Rođen je 1958. u Zagrebu, gdje je njegov otac, oficir Jugoslovenske narodne armije, bio stacioniran. Milan se s porodicom preselio u Sarajevo kada je imao šest godina. Glavni grad Bosne i Hercegovine značajno je utjecao na njega, a posvetio mu je i pjesmu. U februaru prošle godine posthumno je proglašen počasnim građaninom Sarajeva.
“Sarajevo je vjerovatno mračno utjecalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali – ovolicki i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući i to je trajalo tih šest – sedam godina koliko sam živio tamo… Bio sam klinac s naočalama i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na satove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Poslije sam se preselio u Beograd”, izjavio je jednom prilikom.
Bend Limunovo drvo 1977. zajedno s Gagijem Mijahlovićem, Dušanom Kojićem i Ivanom Vdovićem. Ubrzo su promijenili ime u Šarlo akrobata. Iako su prestali s radom nakon samo četiri godine, spadaju među najutjecajnije new wave bendove u Jugoslaviji.
Milan i Gagi su se krajem 1981. ponovo udružili i osnovali Katarinu II. Pridružuju im se Margita Stefanović, Bojan Pečar i Ivan Vdović. Nakon debitnog albuma “Katarina II”, Bojan i Ivan napuštaju bend.
S obzirom na to da je Bojan polagao prava na ime benda, ostali muzičari su bili primorani promijeniti ime grupe pa su se odlučili za Ekatarinu Veliku. U ovoj grupi su u određenim vremenskim periodima svirali i Dušan Dejanović, Bojan Pečar, Srđan Todorović, Ivana Fece Firči, Marko Milivojević, Ivan Ranković, Dragiša Uskoković i Dragomir Mihajlović.
Osim po iznimnom muzičkom talentu, Milan Mladenović ostaje u našem pamćenju kao jedan od rijetkih muzičara koji je digao 1990-ih digao glas protiv nacionalizma. EKV je 1991. godine svirao u Zetri na prvom koncertu Yutel za mir. U publici je bilo više od 20.000 ljudi. U jednom intervjuu je izjavio:
“Moja najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: ‘Uh, al’ sam nešto ružno sanjao’, a druga želja bi bila budem zdrav i čitav jedan poduži vremenski period, jedno 40 – 50 godina, a treća želja bi bila da zaradim toliko novca da mogu da njima mogu praviti neke interesantne stvari, kao što je muzika.”
Milan je 1992. sa Srđanom Gojkovićem Giletom i Zoranom Kostićem Canetom formirao bend Rimtutituki, koji je predstavljao antiratni projekt. Oni su osmog marta navedene godine, bez dozvole za javni nastup, kružili beogradskim ulicama u otvorenom kamionu i izvodili pjesmu “Slušaj ‘vamo”.
On je također s Mitrom Subotićem Subom pokrenuo muzički projekt Angel’s Breath. Nakon masakra na markalama, napisao je pjesmu “Crv”. Zajedno s bh. bosanskim rediteljem Alešom Kurtom je prikupio dokumentarni materijal i otpjevao pjesmu u studiju prilikom boravka u Parizu.
Nakon što je 1993. srušena Ferhadija džamija u Banjoj Luci, Mladenović je otkazao koncert te naveo: “Neću da sviram u gradu u kojem je srušena džamija”.
Ovim potezom je još jednom dokazao da je na strani istine i dokazao svoju borbu protiv nacionalističkog ludila. Mladenović je preminuo 1994. od raka pankreasa.
(24sata.info)