Muškarac pao sa zgrade u izgradnji i ostao na mjestu mrtav. Dogodilo se to uoči Prvog maja na velikom gradilištu u Banjaluci, koje se nalazi preko puta Doma sindikata..
Uprkos pretprazničnom raspoloženju, štura vijest o pogibiji na gradilištu izazvala je brojne komentare. Ko je odgovoran? Zašto se to desilo? Šta je radnik radio na gradilištu u 20 i 30 minuta, kada već uveliko pada mrak?
Međutim, pitanje je da li se uopšte radi o radniku. Objavljeno je samo da je, zbog pada sa nedovršene zgrade, “poginuo muškarac” i da je “istraga u toku”.
Ne zna se ni ko je odgovoran za spomenuto gradilište. Iako se nalazi u samom centru Banjaluke, na njemu nije istaknuta gradilišna tabla, koja je po zakonu obavezna.
Na gradilištu je vidljiva samo reklama za kupovinu stanova u “Palati Banjaluka”, a na veb stranici je vidljivo da je investitor ovog projekta firma iz grupacije “MG Mind” Mladena Milanovića Kaje.
Iz ove kompanije se nisu oglašavali povodom pogibije na njihovom gradilištu, a i iz Saveza sindikata Republike Srpske su poručili da ne mogu govoriti o konkretnom slučaju, jer istraga još traje.
Ali, ako pogledamo širu sliku, ona je prilično sumorna. Prema podacima Inspekotrata RS, koji su nedavno objavljeni u medijima, u toku prošle godine na radnom mjestu u Republici Srpskoj poginulo je 10 radnika.
Slična jesituacija bila i prethodnih godina, tako da se može reći da godišnje u prosjeku 10 radnika izgubi život na radnom mjestu.
Kada su branše u pitanju, najrizičnije je raditi u građevinarstvu, elektroprivredi, te šumarstvu i drvnoj industriji.
Pokazuju to i podaci o broju teško povređenih radnika. Tokom prošle godine teže povrede na radu su zadobila 93 radnika, od čega njih 24 u šumarstvu i drvnoj industriji, te 22 u građevinarstvu.
Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti Republike Srpske, kaže da su ove brojke alarm za uzbunu.
-Mnogo je da se jedan život izgubi, a kamoli da u ovako maloj zemlji 10 ljudi godišnje pogine na radu. Pogotovo je to mnogo, ako je život izgubljen zbog propusta na radu, zbog nečije greške, zbog toga što objekat ili radno mjesto nisu bili obezbijeđeni kako je propisano – kaže Vrabičićeva za Srpskainfo.
Ona dodaje da su u građevinskom sektoru svuda na svijetu povrede i nesreće na radu dosta česte. Ono što je specifično za Republiku Srpsku jeste da je bezbjednost radnika često ugrožena zbog neadekvatne primjene Zakona o zaštiti na radu.
– Kod nas se zaštita na radu stvodi na to da li radnik na građevini ima šljem ili nema šljem. Često se sva odgovornost svaljuje na leđa radnika, a pitanje je da li je objekat obezbijeđen po propisanim standardima, da li su kontrolni organi prije početka radova i puštanja radnika na gradilište utvrdili da su radna mjesta bezbijedna, da li su radne mašine koje se koriste ispravne – kaže Dragana Vrabičić.
Tako su, podsjećamo, u novembru 2024. na gradilištu u Banjaluci stradala dvojica radnika. Jednom od njih na glavu pao teret od 500 kilograma. Nije preživio.
Njegov poslodavac Momir Smiljanić, direktor i vlasnik građevinske firme “Falcon” Teslić, rekao je da je radnik sam odgovoran, zato što „nije nosio šljem“.
– Da je imao šljem na glavi, drugačije bi se sve završilo – rekao je Smiljanić za Srpskainfo nekoliko dana nakon nesreće.
Dragana Vrabičić tvrdi da radniku koji pada sa visine, sa skele, koja nije ograđena, šljem ne može spasiti glavu, kao što šljem ne može spasiti čovjeka kojem padne težak teret na glavu ili kojeg priklješti radna mašina na gradilištu.
– Moraju se provjeriti sve mašine, kranovi, sajle i to ne samo jednom, nego se i tokom procesa rada povremeno mora provjeravati u kakvom su stanju i da li je sve u redu – ističe Vrabičićeva.
Dodaje da radnici ubuduće neće ginuti i gubiti zdravlje na poslu, samo kao svako bude radio svoj posa. A to znači da ispekcije provjeravaju gradilišta, da ih redovno obilaze i kontrolišu šta se zbiva, a da poslodavci kroz svoje službe zaštite na radu obezbijede maksimalnu bezbjednost radnika.
– Ali, prije svega treba da budemo ljudi. Zar je neophodan zakon da bi poslodavac zaštitio svog radnika, koji mu je na kraju krajeva, najveći kapital i koji mu donosi profit. Zar se zboravlja da radnik nije samo radnik, nego i nečiji otac, sin, brat, suprug – kaže Dragana Vrabičić.
Kakva tragedija može biti smrt radnika, pokazalo se nedavno, uoči Vaskrsa, kada je u Termoeletrani Gacko poginuo radnik Oljeg Kuljić, dok je kontrolisao rad kotlova u potrojenju. On je bio udovac i iza njega je ostalo dvoje maloljetne djece.
Uzroci njegove pogibije još se istražuju, ali ne treba izgubiti iz vida da je i oblast elektroprivrede, u kojoj radio i stradao Kuljić, jedna od najrizičnijih po život i zdravlje radnika.
Dragana Vrabičić kaže da će, ne samo u građevinarstvu i elektroprivredi, nego i u drugim granama privrede, radnici biti bezbjedniji tek kada se usude da kažu ne.
– Radnici imaju pravo da odbiju radni zadatak ukoliko se ne osjećaju sigurno. Ukoliko vidi da kamion koji on treba da vozi nije u redu, ukoliko vidi da skela na koju treba da se popne nije ograđena, radnik po zakonu ima pravo da odbije taj posao. E sada, mi imamo taj drugi problem, što je mnogim radnicima najbitnije da dobiju platu i prehrane porodice, pa često prihvataju i ono što je neprihvatljivo, pa čak i opasno po život – zaključuje Dragana Vrabičić.
(24sata.info)
