Oštre linije, kutijasti nos i bokovi te “industrijski” bočni okviri čine Ferrari Testarossu jednim od automobila koji su definisali osamdesete, ali su se do sljedeće decenije ukusi promijenili, što je motivisalo jednog vlasnika Testarosse da krene u realizaciju smjelog plana “osvježavanja” uz pomoć “ludog” švicarskog dizajnera Franca Sbarra.
Sbarro i njegov tim skratili su Ferrarijevu šasiju i obložili skraćeni pod zakrivljenom karoserijom te su ugradili makazasta vrata, što nijedan Ferrari u to vrijeme nije imao. Nije bilo vjetrobranskog stakla, čak ni skraćenog koje se koristilo za utrke, no zaštitu od prevrtanja pružao je par debelih cijevi, koje također usmjeravaju zrak iz otvora za prednja svjetla ka stražnjem dijelu automobila.
Čini se da zrak izlazi direktno iz stražnjeg dijela automobila, umjesto da se dovodi do 4,9-litarskog V12 motora, koji je zadržan od donorske Testarosse. Kada je bio nov, ovaj motor je razvijao 390 KS, a uparen je s petostepenim manuelnim mjenjačem. Brojčanici su premješteni u središte instrument table.
Sbarro je predstavio automobil na međunarodnoj sceni 1995. godine, a čak i danas, tri decenije kasnije, predstavlja zadivljujući prizor. Gledajući ga, postoje jasne sličnosti s McLarenom kada je riječ o bokovima i providnim vratima, dok su sjedišta direktno ugrađena u automobil, baš kao kod mnogih modernih hiperautomobila.
Napravljena su svega tri primjerka automobila, no ovo je jedini koji je registrovan za cestovnu upotrebu. Sada je ponuđen na prodaju u Njemačkoj, a cijena je dostupna na upit.
(24sata.info)