
Novi i stari satelitski snimci pokazuju da su dijelovi Pojasa Gaze koji su nekada bili zeleni sada pustinja, piše Bankar.
Izgleda da rat koji se ovdje vodio nije bio usmjeren samo na Palestince već i na njihovu poljoprivredu, odnosno njihov kapacitet da sami sebe prehrane.
Primirje koje je nedavno dogovoreno između Izraela i Hamasa omogućiće lakši transport hrane i humanitarne pomoći u Gazu, kojoj je preko potreban. Jer, prema podacima profesora sa američkih i švedskih univerziteta, ovaj dio Bliskog Istoka je veoma brzo i sistematski uništen, i na toj teritoriji je sada život bez humanitarne pomoći gotovo nemoguć.
Naime, profesori Lina Eklund, He Yin i Jamon Van Den Hoek su tokom prethodnih 17 mjeseci analizirali satelitske snimke Pojasa Gaze i utvrdili da se između septembra 2024. i januara 2025. ono što je bilo zeleno uglavnom pretvorilo u pustinju.
Šta se nekada gajilo na ovoj teritoriji?
Prije rata, stanovnici Gaze su na otvorenim poljima i plastenicima uzgajali paradajz, paprike, krastavce i jagode oko kojih su morali nešto više da se potrude nego oko stabala citrusa i maslina koja su bujala u njihovom okruženju. Poljoprivreda je za njih bila veoma važna privredna djelatnost budući da su polovinu hrane koju su konzumirali sami proizvodili i istu količinu hrane još izvozili.
Šta se u međuvremenu desilo da u Gazi zavlada strašna glad?
Odgovor na ovo pitanje potražili su pomenuti profesori trenirajući kompjutere da analiziraju satelitske snimke visoke rezolucije i traže na njima zdravo i uništeno drveće maslina i citrusa. Otkrili su da je između 64% i 70% svih polja sa drvećem u Gazi oštećeno. Najveća stopa uništenja zabilježena je u prvim mjesecima rata.
Slična je bila i sudbina plastenika. Do septembra 2024. uništeno je njih 4.000 što je više od polovine plastenika iz vremena prije rata. Najveći broj plastenika ali i stabala uništen je u Sjevernoj Gazi i gradu Gaza. U gradu je uništeno preko 90% zasada drveća, a na sjeveru te teritorije 73%. U tri južne provincije, Kan Junisu, Dar al Balahu i Rafi, stopa uništenja se kreće oko 50%.
Zakoni su za siromašne
Napadi na poljoprivredno zemljište su zabranjeni prema međunarodnim zakonima, jer poljoprivreda hrani lokalno stanovništvo. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda definiše izgladnjivanje civila “kroz lišavanje predmeta i objekata neophodnih za njihovo preživljavanje” kao ratni zločin. Ženevske konvencije konkretizuju šta su ti predmeti i objekti – hrana i zemljište na kojem se ona proizvodi, pijaća voda i infrastruktura za njeno dopremanje do lokalnog stanovništva. Jer, za oporavak poljoprivrede i čišćenje tla poslije ratnih razaranja obično su potrebne godine, pa i decenije, a šta će za to vrijeme biti sa ljudima koji žive na toj teritoriji?
Ako se pita američki predsjednik Donald Tramp, oni bi trebalo da budu raseljeni u Egipat i Jordan jer “Pojas Gaze predstavlja dobru poslovnu priliku”. Naime, Tramp smatra da se na ovoj teritoriji mogu dići luksuzne nekretnine i da se ona može pretvoriti u “Rivijeru Bliskog Istoka” u kojoj će živjeti građani svijeta, dakle svi osim njenih stvarnih građana.
Dok neko u ratnim razaranjima vidi zločin, neko vidi šansu za biznis.
(24sata.info)