Poznata pjevačica, rođena Sarajka, Nikolina Kovač i njen suprug, također pjevač, Tuzlak Saša Kapor važe za jedan od najskladnijih bračnih parova s javne scene. Njihov privatni život pod lupom je javnosti još od kada su počeli vezu. Poslije svega tri mjeseca zabavljanja, par je otkrio javnosti da će postati roditelji.
Općinsko vjenčanje upriličili su samo za prijatelje i porodicu, a dan kasnije Nikolina je rodila njihovog sina Nikolaja. Godinu poslije zavjetovali su se na vječnu ljubav u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi u Beogradu, kada su ujedno i krstili sina. Nakon šest i po godina, dobili su i kćerkicu Nikoletu, koja je, kažu, unijela posebnu radost u njihove živote.
Ekskluzivno za magazin „Azra“ Nikolina i Saša u Beogradu su organizirali fotografiranje te s nama podijelili svoju životnu priču i detalje koliko se sve promijenilo s dolaskom djece.
Imate dvoje djece. Koliko se Vaš život promijenio s njihovim dolaskom?
Nikolina: Definitivno se život promijenio s dolaskom djece, s obzirom na to da smo oboje vrlo mladi ušli u brak i rano sam postala majka, sa 22 godine. Nikolaj je nešto najljepše što je moglo da nam se desi i djeca su zaista kruna ljubavi. Napravili smo pauzu od šest i po godina pa je Nikoletin dolazak unio posebnu radost i dodatno nas je oplemenila ljubavlju i nekom posebnom čistom energijom.
Saša: Kao što je Nikolina već kazala, vrlo mladi smo postali roditelji. Dolaskom prvog djeteta, čovjek možda nije ni svjestan nekih stvari i teško ih može doživjeti u dvadesetim kao sada u tridesetim godinama, kada je zreliji. Naravno da je Nikolaj naša prva radost, ali sam oduševljen Nikoletom i ona me definitivno očarala od prvog trenutka. Posebna je to ljubav i veza između nas dvoje, a bila je više nego očigledna još od prvog susreta.
Nikolaj je krenuo u školu. Kakav je to osjećaj za roditelja?
Nikolina: Prepun emocija, jer vaš mali dječak, vaša beba, odjednom odrasta i kreće u svijet dodatnih odgovornosti, obaveza, neke zrele osobe. Dakle, nisi više toliko mali, ne ideš u vrtić, ne možeš toliko da izostaješ kao iz vrtića ako ti se ne ide, nego imaš svoje obaveze. Kada smo bili na priredbi dobrodošlice, meni je bilo sve preemotivno, pa sam čak u trenutku zaplakala, ali sam se okrenula da vidim ima li još neko da reaguje tako. Bila je samo jedna gospođa u nizu koja je slično reagovala, tako da sam se suzdržavala da ne bude da sam ja jedina koja tako reaguje. Bio je to zaista emotivan čin. Naša beba je porasla, postao je pravi dječak i sretni smo zbog toga.
Saša: Iako Nikolaj ne voli da se previše fotografiše i nekoliko puta nam je i sam to kazao, da želi imati apsolutnu slobodu i da se osjeća kao i svako drugo normalno dijete njegovog uzrasta, ipak sam morao da objavim prvu fotografiju ispred škole. Smatram da je to jedan od najvažnijih trenutaka kako za dijete, tako i za roditelje. On me tada, još jednom u nizu, učinio ponosnim.
Zbog cijele epidemiološke situacije zanima me kako ste Nikolaja pripremali za prvi odlazak u školu, budući da sada moraju nositi maske i imati tu socijalnu distancu?
