To je tjelesna superautocesta koja prenosi informacije od vašeg mozga do glavnih organa. Možda nemate pojma da postoji – a kamoli da je možda trebate trenirati.
Ali brzim pregledom društvenih mreža pronaći ćete čitav niz savjeta o vagusnom živcu – kako ga izliječiti, stimulirati, čak i resetirati – sve kako bi se, navodno, smanjio nivo stresa i anksioznosti.
Bockanje uha nečim što izgleda kao gumena četkica za zube, pomicanje očiju s jedne strane na drugu, tapkanje po tijelu ili grgljanje vode dok nosite oteženi prsluk – ovo su samo neke od tehnika koje se preporučuju za treniranje tog živca i poboljšanje vašeg blagostanja, piše BBC.
S obzirom na to da su nam nivoi stresa izuzetno visoki, a sagorijevanje na poslu je u porastu među osobama mlađim od 35 godina, ne čudi što su mnoge objave na društvenim mrežama postale viralne s milionima pregleda.
Neke od ovih metoda mogu izgledati pomalo apsurdno. Ali je li zaista moguće trenirati svog moćnog unutrašnjeg glasnika i može li to zapravo donijeti brzo olakšanje od životnih stresova?
Kako stimulirati vagusni živac
Pjevušenje može pomoći u stimulaciji našeg vagusnog živca i usporavanju otkucaja srca. Pomoći će i da se osjećate malo opuštenije. Tokom procesa možda ćete osjetiti tiho zujanje kako vibrira u tijelu, a mozak će se činiti malo manje zauzetim.
Na času somatike, joga terapeut Eirian Collinge vodi klijente kroz sesiju nježnih pokreta koji kombiniraju duboko disanje, ljuljanje i njihanje.
Iako ne prihvata sve tehnike na društvenim mrežama, Eirian kaže da postoje dijelovi njene prakse koji koriste vježbe disanja, pokrete očiju i tapkanje.
Ali, kaže ona, “to je proces” i nema brzog rješenja. Ukorijenjen je u teoriji koja sugerira da možemo smiriti svoj nervni sistem povezivanjem s našim tijelima.
Neki naučnici kažu da je ovo previše pojednostavljeno shvatanje naših složenih unutrašnjih sistema. Ali drugi kažu da to može biti efikasno u pomaganju da pronađemo djelić smirenosti u užurbanom, intenzivnom svijetu.
Šta je vagus živac?
Vagus – latinski za “lutanje” – počinje u mozgu kao dvije glavne grane – lijeva i desna – koje su povezane sa svakim važnijim organom, neprestano prenoseći vitalne informacije naprijed-nazad.
To je dio autonomnog nervnog sistema, koji kontroliše stvari o kojima ne razmišljamo, poput disanja, otkucaja srca i probave.
Sistem se, dijelom, sastoji od:
simpatički nervni sistem – koji pokreće “borbu ili bijeg”, pripremajući nas za sve, od progona divlje životinje do onog izuzetno važnog razgovora za posao, i
parasimpatički nervni sistem – koji se oslanja na vagusni nerv kako bi pomogao u kočenju i vraćanju tijela u stanje smirenosti
Ako jedan od njih nije sinhronizovan, počinjemo primjećivati probleme. Ali možemo li zaista sami resetovati ravnotežu pokušavajući aktivirati vagusni nerv?
Konsultant psihijatar, profesor Hamish McAllister-Williams, je skeptičan.
“Imamo dobre dokaze da stimulacija vagusnog živca može pomoći kod neuroloških poremećaja poput epilepsije i mentalnih bolesti poput depresije otporne na liječenje”, kaže on, “ali to dolazi iz uređaja koji je ugrađen u tijelo – pomalo poput pacemakera koji šalje impulse električne energije u vagusni živac”.
Taj uređaj šalje blage električne stimulacije kroz vagusni živac do mozga, izazivajući oslobađanje hemikalija poput serotonina i dopamina koje nam pomažu u regulaciji raspoloženja.
Iako stimulacija vagusnog živca unutar tijela zahtijeva invazivnu hirurgiju i dostupna je maloj grupi pacijenata u Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS), sada postoji rastuće tržište za nosivu – neinvazivnu – tehnologiju.
Ovi uređaji, koji koštaju od 200 do više od 1.000 funti, obično se kače na uho, nose oko vrata ili stavljaju na grudi.
Kod vanjskih uređaja, električni impulsi moraju putovati kroz kožu, tkivo, mišiće i masno tkivo, tako da to nije tako jednostavno i direktno kao stimulator u tijelu.
Nakon što je iskusila sindrom iscrpljenosti, Lucy Lambert kaže da su joj takvi neinvazivni stimulatori vagusnog živca pomogli.
Majka troje djece napustila je posao učiteljice u osnovnoj školi jer je bila potpuno “pod stresom, umorna i anksiozna”.
“Mentalno opterećenje je bilo toliko ogromno da nisam mogao ustati iz kreveta”, kaže ona.
Nakon što je iscrpila razne medicinske puteve i osjećala da ne postiže ništa, Lisin brat joj je preporučio jedan od ovih uređaja koji vibrira, tvrdeći da šalje niskonaponske električne impulse u vagusni živac, često kroz kožu u području vrata ili uha.
Kaže da uređaji nisu riješili iscrpljenost, ali su joj pomogli da stvori “uslove u kojima se može dogoditi pravo iscjeljenje”.
Nedovoljno istraženo područje
Dr. Chris Barker, koji radi u oblasti upravljanja bolom, kaže da se ovo područje medicine još uvijek razvija.
On kaže da postoji sve veće razumijevanje važnosti vagusnog živca, ali iako postoje “jasni dokazi” o utjecaju koji neuravnotežen nervni sistem može imati na sve, od našeg mentalnog zdravlja do otkucaja srca i naše sposobnosti varenja hrane, to ne znači da imamo sve odgovore – još – o tome kako ispraviti probleme.
“Zaista je racionalno fokusirati se na nešto što je problematično – i pokušati to popraviti”, pojašnjava i dodaje:
“Naša tijela su, naravno, zaista složena i ponekad problem koji vidimo može biti dio neravnoteže u širem sistemu”.
Ne radi se o odlasku u krajnosti, kaže on. Radi se o “shvatanju šta vam odgovara” – a to često može potrajati.
Vrijedi napomenuti da ako imate srčanih ili respiratornih problema, trebali biste potražiti medicinski savjet prije nego što pokušate uravnotežiti ili stimulirati svoj nervni sistem.
Nedostaju čvrsti naučni dokazi koji bi potvrdili postojanje ovih uređaja, ali za Lucy su oni odigrali važnu ulogu u njenom oporavku. Razumijevanje njenog nervnog sistema i važnosti vagusnog nerva ju je osnažilo, kaže ona.
“To mi je pomoglo da preuzmem odgovornost za vlastito mentalno zdravlje i blagostanje, i to je ogromno”, naglasila je.
(24sata.info)
