Različiti oblici islamofobije su jedna od karakteristika Evrope još od prvih dodira sa islamskom civilizacijom. Vremenom se mijenjao intenzitet, suština, ali je ona opstala i u moderno doba liberalne demokratije.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ona se najbolje očitovala u porukama kako se radi “o bolnoj, ali neophodnoj objavi kršćanske Evrope”, koja je dolazila od britanskih zvaničnika.
Sada populistički desničari u Evropi ponovno u širenju mržnje, ali i straha od islama pokušavaju da dođu na vlast i islam, tj. muslimane označe kao najveće krivce za ekonomske i društvene probleme s kojim se susreće Evropa.
Na ovaj val se pokušavaju nadovezati i politike koju zastupaju i provode SNSD i HDZ uz podršku susjednih Srbije i Hrvatske u Bosni i Hercegovini. Cilj je oslanjajući se na historijske strahove Evrope stvoriti savez upravo s onim strankama koje imaju najmanje znanja i najviše mržnje prema islamu i muslimanima. U takvoj situaciji su Bošnjaci kao nacija čija je kultura i tradicija u značajnoj mjeri oblikovana i islamom očita meta, a konačni cilj je urušavanje Bosne i Hercegovine.
Teško bi bilo nabrojati sve islamofobne izjave i ispade, ali i politike Milorada Dodika, ali u tim izjavama postoji različita gradacija. Jedna se svodi na “šatorsku”, narodnu islamofobiju čiji je cilj podilaženje najprimitivnijim dijelovima narodnih masa. Drugi opasniji pristup jeste politička islamofobija koja se vidi kroz širenje narativa koje razvijaju evropski i američki islamofobni desničari.
Najozbiljniji način na koji Dodik pokušava da profitira na islamofobiji trenutno jeste lobiranje Roda Blagojevića koji u SAD-u pokušava da formira narative o ugroženom kršćanstvu na način koji je shvatljiv i blizak američkoj javnosti.
Tako je Blagojević u svojim kolumnama, a koje vjerovatno predstavljaju javnu prezentaciju načina na koji lobira u pozadini tvrdio i da “katolički Hrvati i pravoslavni Srbi strahuju od islamske države na kojoj insistiraju muslimani”, te da “muslimanima” u tome pomaže visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
Dalje je Blagojević obilježavanje neustavnog devetog januara predstavljao kao pokušaj “muslimana” da zabrane obilježavanje kršćanskog sveca.
Iako se iz domaće perspektive ovakvi pokušaji čine bizarnim, oni to nisu jer je upravo takvo pojednostavljivanje do bizarnosti i imalo veliku ulogu u pobjedi Donalda Trumpa, ali i u pozicioniranju mnogih popularnih MAGA aktivista. U tom kontekstu se može istaći primjer iz augusta kada je jedna objava desničarske influenserice Laure Loomer obustavila primanje ranjene djece iz Gaze na liječenje u SAD-u.
Osim spominjanja Islamske države, Blagojević se pouzda i u širenje priča o navodnom uticaju Irana i Hezbolaha na Bosnu i Hercegovinu. Što je opet narativ prilagođen za američko uho, iako su ideologije džihadističke Islamske države i Iran na suprotnim stranama političkog kompasa.
Dodik u svojim javnim nastupima intenzivno koristi iste narative čija je osnova islamofobija. Organizujući press konferenciju u četvrtak nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Mađarske Peterom Szijjartom, koji je član jednako islamofobne stranke i vlade, Dodik je između ostalog govorio o iranskom utjecaju i broju ljudi koji je imala iranska ambasada.
Nakon smjene s mjesta predsjednika Republike Srpske, Dodik je pravne probleme koje je sam izazvao označio kao “obračun muslimana s kršćanima”, očito koristeći “ključne riječi” kojima se naučio u ophođenju s evropskim i američkim desničarima.
Druga strana kovanice u pokušaju da se to što su Bošnjaci većinski muslimani iskoristi kao način za politički obračun s njima, ali i idejom Bosne i Hercegovine ogleda s u djelovanju HDZ-a i politike Hrvatske.
Ranije spomenuti Szijjarto, koja slučajnost opet Szijjarto, Mađarska i opsjednutost islamom, je Draganu Čoviću govorio kako se njih obojica “baziraju na kršćanskim vrijednostima”, te da zato i Mađarska dijeli simpatije s Hrvatima.
Naravno, ovo je samo Szijjartovo definisanje kršćanskih vrijednosti u stilu desničarskih populista, a ne u smislu vrijednosti vjere koja zastupa milosrđe, razumijevanje i saosjećanje, kako je uostalom govorio i djelom pokazivao i pokojni papa Franjo.
Još ranije ne treba zaboraviti i fatamorgane bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarević o desetinama hiljada islamističkih boraca u Bosni i Hercegovini. Što je bilo apsolutno igranje na iste emocije islamofobije.
Politička zloupotreba islamofobije je oružje u arsenalu u napadu na Bosnu i Hercegovinu koje ne treba podcijeniti u uslovima neofašizacije Evrope, ali u isto vrijeme nepolitički predstavnici Bosne i Hercegovine te vjerski predstavnici Bošnjaka-muslimana ne smiju upasti u zamku pravdanja. Politike mržnje će islamofobiju koristiti bez obzira šta druga strana radila, jer takva politika se ne zasniva na činjenicama nego aktiviranju strahova i najnižih emocija.
(24sata.info)