Bolest šake, stopala i usta, koja se posebno povećava u jesenjim i zimskim mjesecima, samoograničavajuća je bolest. Međutim, u rijetkim slučajevima može dovesti i do ozbiljnih stanja poput infekcije mozga, meningitisa i upale srca. Broj posjeta hitnoj pomoći u SAD-u značajno se povećao, ali šta je s drugim zemljama?
Bolest šake, stopala i usta dostigla je i epidemijske razmjere u američkim državama Virginiji i Zapadnoj Virginiji. Većina slučajeva zabilježena je kod djece mlađe od 5 godina, a epidemije su koncentrisane u školama i vrtićima, prenosi N1.
Slična situacija se odvija i u Turskoj. Značajan porast broja slučajeva primjećuje se, posebno ljeti i u jesen, u okruženjima s velikom koncentracijom djece. Stručnjaci naglašavaju kritičnu važnost higijenskih mjera i ranog osvješćivanja visoke zaraznosti bolesti.
Turski pedijatar dr. Anil Dogan objasnio je za Hurriyet da je bolest šake, stopala i usta zarazna virusna infekcija koju obično uzrokuju virusi zvani Coxsackie A16 ili Enterovirus 71. Iako je posebno česta kod djece predškolskog i školskog uzrasta između 2 i 10 godina, zapravo se može pojaviti kod bilo koga, od novorođenčadi do odraslih, a ime je dobila po osipu koji se pojavljuje na rukama, stopalima i ustima.
Period inkubacije za bolest je obično 3-7 dana. U početku, većina djece možda nema simptome ili mogu imati samo opće simptome koji se mogu javiti kod bilo koje bolesti, poput groznice od 39°C ili više, umora, blagog curenja iz nosa ili upale grla. Nakon ove rane faze pojavljuju se rane u ustima i osip. Simptomi možda neće biti isti za svako dijete: neka djeca mogu imati samo afte u ustima, dok druga mogu imati samo osip na rukama, stopalima ili stražnjici. Lako se širi tokom jesenjih i proljetnih mjeseci, posebno u vrtićima i školskim ustanovama.
Bolest šaka, stopala i usta je vrlo zarazna virusna bolest koja prvenstveno pogađa dojenčad i malu djecu, rekla je dr. Leana Wen, liječnica hitne pomoći, klinička vanredna profesorica na Univerzitetu George Washington i zdravstvena stručnjakinja za CNN-a.
Dobila je ime po malim, plikovitim ranama koje uzrokuje na rukama, stopalima i unutar usta. Bolest može biti neugodna, ali je obično blaga i prolazi sama od sebe.
Kako se dijagnosticira bolest šaka, stopala i usta?
Stručnjaci obično dijagnosticiraju bolest na osnovu različitih simptoma i anamneze nedavnog kontakta sa bolesnom djecom. Dr. Leana Wen je rekla da je fizički pregled često dovoljan da potvrdi dijagnozu. Povremeno, ako se bolest čini neobičnom ili teškom, može se uzeti bris grla ili uzorak stolice kako bi se identificirao specifični virus.
Postoje i druge bolesti sa sličnim simptomima – kako ih razlikovati?
Dr. Anil Dogan je objasnio da osip kod ove bolesti počinje kao blago crvenkaste mrlje. U ranim fazama, ovo se može zamijeniti s drugim zaraznim bolestima ili alergijskim osipom, ali u roku od nekoliko dana, ovi osipi se razvijaju u plikove (vezikule) ispunjene virusom. Objasnio je da je najizrazitija karakteristika koja razlikuje ovu bolest od drugih lokalizacija ovih vezikula na područjima kao što su dlanovi, tabani i unutrašnjost usta.
“Budući da ovi plikovi sadrže virus, grebanje ili trljanje može ga proširiti. Bolest se također može prenijeti kapljicama (kašalj, kihanje), kontaktom (igračke, ručnici, površine) i stolicom. Stoga je vrlo važno obratiti pažnju i na higijenu ruku i na korištenje zajedničkih predmeta”, kaže turski ljekar.
Koji su simptomi i koliko dugo traju?
Prvi znak bolesti je obično groznica, nakon čega slijedi bol u grlu i opći osjećaj slabosti. Ovi simptomi slični gripi počinju otprilike tri do pet dana nakon zaraze virusom. U roku od dan ili dva, male, bolne tačke mogu se pojaviti u ustima, često na jeziku, desnima ili unutrašnjoj strani obraza. Ove tačke se vremenom mogu razviti u male plikove ili rane, što djeci otežava jelo ili piće.
Tokom istog perioda, osip se može pojaviti na rukama i stopalima, a ponekad i na zadnjici, nogama ili rukama. Ovaj osip se obično pojavljuje kao ravne crvene tačke ili mali plikovi i obično ne svrbi. Neka djeca imaju samo rane u ustima, dok druga mogu imati samo osip.
Većina slučajeva je blaga i obično se sama povlači u roku od sedmice do 10 dana. Tokom ovog perioda, veoma je važno da djeca budu dobro hidrirana, jer rane u ustima mogu smanjiti njihov unos tečnosti.
Kako se prenosi i ko je najviše izložen riziku?
Dr. Leana Wen je rekla da se bolest ruku, stopala i usta lako prenosi bliskim ličnim kontaktom i kontaminiranim površinama, te da se neko ko je izložen kapljicama koje se šire u zrak kada zaražena osoba kašlje, kiše ili razgovara može zaraziti.
