čuva, treba ga zaštititi od izmrzavanja, a u prostoriji i sloju povrća omogućiti stalno strujanje zraka.
Crni i bijeli luk najbolje se čuvaju upleteni u vijence ili se veće vreće ili gajbe slažu tako da između njih i unutar njih struji zrak. Plodovi povrća se obično slažu u gajbe ili kartonske kutije, različitih dimenzija i masa.
Za čuvanje paradajza obično nisu potrebna specijalna skladišta sa kontrolisanom atmosferom. Savremeni hibridi i sorte imaju sposobnost čuvanja do 14 dana. Ukoliko ga je nemoguće plasirati, može se ubrati i u momentu početka formiranja boje. Takav plod može naknadno sazreti, a period skladištenja kreće se i do maksimalno 28 dana.
Optimalna relativna vlaga čuvanja za većinu plodova plodovitog povrća (paprika, paradajz, plavi patlidžan, krastavac) kreće se od 90 do 95 posto, piše Agroklub.
(24sata.info)
