Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se javnosti putem programa provladinog tabloida Informer, gdje je u kontekstu sve snažnijih studentskih protesta u Srbiji spomenuo i rukovodstvo Republike Srpske – Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića – tvrdeći da oni ne mogu doći u Beograd zbog „međunarodne potjernice“ raspisane za njima, piše press.
– A da se brinu za srpski narod… Sad da vas pitam, a kako da dođe Milorad Dodik u Skupštinu Srbije da predstavi nešto, i on, Stevandić i Višković, kad je raspisana međunarodna potjernica za njima? Oni su namjerno organizovali ono nasilje 15. marta, samo da Republika Srpska ne bi mogla da bude predstavljena i ono što se zbiva u Republici Srpskoj u Skupštini Srbije. Kako to ljudi niko ne vidi? A šta ćemo po tom pitanju da radimo, pa ne zna se, rekao je Vučić.
No, predsjednik Srbije ili je svjesno iznio netačnu informaciju ili je, što je teško povjerovati, neinformisan – jer za Dodikom, Stevandićem i Viškovićem nije raspisana međunarodna, već centralna potjernica unutar Bosne i Hercegovine.
Za razliku od domaćih potjernica koje raspisuju nadležni sudovi unutar zemlje, međunarodnu potjernicu izdaje Interpol na zahtjev državnog pravosuđa, ali tek u slučaju kada se potvrdi da osoba nije dostupna domaćim organima gonjenja. To u slučaju pomenutog trojca nije slučaj.
Vučić je, dakle, pokušao povezati dva potpuno odvojena procesa: pravni postupak protiv čelnih ljudi Republike Srpske koji su optuženi za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, i proteste mladih ljudi u Srbiji koji danima na ulicama traže odgovornost vlasti zbog tragedije u Novom Sadu u kojoj je stradalo 16 osoba.
Ukoliko je Vučić, kao predsjednik države, zaista pogrešno informisan o vrsti potjernice koja je raspisana za Dodika, Stevandića i Viškovića, to postavlja ozbiljno pitanje o načinu na koji se informiše i donosi zaključke u kriznim političkim trenucima.
S druge strane, ukoliko je, što je mnogo vjerovatnije, namjerno iznio ovu konstrukciju, jasno je da mu je cilj da rukovodstvo RS-a iskoristi kao alat za unutrašnjopolitičke obračune u Srbiji. Poruka je surova, ali jasna – problemi koje imaju lideri iz RS-a više nisu Vučićev prioritet. Oni su sada samo jedan od alata u njegovom pokušaju da zaustavi studentski bunt koji potresa temelje njegove vlasti.
U pozadini svega ostaje pitanje: da li su Dodik, Stevandić i Višković još uvijek dobrodošli u Beograd – i ako nisu, šta to govori o odnosima unutar tzv. srpskog svijeta?
(24sata.info)
