Međunarodni krivični sud za eks Jugoslaviju (ICTY – MKSJ) je podigao optužnice protiv 161 osobe i od toga optužio 94 Srbina, 29 Hrvata, 9 Bošnjaka, 9 Albanaca, 2 Makedonca, 2 Crnogorca… Pred MKSJ i MICT (Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove) osuđeno je 67 Srba (recimo, iako je Simatović Hrvat, pripada srpskim strukturama), 18 Hrvata, 5 Bošnjaka, 1 Crnogorac, 1 Makedonac, 2 Albanca. Održano je preko 10.800 dana suđenja, a svjedočilo je preko 4.600 svjedoka. Ukupno je izrečeno skoro 1.500 godina zatvora i 7 doživotnih kazni zatvora. Sve doživotne kazne zatvora su izrečene protiv visokopozicioniranih osoba iz političkih i vojnih struktura bosanskih Srba.
Od skoro 1.500 godina izrečenih kazni zatvora preko 1.150 godina se odnosi na političko, vojno i policijsko rukovodstvo Srbije i Republike Srpske, a 270 godina protiv Hrvata.
Zločini počinjeni na području bivše SFRJ više se ne mogu poricati. Na primjer, dokazano je van razumne sumnje da su masovna ubistva u Srebrenici predstavljala genocid. Da je opsada Sarajeva bio zločin protiv čovječnosti i „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP) za koji su odgovarali Karadžić, Mladić, Galić i Dragomir Milošević.
Pred Tribunalom je prvi put u historiji utvrđeno i kako je silovanje zločin protiv čovječnosti, te da je korišteno kao metod ratovanja.
Ovo je potvrđeno u presudama protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, koji su osuđeni za silovanja i zlostavljanja počinjena 1992. godine u Foči.
Iako to nije njegov zadatak Sud je utvrdio da je sukob u BiH bio međunarodni sukob u kojem su učestvovale SRJ-Srbija i Republika Hrvatska i da su navedene države u međunarodnom oružanom sukobu bile izvršile i djelomičnu okupaciju teritorija Bosne i Hercegovine. Ove pravosnažne činjenice nalazimo u, čak, 8 (osam) presuda MKSJ.
Veoma je važno da je Sud utvrdio dvije vrste UZP-a („udruženog zločinačkog poduhvata“), jedan iz Srbije na čijem čelu je bio Slobodan Miloševic i drugi iz R Hrvatske na čijem čelu je bio Franjo Tuđman.
Na početku SDB i Službe Armije RBiH su servisirale ICTY, onda njihovi pravni nasljednici SDB, AID, FOSS i OSA (nadalje: Služba/agencije). Služba/Agencije su proslijedile ICTY-ju 4.000 personalnih dosjea, odgovorili na preko 3.500 zahtjeva od suda u Hagu.
Istražitelji i tužioci ICTY su skoro 10 godina proveli u BiH istražujući zločin nad Bošnjacima uz podršku službe/agencija. Služba/agencija je osigurala da se za skoro 500 ratnih zločinaca osigura mišljenje ICTY-ja u cilju procesuiranja u BiH.
Služba/Agencija je asistirala u lociranju i hapšenju većine optuženih.
Služba/Agencija je preko ureda za vezu u Den Haagu bila direktno povezana sa uredom tužioca ICTY-ja.
Prisluškivani razgovori pred agresiju su vrhunac rada Službe, ali se malo zna da su pripadnici službe svjedočili pred ICTY i svojim svjedočenjem uspjeli da prisluškivani razgovori postanu sudski dokazi. Služba SDB-a i vojna služba ARBIH su 1995. prisluškivale rukovodstvo RS i Glavni štab VRS i uspjela da dokumentuje ključne razgovore u toku genocida u Srebrenici. Pripadnici ovih službi su decenijama svjedočili pred ICTY-jem i svi razgovori su uvršteni u dokazni materijal i znatno doprinijeli da se dokaže genocid u Srebrenici.
Kada su se prvi put počeli otvarati snimljeni razgovori, pogotovo oni oko zločina genocida u Srebrenici, obavještajci Srbije i zapadni stručnjaci su bili u nevjerici. Uglavnom se sa smiješkom tvrdilo da je nemoguće uraditi tolike snimke u uslovima i sa opremom kakvu je imala državna i armijska služba u BiH. Svi su mislili da je taj posao obavila neka vrhunski opremljena zapadna obavještajna služba i očekivalo se priznanje. Smiješak se ubrzo zaledio na licima i pretvorio u čuđenje i bijes.
Cijeli sistem saradnje od svjedoka, NGO (nevladinih organizacija), novinara, intelektualaca iz BiH je uspio pravno poraziti zločinačke politike iz Beograda i Zagreba vođene protiv njihove domovine Bosne i Hercegovine.
Danas se Bošnjacima preko negiranja naslijeđa ICTY-ja potura da su nesposobni i da se zločin isplati.
Istina je sasvim suprotna. Međunarodni sud u Hagu je otvorio mogućnost toj istini i ona je pobijedila na gotovo svim poljima. Hiljade hrabrih ljudi, preživjelih nakon najstrašnijih zločina je svjedočilo, hiljade najtežih sudbina je dolazilo u Haag i hiljadama glasova očaja i nade izgovaralo istinu.