Nikolina: Prije je sve bilo bezbrižnije i ovo je situacija koja je zadesila i promijenila cijeli svijet i ljudi u jednom trenutku razmišljaju ovako, u drugom onako, prosto su nam različite informacije i samim tim pogledi na svijet i ovu situaciju iz dana u dan. Zajedničkim snagama smo odlučili da dijete treba ići u školu, jer je veoma bitna ta socijalizacija, druženje s drugarima, osjećaj da vidite učiteljicu kako vam predaje, a ne da sve prebacite na daljinski. Oboje smo bili za to da dijete ide normalno, redovno koliko god je moguće u ovim okolnostima. Podijeljeni su u grupe i smjene, drži se distanca, nose maskice, mi to sve poštujemo i njega smo uputili i od samog starta kada je proglašena pandemija Corona virusa, suočavali smo ga s ovom situacijom i pričali onako kako stvari stoje. Nikolaj je to sasvim normalno prihvatio.
Kako ste Vas dvoje podijelili obaveze u vezi s djecom, je li Saša jedan od onih tata koji mijenjaju pelene?
Saša: Nikoleta je svojim dolaskom pobila sve moguće tabue, tako da sve što sam do sada rekao da nikada možda i ne bih radio, ona mi je to jednim pogledom demantovala. Šalu nastranu, kada imate dvoje djece, primorani ste da funkcionišete kao tim, da bi se sve obaveze i oko djece, a i one privatne obavljale na pravi način, kako niko ne bi ispaštao. Mora se podijeliti ko će da radi domaći s Nikolajem, a ko će da ih izvede u šetnju i jednostavno morate raditi zajedno kako bi sve to uspjelo. Nije nam teško da dobro funkcionišemo, jer, zapravo, najbitnija stvar jeste da funkcionišete kao tim. Kada ljudi u porodičnoj zajednici shvate da igraju za isti tim, tada će sve stvari mnogo lakše da funkcionišu.
Je li tačno da su majke više vezane za sinove, a očevi za kćerke?
Nikolina: To je nepisano pravilo i u našem slučaju je zaista tako. Ne možete vi reći da više volite jedno dijete od drugog, ali da su očevi više vezani za kćerke, a majke za sinove, to je definitivno. Prosto, tu ima ta neka tajna veza i ne treba nju čak ni previše definisati, neka ostane tako, jer po meni je to čarobno.
Saša: Mene je Nikoleta zaista osvojila na prvi pogled. Očaran sam njome i malo je reći da sam zaljubljen u nju od prvog trenutka. Mnogo me omekšala, kao da me dodatno pripitomila, tako bih rekao. S Nikolajem imam neku drugarsku vezu i on ima sličan karakter mom, tako da u mnogo situacija kroz njega vidim sebe, što je posebna nit koja vezuje nas dvojicu.
Na Dan zaljubljenih objavili ste duetsku pjesmu „Ljubav kad prestane“. Kako ste znali da je to pjesma za Vas dvoje?
Nikolina: Pošto je pjesma bila ljubavna, sama simbolika nam je bila da je objavimo na Dan zaljubljenih, ne da bismo mi to nešto forsirali, nego ljubav je po meni smisao života i malo je dana koliko bi ih trebalo biti posvećeno toj najfamoznijoj stvari na svijetu, najvećoj pokretačkoj energiji. „Ljubav kad prestane“ nastala je u trenutku mog preispitivanja emocija, to je bio jedan poslijepodnevni trenutak, svirala sam na klaviru i u trenutku mi je prošlo da bismo Saša i ja mogli da je otpjevamo. Pozvala sam ga i odsvirala brzinski na telefon, njemu se dopala, pa smo je poslali Milanu Rađenu, aranžeru, da nam da ideju kako bi to zvučalo. Nama se to dopalo i drago nam je da imamo jednu takvu pjesmu, koja je naišla na veoma dobre reakcije ljudi. Ovo je ujedno i moja prva autorska pjesma i sretna sam zbog toga.
Saša: Od prvog trenutka sam rekao da je to za mene odlična pjesma i tematski, ali i instrumentalno mislio sam da od samog trenutka možemo nas dvoje dobro da je donesemo i nisam pogriješio. Tako da mi je drago što sam dobio ovu ponudu od moje supruge (smijeh).
