Ovaj izvještaj analizira transkripte 19. i 20. sjednice NSRS-a, održane 12. i 13. marta 2025. godine, te ukazuje na zabrinjavajuće obrasce institucionalizirane islamofobije i diskriminacije prema Bošnjacima.
Dvije posebne sjednice NSRS-a održane su u kontekstu političke destabilizacije Bosne i Hercegovine, pri čemu su predstavnici vlasti u Republici Srpskoj otvoreno zagovarali secesionističke ideje i radikalne ustavne promjene. Retorika korištena u skupštinskim raspravama oblikovala je atmosferu u kojoj se antimuslimanska mržnja normalizirala kao sastavni dio političkog diskursa.
Antimuslimanska mržnja kao normalizirani politički diskurs
Analiza pokazuje da se antimuslimanska retorika u NSRS-u ne pojavljuje kao izolirana pojava, već kao sistemski oblikovana politička strategija. Govor se temelji na zamjeni teza – dok se negira diskriminacija u Republici Srpskoj, istovremeno se islam i Bošnjaci prikazuju kao destabilizirajući faktori. Posebno je opasno što se ova retorika maskira kao pluralistički diskurs, u kojem se, uz prividnu inkluzivnost, zapravo osporavaju prava Bošnjaka.
Premijer Republike Srpske Radovan Višković iznio je tvrdnje koje sugeriraju da su Bošnjaci u Federaciji Bosne i Hercegovine izvršili sistemsku diskriminaciju Srba, kazavši: “Šta je bilo sa Srbima iz Federacije? Šta je sa Srbima iz Sarajeva? 150.000 ljudi. Najveći srpski grad poslije Beograda. Šta je sa njima? Koliko danas ima Srba u Sarajevu? Manje od 3%. I to je naduvan podatak. Znate kakva imaju prava? Da se poturče. Ne smiju javiti se i reći da su Srbi.”
Slične izjave dale su i druge političke figure, poput potpredsjednice NSRS-a Anje Ljubojević: “Lovit će nas ko zečeve, kako su počeli. Završit ćemo kao hrišćani u Siriji. Jel vi to hoćete? Da nosimo fesove i dimije ovdje. Zato se vi zalažete, zato glasate u Sarajevu s njima. Zato su oni vaši prijatelji, zato ste zvijezde na njihovim medijima.”
Ovakva retorika konstruira sliku islama kao prijetnje, koristeći stereotipe i historijske paralele kako bi se kod srpskog stanovništva izazvali strah i nesigurnost. Spominjanje “fesova i dimija” služi kao islamofobni simbol koji implicira kulturnu i civilizacijsku inferiornost Bošnjaka.
Bošnjaci kao politička i sigurnosna prijetnja
Bošnjaci se u diskursu NSRS-a ne samo marginaliziraju, već se često predstavljaju kao prijetnja političkoj i sigurnosnoj stabilnosti Republike Srpske. Ministar unutrašnjih poslova RS-a Siniša Karan iznio je tvrdnju da su zakoni koji dolaze iz državnih institucija Bosne i Hercegovine doneseni “pod silom i prijetnjom”, dok je poslanik NSRS-a Srđan Mazalica naglasio da RS ne može mijenjati Ustav zbog “zarobljenosti pod međunarodnim tutorstvom”.
Posebno je zabrinjavajuća izjava premijera Viškovića koji je kazao: “Ali treba unijeti strah, uhapsiti predsjednika, premijera i predsjednika skupštine i onda će sve leći, a onda ćemo mi proturiti taj zakon, pritvorit ćemo sve i bit će mirna Bosna. Bošnjaci dobili u miru, sve ono što nisu u ratu.”
Takav narativ dodatno polarizira društvo i stvara atmosferu nepovjerenja prema bošnjačkoj političkoj participaciji.
Retoričko isključivanje Bošnjaka iz Republike Srpske
Diskurs vlasti u Republici Srpskoj gradi narativ u kojem se RS predstavlja isključivo kao entitet srpskog naroda, čime se sistemski isključuju Bošnjaci. Poslanik Srđan Mazalica jasno je rekao: “Jer da je to tako, onda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Klubu Srba ne bi bili svi predstavnici Republike Srpske koje imenuje Narodna skupština Republike Srpske i koji su praktično dokaz da je… Republika Srpska, a de facto, to jest i de jure, entitet srpskog naroda.”
Premijer Višković, obraćajući se bošnjačkom predstavniku, kazao je: “Ramiz ima pravo da priča to što priča i on bi volio da Republike Srpske nestane još večeras, ali ja mislim da ne postoji niko u ovoj sali iz reda srpskog naroda koji to želi.”
Ovakve izjave ne samo da negiraju multietnički karakter Bosne i Hercegovine, već i uspostavljaju narativ prema kojem Bošnjaci moraju stalno dokazivati svoju lojalnost Republici Srpskoj, dok se njihova politička participacija dovodi u pitanje, prenosi Klix.
Relativizacija ratnih zločina i izokretanje narativa o žrtvi
Još jedan segment političkog diskursa u NSRS-u odnosi se na relativizaciju ratnih zločina i pokušaje izokretanja narativa o žrtvi. Poslanik Ognjen Bodiroga izjavio je: “Znači, mi smo dosta stradali za osnivanje Republike Srpske, a i stradat ćemo opet ako bude trebalo.”
Poslanica Biljana Petković koristila je uvredljive stereotipe kazavši: “U Sarajevu ne u Istočnom, nego u ovom bliskoistočnom Sarajevu.”
Ove izjave jasno pokazuju strategiju minimiziranja presuda za ratne zločine, kao i pokušaj stvaranja slike Srba kao žrtava međunarodne zavjere, dok se bošnjačka strana predstavlja kao privilegovana i agresivna.
Analiza diskursa NSRS-a pokazuje da se islamofobna i antimuslimanska retorika koristi kao političko sredstvo za homogenizaciju srpskog biračkog tijela i jačanje etničkih podjela. Ovakav narativ ne samo da ugrožava međunacionalne odnose, već i produbljuje tenzije koje podrivaju stabilnost Bosne i Hercegovine. Izvještaj Komisije za slobodu vjere Islamske zajednice u BiH jasno ukazuje na ozbiljnost ovakvog govora, koji ima dugoročne posljedice po demokratski poredak i suživot u Bosni i Hercegovini.
(24sata.info)