U međunarodnim pravnim, diplomatskim i obavještajnim krugovima presuda protiv Stanišića i Simatovića je ocijenjena kao presedan. Po prvi puta je jedan međunarodni sud utvrdio odgovornost obavještajaca, direktora tajne službe jedne države u okviru zločinačkih poduhvata kojim su se izvršila teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. To će promijeniti buduću sliku u progonu najodgovornijih za zločine, koji se dešavaju širom svijeta. To danas predstavlja velike izazove za najjače države znajući da se većina svjetskih sukoba realizira preko obavještajnih službi. Pamet naših ljudi koji su uspjeli tajne srbijanske operacije zadokumentivati i pretvoriti u sudske relevantne dokaze pred međunarodnim sudom se na Zapadu smatra najvišim umijećem i vrhunski odrađenim poslom. To do sada nikada nikome nije uspjelo.
Iako je američka obavještajna služba podržala Stanišića pismom da je sa njom sarađivao, dajući tako podršku njegovoj odbrani, Tužilaštvo nikada nije odustalo od progona Stanišića i Simatovića.
Prema svjedočenju danskog suca Frederika Harhoffa, Perišić i Gotovina, nakon toga Stanišić i Simatović oslobođeni su zbog interesa USA i Izraela, da se ne bi stvarala sudska praksa i mogućnost progona zapovjednika vojske i policije. Tada je Teodor Meron uspostavio nepostojeće pravilo „konkretne usmjerenosti“, koje je kasnije nasreću, upornošću Sergea Bramertza, poništeno u žalbenom postupku protiv Stanišića i Simatovića. Naloženo je novo suđenje i Žalbeno vijeće je bukvalno naredilo da se u ponovljenom postupku ne smije primjenjivati tzv. ‘konkretna usmjerenost’ jer to kao institut ne postoji u međunarodnim pravu.
Negatori naslijeđa ICTY/MICT nikada ne kritikuju sudije, uvijek i jedino Tužilaštvo. Negatori naslijeđa nikada ne pominju sudske skandale oslobađanja Perišića i Gotovine i svađe sudija, nego okrivljuju Tužilaštvo, nakon što su i Perišić i Gotovina bili presuđeni na 27 i 24 godine.
Poznato je da su sudije svojom odlukom štitili na pogrešnoj pravnoj osnovi dokumente VSO-a (među njima Vrhovnog savjeta odbrane SRJ) iz Srbije zbog čega je Florence Hartmann osuđena, jer je to napisala. Sudije su se obračunale sa svim unutar sistema koji su taj sistem kritikovali. Teodor Meron je osoba koja je “zaslužna “ za ove skandale i niz drugih.
Nakon presude Stanišiću i Simatoviću, treba pokrenuti reviziju presuda i u Srbiji jer su u suđenjima „Škorpionima“ utvrdili da ih je osnovala Naftna industrija kao privatnu firmu za osiguranje. Ovo su novi dokazi i zahtjevaju reviziju presuda donesenih u Srbiji.
Šta bi se trebalo dogoditi u BiH nakon svih presuda Tribunala? Bez naslijeđa ICTY/MICT, valjalo bi analizirati domete pravosuđa u BiH. Ispalo bi da su pripadnici ARBiH i političke vlasti u RBiH najodgovorniji i da je u BiH bio oružani sukob, gdje se ne zna ko je koga ubijao. Sudeći po onome što radi pravosuđe u BiH, da nisu završili u Hagu, Karadžić bi bio višestruki član Predsjedništva, a Mladić dugogodišnji komandant Oružanih snaga BiH. U zatvorima bi bili politički i vojni lideri Bošnjaka, što se svih prošlih godina uporno lažnim optužbama režira.
Pobijedila je profesionalna i ljudska čast većine tužilaca i sudija Tribunala u Hagu. U Hagu je veliku pobjedu ostvario san i nada da postoji pravda za žrtve. U Hagu je veliku historijsku pobjedu ostvarilo bh. društvo, većinom sposobnost i pamet naroda kojem je bilo određeno da mora nestati sa ovih prostora.
P.S.
S dobrim razlogom sjećam se stihova jednog od najvećih živih svjetskih pjesnika Abdulaha Sidrana: „Silaze u grob ko djeca bezazleni, Bosanski Muslimani. U progon odlaze, ko djeca lakovjerni, Bosanski Muslimani. U progon, u grob, ko djeca neoprezni, odlaze, silaze, Bosanski Muslimani. Pogledaj sad! Iz progona, sa daljina, iz izgnanstva, sa strašina, vraćaju se – dobri Bošnjani! Ozbiljna lica, iz grobova ustaju, vraćaju se – dobri Bošnjani! Ozbiljna lica, iz grobova ustaju, u vjeri čvršći, dobri Bošnjani.
Jakog srca, iz grobova ustaju, u duši ljepši, dobri Bošnjani.
Iz grobova ustaju, u duhu jači, jači i žešći, dobri Bošnjani.
Kako ih je, Bože, malo ostalo, a kolika, Bože, svjetlost pobjede, sa lica im zrači!“
Sead Omeragić
(24sata.info/bosnaglobal.net)