Gdje i kada ste se vas dvoje upoznali?
Nikolina: Upoznali smo se na takmičenju „Zvezde Granda“, kada smo pjevali duet. Svako od takmičara iz moje sezone pjevao je s nekim od starijih kolega iz ovog takmičenja. Mene je zapalo da pjevam sa Sašom pjesmu „Ako ljubav nestane“. U tom trenutku smo mi to najprofesionalnije odradili, nije bilo nikakvih naznaka da bi se iz te situacije moglo izroditi nešto.
Saša: Sada, kada pogledam iz ove perspektive taj nastup, vidim da je već tada postojala neka posebna energija, ali, kada smo izvodili tu pjesmu, nismo toga bili svjesni. Kasnije nam se desio zajednički nastup u Beogradu, u jednom klubu. Dobro se sjećam, sjedio sam u jednom separeu kada je ona ušetala u klub, vidio sam samo da ima plavu kosu, ali kako do kraja nisu bila upaljena svjetla, nisam vidio ko je, pa sam samo prokomentarisao drugu: „Bože, kako ova djevojka dobro izgleda, nadam se da će sjesti negdje u blizini nas“. Došla je do našeg separea i vidio sam da je to Nikolina i još jedanput smo se upoznali. Od tada je krenulo naše dopisivanje, intenzivnije druženje i odmah se izrodila emocija, zaljubljenost i ostatak priče već znate.
Nikolina, čime Vas je Saša osvojio?
Nikolina: Bio je spontan, neposredan, uporan i zaista me osvojio tim svojim humorom i neposrednošću, te što nijednog trenutka nije folirao, kod njega je što na umu, to na drumu. Njegova harizma mi je od prvog dana bila nešto što me vezalo i bilo jako interesantno. Ja sam malo smirenija i imam svoju humorističnu stranu, ali pred mojim ljudima, a kada nekoga ne poznajem, držim distancu, dok je on baš opušten u svakom trenutku. Vjerovatno nas je privukla ta različitost.
A Saša, Vas Nikolina?
Saša: Svojom pojavom zaista, kada sam je vidio, ne znajući da je to ona, oduševio sam se i poslije dužeg perioda uspjela mi je jedna žena privući pažnju. Privukla me jer je takva, drugačija od mnogih djevojaka, koje su nametljive. Definitivno, duše se spoje, pronađu i u našem slučaju je bilo neplanirano, ali se desilo i evo sada smo u braku s dvoje djece.
Šta ste najromantičnije uradili jedno za drugo?
Nikolina: Pošto jako volim da komponujem, što je moja strast, dugo vremena sam se borila sa sobom da to podijelim s javnošću i da se vratim sviranju klavira i svega što je povezano s tom stranom muzike. Jedanput, kada sam se vraćala iz Sarajeva s Nikolajem, ovdje me je dočekao klavir, jer sam neposredno prije polaska spomenula kako bih voljela sebi da kupim klavir. Po povratku iz Bosne me je dočekao u domu i to je nešto što mi je zaista najznačajnije. Muziku toliko volim i to je moj bijeg i oaza, ne gledam je kao materijalnu stranu i posao, nego kao veliku ljubav i strast, ne bih mogla da živim bez nje. Moram vam otkriti da trenutno radim na svom albumu „Živim za ljubav“ i to mi je jedan od najvažnijih projekata u dosadašnjoj karijeri. Trebao bi biti realiziran početkom 2021., iako sam planirala da to bude krajem ove godine. No, ova situacija s Corona virusom me je malo poremetila, jer u početku nisam mogla toliko da posjećujem studio i pjevam sve te pjesme, ali sam sada krenula s realizacijom i uskoro ću krenuti sa snimanjem spotova.
Saša: Pošto ja mnogo volim tetovaže, to je moja strast, Nikolina mi je organizirala s mojim tatoo majstorom termin za zakazivanje nove. Moram priznati da nisam romantičan tip, ali i ovo s klavirom je ispalo drugačije, htio sam da je iznenadim, ali nisam težio da to bude preromantično. No, eto oduševila me je kada je angažovala mog tatoo majstora za tu tetovažu.
