Ukoliko primijetite da se nekoliko noći zaredom budite između dva i tri ujutru, to bi mogao biti znak hroničnog stresa te povišenog kortizola.
Vaše tijelo prati složeni 24-satni ciklus koji upravlja svime, od proizvodnje hormona do tjelesne temperature. Između dva i tri sata ujutru, dešava se nešto zanimljivo – nivo kortizola počinje prirodno rasti, pripremajući vaše tijelo za konačno jutarnje buđenje.
U idealnom svijetu, ovaj porast je postepen, nježno vas gurajući ka svijesti oko 6 ili 7 sati ujutro. Ali za mnoge od nas, ovaj sistem je poludio. Istraživanje dr. Michaela Breusa o hronotipovima spavanja sugerira da je naše moderno okruženje rastegnulo prirodne varijacije u obrascima spavanja do ekstrema koje nikada prije nismo vidjeli u ljudskoj historiji.
Kortizol bi trebao biti sporo rastući, ali stres ga pretvara u alarm. Kada već imate visok nivo hormona stresa tokom dana, to prirodno buđenje u 3 ujutro može preliti čašu, vraćajući vas u svijest kada biste trebali biti u dubokom snu.
Svake noći prolazite kroz različite faze sna otprilike svakih 90-120 minuta. Rano ujutro dobijate dublji, okrepljujući san. Ali kako se jutro približava, provodite više vremena u REM snu – fazi u kojoj je vaš mozak gotovo jednako aktivan kao kada ste budni.
Ovdje stvari postaju ključne. REM faza sna je period kada vaš mozak obrađuje emocije i konsoliduje sjećanja. To je također i vrijeme kada se najvjerovatnije probudite i zapravo se sjetite toga. Ta buđenja između 3 i 5 ujutro često se poklapaju s dužim REM periodima, što bi moglo objasniti zašto se vaš mozak osjeća tako budnim.
Ako ste noćna ptica prisiljena na jutarnji raspored, ta buđenja u 3 ujutro mogu biti protest vašeg tijela protiv nepovezanosti vašeg unutrašnjeg sata i vanjskih zahtjeva.
Studije pokazuju da hronični stres stvara začarani krug: povišen kortizol remeti san, loš san povećava stres i tako se vrtimo u krug. To je kao da ste zaglavljeni u biološkoj sobi za bijeg gdje je jedini izlaz bolja higijena spavanja – što se čini nemogućim kada ne možete spavati.
Ova buđenja mogu signalizirati i nagomilani nedostatak sna, fluktuacije šećera u krvi, hormonske promjene te cirkadijalnu neusklađenost (vaš unutrašnji sat nije usklađen s vašim načinom života).
Jedna studija je otkrila da su potrebna četiri dana da se oporavite od samo jednog sata izgubljenog sna.
Nauka sugeriše da je dosljednost važnija od maratonskih sesija spavanja. Vaš cirkadijalni ritam žudi za rutinom kao što sobna biljka žudi za sunčevom svjetlošću – redovno, predvidljivo i u pravo vrijeme.
(24SATA.INFO)
