Ovo istraživanje, provedeno na Univerzitetu Anglia Ruskin, pokazuje jasnu statistiku ponašanja na poslu kako muškaraca i žena, tako i milenijalaca, navodi Mirror.
Radno okruženje ljudima donosi radost, iznenađenje, ljutnju, tugu, gađenje ili strah, ali najveći uzročnik ovih emocija nije sam posao, već su to kolege.
Statistički podaci govore da su muškarci na poslu emocionalniji od žena, ali također napominju da su žene izloženije stresu i frustraciji. Muškarci su skloniji emocionalnim ulaganjima u svoje projekte i osjećaju se loše ako su propustili rok ili su premašili budžet firme.
Muškarci su također dvostruko više skloniji kritike primati k srcu ili se osjećati uznemireno ako njihove ideje i inicijative budu ignorirane ili odbačene, a čak 43 posto njih je spremno i podići glas. Vođeni emocijama, muškarci su spremniji poduzeti drastične korake. Čak 20 posto je vjerojatnije da će muškarac napustiti posao ako se ne odvija dobro ili postoji neki problem.
“Vjerojatnost je da će muškarci osjetiti emocije koje se povezuju s moći – bijes ili ponos. Emocije i moć neraskidivo su povezane. Ako ga ne slušaju, muškarac će to povezati s nedostatkom autoriteta, statusa u tvrtki. Slično tome, tuga je povezana s nedostatkom moći”, kaže dr. Terri Simpkin sa Sveučilišta Anglia Ruskin.
Prema ovom istraživanju, svaka treća osoba krije svoje istinske emocije na poslu, uglavnom iza umjetnog osmijeha. Ovi su rezultati za mnoge neočekivani, ali ipak nisu previše iznenađujući jer je studija pokazala i da 30 posto šefova smatra da je izražavanje emocija na poslu slabost, a 51 posto smatra da radno mesto treba biti oslobođeno svakog izražavanja emocija, bilo pozitivnih bilo negativnih, prenosi Klix.
Što je s najmlađima?
Milenijalcima je također teško na poslu. Čak 91 posto njih, više nego bila koja druga grupa, doživljava tugu ili bijes na poslu, a 80 posto osjeća odvratnost.
Dr. Simkim za ovo krivi problem s identitetom.
“Mladim ljudima može biti izazov da razviju identitet koji je u skladu s njihovim profesionalnim zadacima. Oni mogu osjećati strah od neuspjeha, čak i strah od uspjeha, kao i strah od neuklapanja”, kaže Simkim
Ipak, mlađi naraštaji mogu biti optimističniji po pitanju budućnosti jer treba očekivati da s godinama značajno padne i učestalost negativnih emocija.
Da bi radno okruženje bilo što produktivnije i ugodnije za zaposlene, ono mora biti “emocionalno svjesnije”. Radno okruženje postaje sve više digitalno i sposobnost da se prepoznaju i uspješno integriraju ljudi s emocionalnom sviješću bit će ključ za uspjeh.