Oboje se bavite javnim poslom, pjevači ste. Je li upravo zbog toga teško održati skladnu i dugotrajnu vezu?
Nikolina: Na svojim društvenim mrežama dijelim samo 30 posto svog života s javnošću. Za mene je to neki vid kulture, da ne morate svaki detalj svog života i intime dijeliti s javnošću. Nešto mora da bude samo vas i vaše porodice i da to zadržite, na nekom svetom mjestu. Sve što je u vezi sporodicom ne mora da se dijeli, ali moram biti iskrena i reći da ljubav dobija na težini kada je ne objelodanite s javnošću, tada ima veću draž i trebate da je istinski čuvate. Ne znači da, ukoliko to stalno pokazujete, da se i više volite, to je apsurd. Dvoje ljudi, kada su normalni i kada imaju iste stavove i ciljeve u životu i kada se dovoljno upoznaju i pronađu neki kompromis kako najbolje mogu da funkcionišu, onda je nebitno kojim poslom se bave, mogu da djeluju normalno i vaspitavaju svoju djecu, kao što nas dvoje težimo, da budu skromna, dobri ljudi, a sve ostalo je stvar njihovog opredjeljenja i uvijek i zauvijek će imati našu podršku.
Saša: Trudimo se da svoju intimu zadržimo za nas i da razgraničino neke stvari poslovnog i privatnog života, ne kao da smo mi neke velike zvijezde i umišljamo neke stvari, daleko od toga, nego to je neka vrsta kućnog vaspitanja, da neke stvari zadržite samo za sebe. Mislim da je porodica ključ dobrog i zdravog društva i da svako od nas može da dâ jedan promil sebe da doprinesemo sutra nekom zdravom i kvalitetnom radu naše djece
Pandemija Corona virusa uveliko je promijenila naše živote, utjecala je na privredu, ali i osobe koje se bave javnim poslom. Muzičari su jedni od najugroženijih. Budući da ste oboje pjevači, koliko je na vas utjecala pandemija, na vaš posao i jeste li ikada razmišljali o promjeni zanimanja?
Saša: Osim ovog posla, imam svoju firmu koja funkcioniše jako dobro, tako da se nikada nisam žalio, a i nisam od onih ljudi koji se žale na jednu situaciju, nego to onako, dostojanstveno, uvijek podnesem. Mi jesmo napravili pauzu kad je riječ konkretno o našem poslu, ali smo do sada imali mogućnosti da razmišljamo i o tom finansijskom momentu, da ne živimo od danas do sutra. Samo ekonomisanje je ključna stvar i ne smijete dopustiti da vas bilo šta iznenadi, naročito kada imate porodicu. Naravno da je bolje kada se radi, ali spreman sam na svaku situaciju u životu, jer nisam sam, imam porodicu i dodatnu odgovornost, ma koliko nam ljubav u nekim situacijama bila pokretač, moramo razmišljati i o ekonomskom faktoru, koji je jako bitan, jer bez njega ne možete ništa.
Nikolina: Iskreno, ne razmišljam o promjeni svoje profesije, samo o njenoj nadogradnji. Svaku situaciju čovjek treba da podnese dostojanstveno. Mnogo smo radili i imali smo vremena da razmišljamo unaprijed o trenucima kada može sve da stane, kada se dese neke stvari koje su nam prije pandemije izgledale nezamislive, ali su moguće, u šta nas je i uvjerio ovaj COVID. Čovjek ne treba gledati od danas do sutra, niti da ne bude orijentisan ka kraju jedne ulice, nego da postoje milje i milje koje nas očekuju u životu i da o njima trebamo voditi računa i razmišljati, a naročito kada imamo dodatnu odgovornost, poput odgovornosti roditelja.
(Azra)
