U Mostaru je danas obilježena 29. godišnjica deblokade Mostara, oslobađanja bjelopoljske kotline i pogibije legendarnog komandanta, brigadnog generala Midhada Hujdura Hujke.

Na Šehitlucima, a potom na spomen-obilježju u Sjevrnom logoru su brojne boračke delegacije, bivši borci i građani položili cvijeće i proučili Fatihu.

Sve one koji su zaboravili kako se živjelo tih dana u ljeto 1993.godine u Mostaru, između dva neprijatelja, bez hrane, struje, vode, lijekova.., ali i na značaj te bitke života i odluke koja je prethodila samom proboju, podsjetio je Esad Humo, ratni komandant, jedan od najbližih Hujkinih saboraca, koji je tada teško ranjen.

U svojevrsnom podsjetniku na taj period, Humo je kazao da je punih 50 dana Mostar, tzv. njegov istočni dio bio u potpunoj blokadi, pod opsadom, čiji su stanovnici zajedno sa hiljadama izbjeglica iz skoro cijele Hercegovine bili izloženi svakodnevnom granatiranju i životu pod stalnom vatrom iz svih oruđa i oružja, skoro ostavljeni od svih.

Jer, Bosna se, kazao je, bavila sobom, a oni koji su tada označavali pripadnike međunarodne zajednice „s dvogledima s brda su posmatrali situaciju“.

U tom haosu, uz dženaze koje su se klanjale noću, svakodnevno su ljudi bili ranjavani, a liječili su ih heroji iz „Higijenskog“.

– Imala je status ratne bolnice, ali znamo da su radili u nehumanim uvjetima, izvodili operacije pod svjetlom agregata, nerijetko i svijeća. Naša jedina veza s vanjskim svijetom bili je preko radio-amatera. Ljudi su bili gladni, borci su na liniju išli sa šest metaka… Jer, 9. maja su pale sve maske. Isplivali su zlodusi i pokazalo se šta nas čeka. Jednostavno, brojni su razlozi bili zbog kojih smo morali donijeti odluku o proboju. Bilo je to biti ili ne biti. Operacija je formalno bila pod komandom Četvrtog korpusa i u njoj su učestvovale brojne samostalne jedinice, ali je to, ipak, bilo pod palicom 41. slavne mostarske brigade, koja je kasnije ponijela epitet i viteška – kazao je Humo.

Ukazao je i da se tokom obilježavanja ove godišnjice zaboravlja na ključnu stvar, pohod preko Nevesinjskog polja put Bjelimića i Konjica odakle su borci dobili municiju koju su potom konjima donijeli u planinu Velež.

– Ta operacija je briljantno izvedena i u jednom danu smo praktično deblokirani, kada smo se, takoreći spojili sami sa sobom, jer su se naše jedinice tada spojile sa Četvrtim bataljonom 41.brigade iz Drežnice. Sve to zanemarujemo danas i ne pričamo dovoljno o brojnim ljudima, onih koji su nam osigurali konje, municiju, one iz civilne zaštite koji su se kako su znali i umjeli brinuli za stanovništvo, one koji su bili na Radio Mostaru i koji su nam svojim programom davali moral, a pogotovo osoblju Ratne bolnice Mostar iz koje niko nije dobio orden poput zlatnog ljiljana.

Zar se „ljiljan“ dobija samo na frontu i s puškom. Ja mislim da nije. Zaslužili su i kao institucija i pojedinačno da dobiju priznanje, ali, to je, očito, naš propust- emotivan je bio Humo.

Posebno emotivan je bio dok je govorio o Hujki, koji je plijenio svojom pojavom, kako je naveo i koji je imao harizmu.

– On je bio netipični komandant, nije sjedio u komandi. Bio je na čelu kolone, što je nepojmljivo u ratovanju i poginuo je na prvoj liniji što govori u kakvom smo stanju bili. Ali, uz Hujku mi smo izgubili brojne kvalitetne borce, komandire… – rekao je Humo.

Šerif Špago, također, ratni komandant i direktni učesnik te operacije kazao je da je ovaj datum pripadnike Armije i MUP-a RBiH „dan ponosa i prkosa, dan slavlja, ali posebno dan tuge, jer smo u tim borbama ostali bez našeg komandanta, bez našeg brigadnog generala, bez našeg heroja oslobodilačkog rata Mithada Hujdura Hujke.

Jedinice Armije RBIH i MUP-a su 30. juna 1993. godine oslobodile kasarnu Sjeverni logor, područje Vrapčića, Bijelog Polja, te se spojile sa jedinicama Armije RBiH sjeverno od grada.

(24sata.info)