Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”, nastupiće sa svojim bendom na koncertu “Živjeti slobodno” 14. maja na tvrđavi Kastel i biće to njihov nastup nakon tri godine u Banjaluci.

Koncert organizuje Uduženje građana “Sloboda” povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom, a tim povodom Knezović je za “Nezavisne” govorio kako o koncertu, tako i o muzičkoj sceni, samom “Zosteru” i novom materijalu koji priprema ovaj popularni bend.

Pred banjalučkom publikom nastupali ste posljednji put 2019. godine. Ovaj put pred našu publiku vraćate se u maju. Koliko vam znači ovaj nastup i kako biste opisali banjalučku publiku i atmosferu koju ona nosi?

KNEZOVIĆ: Banjalučka publika je naša publika. Naše prvo gostovanje je bilo u Banjaluci 2001. ili 2002. godine. Dakle, prvi put kada smo otišli iz svog grada bili smo tu. Osjećamo se kao kod kuće i jedva čekamo da nakon tri godine sviramo u Banjaluci, pred svojima.

“‘Zoster’ je nastao kao posljedica pada imuniteta društva i kao potreba da se nešto kaže i učini”. Koliko je muzika pravi način za to i da li mislite da uspješno ispunjavate tu misiju?

KNEZOVIĆ: To je stara definicija iz vremena kada smo počeli svirati. Sa jedne strane toliko je vremena prošlo i toliko smo se mi promijenili, a sa druge opet smo mi oni stari ljudi, tako da više ne znam da li uspješno ispunjavamo tu misiju. Definitivno imamo potrebu da se bavimo time. Onog momenta kada ne budemo više imali potrebu, nećemo se više baviti.

Kada ste se pojavili na našoj muzičkoj sceni, okarakterisani ste kao nešto drugačije, a vaša muzika kao potpuno novi zvuk kod nas. Koliko je bilo teško pronaći svoju publiku i kako su izgledali vaši počeci? Da li ste imali strah od neprepoznavanja od strane publike?

KNEZOVIĆ: Nismo imali strah od neprepoznavanja. Jednostavno, izlazili smo pred ljude i svirali. Neki to nisu prepoznali, neki jesu. Ono na šta smo ponosni danas je da imamo svoju publiku, da ona prati naš rad i da kad izbacimo nešto novo ne moramo više objašnjavati ni ko smo, ni šta smo, jer to ljudi već znaju i percipiraju kao našu ukupnost, koja će se opet moći sagledati tek kada nas ne bude. Naši počeci su izgledali kao i svi drugi počeci. Bili su teški, ali mi smo imali toliko entuzijazma i volje za to da ništa nismo osjetili kao teško. Sigurno da danas opet ne bismo mogli to prolaziti.

Iza sebe imate četiri studijska albuma, a vašu grupu čini šest članova. U toku stvaranja novih numera čemu najviše posvećujete pažnju i da li uvijek svi članovi idu u istom smjeru ili vam se ponekad putevi razdvajaju u samom stvaralaštvu? Kako to prevazilazite? Osim toga, da li možete da nam opišete razvoj svojih albuma, u smislu, da li svaki album zapravo predstavlja određenu fazu društva ili vas samih?

KNEZOVIĆ: Evo, krenućemo od ovog zadnjeg. Svaki album predstavlja određenu fazu nas samih, jer o društvu je nezahvalno pričati. Teško ga mi možemo sagledati u cjelini i preopće je to, tako da su to više naše životne etape. Mi kada smo snimili prvi album ja sam imao 23-24 godine, sada imam 43. Sam protok vremena je, da se nije ništa događalo, dovoljan da se mijenjamo. U toku stvaranja novih numera najvažnije nam je da je nama dobro. S obzirom na to da sam ja autor svih pjesama, kada dođemo do skupnog rada važno je da dekodiramo kod, da znamo u kom kodu pričamo, da stvari nekad dolaze i spontano i slučajno, ali opet da nisu slučajne i da imaju neku zvučnu sliku koju želimo stvoriti. To je sladak posao. Čak i kada se ne razumijemo, razgovaramo o tome zašto se ne razumijemo. Niko ni na čemu ne insistira, svi radimo za ono najbolje što treba da bude.

U svojoj karijeri i više od dvije decenije postojanja imali ste priliku da nastupate širom svijeta. Tu su Njujork, Pariz, Barselona, pa sve do naših krajeva. Kako strana publika reaguje na vaše koncerte?

KNEZOVIĆ: Uvijek mi je bilo fascinantno kada ljudi koji ne razumiju naš jezik sjajno reagiraju na našu muziku. Kasnije iz razgovora s njima znam da im je to bilo novo, uvjerljivo i autentično. Eto, to su moja iskustva iz razgovora s publikom koja ne zna naš jezik. To je ono što i nama potvrđuje da je muzika sama po sebi medij. Kažu, ko zna svirati jedan instrument kao da zna pričati nekoliko stranih jezika. Mogu reći da je tako.

Kako biste opisali svoju muziku, da li možete da je svrstate u neki određeni žanr? Šta je vaša istinska inspiracija?

KNEZOVIĆ: Kako bih opisao muziku? Ona je spoj kantautorstva i bendovskog pristupa. Dakle, ja kada bih izvodio sam te pjesme, one bi bile kantautorske, ali bend uvijek da neki svoj pečat i po mom mišljenju da jednu veću vrijednost. Što se tiče žanra, nismo sljedbenici nekog posebnog žanra. Dajemo ruho muzici i tekstu onako kako mislimo da treba, kako nas vozi i kako nam paše u tom trenutku. Ne razmišljamo previše unaprijed o tome koliko o samoj atmosferi u pjesmi. To nam je važnije. Kroz probe i kroz rad se potom dogode neke predivne stvari, koje na kraju ostaju u određenoj pjesmi.  A, inspiracija nam je sve u životu.

Kada biste opisivali domaću muzičku scenu, šta biste mogli da izdvojite kao najveće nedostatke? Čega nam to fali danas u muzici i da li postoji dovoljno mladih umjetnika koji se odlučuju na ovakve muzičke pravce?

KNEZOVIĆ: Ako nema neko potrebu, onda bolje da ne radi nešto. Zamislite da neko nema potrebu da radi nešto, a da to ipak radi. To je katastrofa. Mladi ljudi imaju više mogućnosti nego ikada, od dostupnosti studijskog snimanja, do opreme, ostaje samo krativnost. Ja mislim da ima puno mladih i kreativnih ljudi. Da li će oni ostati u “inudstriji”, koliko će se oni zalagati za to šta rade i koliko je njima stalo do toga, to je sve individualno i to ovisi o samim ljudima. Dakle, uvijek će biti neko ko će praviti muziku koja je drugačija od nekog, hajmo reći, mejnstrima. Toga je uvijek bilo i mislim da će toga uvijek i biti.

Kakvi su vaši planovi za budućnost, imate li nešto da nam najavite?

KNEZOVIĆ: Naši planovi za budućnost ne postoje. Šalim se, postoje. Uskoro ćemo objaviti treći singl s našeg albuma “Najgori”. S petim singlom namjeravamo objaviti cijeli album. To će se vjerovatno dogoditi na jesen. Ovo ljeto imamo dosta koncerata, radujemo se publici, radujemo se povratku na staro i, eto, veliki pozdrav od grupe “Zoster”.

(nezavisne)