
Elvedin Nezirović
Plato ispod Starog mosta,
Srijeda, 23. juli 2025.
Prije više od četiri i po stoljeća ljudska je ruka na ovom mjestu premostila ponor koji se pružao između stjenovitih obala plahovite Neretve. U formu te impozantne građevine, integriran je estetski doživljaj prostora karakterističan za kulturu u kojoj je nastala i upravo je zbog te svoje začudne ljepote ona od samog početka bila mnogo više od običnog mosta.
Trista pedeset šest godina poslije, tačnije 26. juna 1922. godine, grupa ljudi iz mostarskih mahala, koje su nastale oko mosta i uz most, osnovala je RSD Velež. Suština zamisli bila je da se pod okriljem radničke tradicije i kulture ljudi različitih etničkih i vjerskih pripadnosti okupe u ljubavi prema fudbalskoj igri i gradu u kojem žive.
Od tada, klub i most, Velež i Stari most, isprepleli su svoje sudbine sa sudbinom ovoga grada i sudbinama ljudi koji u njemu žive. Jer kao što je most stoljećima povezivao obale, tako je klub desetljećima povezivao ljude, i kao što je i Stari bio više od mosta, tako je i Velež bio više od fudbalskog kluba: postali su dva simbola preko kojih se ostvarivao naš identitet, naša veza sa svijetom, s gradom, sa samima sobom.
Rađali smo se da budemo Mostarci u globalnim razmjerima, Veležovci koji osjećaju prisustvo velikog, izmiješanog svijeta, tako da nas s Veležom i Starim mostom danas ne povezuje samo naš mali veliki grad, nego i sve izvan njega.
Ali nisu samo Velež i Stari most oblikovali grad i njegove ljude, nego su i ovaj grad, njegove mahale i sokaci, njegovi ljudi, oblikovali značenje tih dvaju simbola. Stvorili smo vlastiti jezik za izražavanje privrženosti tim simbolima: ne postoji nijedan klub na svijetu u čije je ime utkano toliko ljubavi kao što je utkano u ime „Rođeni“, niti postoji ijedan most na svijetu s imenom „Stari“, i to u onom najrođenijem smislu u kojem je Stari kolokvijalni naziv za oca, roditelja, za temelj čovjekovog identiteta.
Međutim, kako historiju ne kreiraju samo pozitivne sile, već na nju djeluju i drukčija shvatanja i sile pokrenute njima, tako je i historija ovoga grada obilježena onim što je suprotno idejama humanizma, povezivanja, multikulturalnosti, univerzalnosti i ljudskog zajedništva, koje su upisane u simbole Starog mosta i Veleža. Tako je tokom Drugog svjetskog rata, sedamdeset sedam Veležovih igrača i dvadeset tri člana Uprave poginulo ili ubijeno u borbi za slobodu protiv domaćeg i stranog okupatora.
Pedeset godina poslije, u vremenu agresije na Mostar i Bosnu i Hercegovinu, koja je započela, prije svega, kao projekt rušenja njihove multietničke srži i koja se, u nadolazećim godinama, odvijala kao jedan brutalni vojni i politički poduhvat zasnovan na tezi da je u Mostaru, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, nemoguće živjeti zajedno, i Velež i Stari most, kao simboli upravo onog Mostara i upravo one Bosne i Hercegovine koji su trebali nestati, platili su najveću moguću cijenu.
Zbog svega onoga što su prošli vjerovatno u najtežim godinama za Mostar u njegovoj historiji, i Velež i Stari most postupno su poprimili tijelo i krv, postali su ne samo personifikacijom naših vlastitih tragedija, nego i tragedijom samom za sebe. Vjerovatno ne postoje nijedan most i nijedan klub na svijetu koji su uništavani s više mržnje, kao što ne postoje nijedan most i nijedan klub na svijetu u čiju je obnovu uloženo više ljubavi.
Ono što su rušitelji mislili da su uništili, vrlo brzo se vratilo u još jačem obliku.
Prve poslijeratne godine podsjećale su nas na dirljivo buđenje u jednom sasvim novom životu punom obećanja, mladost je s osmijehom pozdravljala svoje vrijeme, s obronaka Fortice i Veleža zapuhao je veliki vjetar slobode. Od tada na ovamo urađeno je mnogo toga, ali je mnogo toga i propušteno da se uradi, pogotovo kada je u pitanju Velež. Nedostajalo je novca, ponekad pameti i sreće, nerijetko i pravde, jedino ljubavi nikada nije nedostajalo.
Iz godine u godinu, potvrđivali smo svoje opredjeljenje da živimo u ovom gradu s najljepšim kamenim lukom na svijetu, kroz ljubav prema Veležu i s Veležom. Ta ljubav, zapravo, predstavlja način postojanja i većina nas smo Veležovci na isti način na koji smo Bosanci i Hercegovci ili Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Jevreji… Ta je ljubav napajana različitim lokalnim kulturama i konfesijama, hiljadama i hiljadama ljudskih preplitanja koja su kroz historiju definirala odnos ovdašnjeg čovjeka prema Drugom i Drugačijem, ali i prema samome sebi i gradu u kojem živi. Velež i Stari most najjasniji su odraz tog odnosa i te ljubavi.
Večeras se susreću na ovim stjenovitim obalama, 21. godinu nakon obnove Starog mosta i 103. godine od osnivanja Fudbalskog kluba Velež, naš Stari i naši Rođeni, svjedočeći po ko zna koji put da su to dva sidra koja nas vežu za naše mostarsko postojanje.
Velež i Stari most, to je Mostar, to smo mi.
(24sata.info)