“Može se prenijeti i dodirivanjem, grljenjem, ljubljenjem ili dijeljenjem čaše ili pribora za jelo sa zaraženom osobom. Virus se nalazi i u izmetu, tako da ako se ruke ne operu pravilno prilikom mijenjanja pelena ili pomaganja bolesnom djetetu da obavi nuždu, infekcija se može prenijeti”, kazala je.
Virus se također može širiti dodirivanjem kontaminiranih predmeta ili površina, poput igračaka ili kvaka, a zatim dodirivanjem očima, nosom ili ustima. Rijetko se infekcija može dogoditi i gutanjem kontaminirane vode za rekreaciju, poput bazena koji nije pravilno dezinficiran.
Mala djeca su izložena najvećem riziku jer se njihov imunološki sistem još uvijek razvija i mogu imati poteškoća s ličnom higijenom. Također je vjerojatnije da će dijeliti igračke i imati bliski kontakt s drugom djecom.
Trebaju li roditelji držati bolesnu djecu podalje od škole ili vrtića?
Dr. Dogan je mišljenja da djecu ne treba slati u školu ako imaju temperaturu, rane u ustima ili osip jer je bolest vrlo zarazna i da se preporučuje da dijete miruje kod kuće najmanje sedmicu dana, čak i dok osip ne izblijedi i rane u ustima potpuno ne zacijele.
Bolest se lako širi putem sline, izmetom, kapljica i kontakta. Oporavak se obično događa unutar 7-10 dana, a zaraznost se smanjuje nakon ovog perioda. Nadalje, informiranje uprave vrtića i škole o ovom problemu ključno je za zaštitu druge djece u istoj učionici.
Kako bi se spriječila infekcija kod kuće, trebalo bi izbjegavati bliski kontakt s bolesnom djecom, ne dijeliti ručnike, pribor za jelo, čaše i igračke, ruke treba često prati sapunom, a površine i igračke treba redovno dezinficirati, kaže turski stručnjak.
Prema smjernicama američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), djeca se mogu vratiti u školu ili vrtić kada nemaju temperaturu, kada se osjećaju dovoljno dobro da učestvuju u normalnim aktivnostima i kada mogu upravljati ranama u ustima bez prekomjernog slinjenja.
Ne postoji vakcina ili lijek? Djeluju li antibiotici?
Dr. Dogan kaže da ne postoji specifičan lijek koji može u potpunosti izliječiti bolest ruku, stopala i usta te da su antibiotici beskorisni jer bolest uzrokuje virus.
Proces liječenja bolesti objansio je sljedećim riječima:
“Liječenje se fokusira na ublažavanje simptoma. Lijekovi protiv bolova koji se mogu kupiti bez recepta mogu smanjiti temperaturu i bol u ustima, dok hladna, mekana hrana ili hladni napitci mogu učiniti jedenje i piće ugodnijim.
Ako dijete ima posebno teške rane u ustima (afte), može imati poteškoća s jelom i pijenjem. To može ugroziti njihovu ishranu i, ako je potrebno, zahtijevati hospitalizaciju i intravenoznu potporu tekućinom. Treba održavati oralnu higijenu; treba dati prednost mekoj, hladnoj hrani, a izbjegavati kiselu, začinjenu ili vruću hranu. Pijenje puno tekućine ubrzava zacjeljivanje.
Kupanje uglavnom nije štetno tokom zaraznog perioda; međutim, preporučuje se kratko tuširanje mlakom vodom. Izbjegavajte trljanje sapunom ili lufom i nježno osušite tijelo nakon kupanja, pazeći da ne puknu plikovi”.
Postoje li mjere opreza koje porodice mogu poduzeti kako bi spriječile infekciju?
Dr. Wen je naglasila kako je redovno i pažljivo pranje ruku jedna od najefikasnijih metoda zaštite i da ruke treba prati sapunom i vodom najmanje 20 sekundi, posebno nakon korištenja toaleta ili mijenjanja pelena, prije pripreme ili jedenja hrane, te nakon ispuhivanja nosa ili kašljanja.
Pokrivanje kašlja i kihanja jednokratnom maramicom ili savijenim laktom pomaže u sprječavanju širenja kapljica koje prenose virus. Važno je čistiti i dezinficirati površine i predmete koji se često dodiruju. Također treba izbjegavati bliski kontakt sa zaraženim osobama. To znači da se ne dijele pića, pribor za jelo, četkice za zube ili peškiri, te da se kontakt s nekim ko je bolestan svede na minimum, poput grljenja ili ljubljenja.
Turski stručnjak kaže da je, kao i kod svih infekcija, najvažnija metoda zaštite od bolesti ruku, stopala i usta higijena ruku.
“Nakon korištenja toaleta, prije obroka i nakon škole, ruke treba prati sapunom i, ako je moguće, dezinficirati. Treba izbjegavati bliski kontakt sa bolesnom djecom, a predmete poput peškira, pribora za jelo, čaša ili igračaka ne treba dijeliti.
Redovna dezinfekcija igračaka, stolova i toaleta u vrtićima i školama smanjuje rizik od infekcije. Nadalje, usađivanje navika pranja ruku kod djece od malih nogu i podučavanje higijenskim pravilima u igraonicama ključni su za zaštitu”, rekao je dr. Dogan.
Budući da bazeni, javna igrališta i parkovi mogu povećati rizik od prijenosa, treba voditi računa o održavanju čistoće u tim okruženjima, djeci treba spriječiti dodirivanje lica i treba ih podsjećati da peru ruke nakon igre.
(24sata.info)
