FOTO / Ajla Obradović: Nemoguće je prestati biti novinar u slobodno vrijeme

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Nisam tip koji dugoročno planira, niti živomo u društvu i državi u kojoj je to baš moguće. Neki lični plan je da do kraja godine privedem kraju magistarski studij.

Ajla Obradović / 24sata.info

Novinarstvo kao životni ili profesionalni izbor?

- Ako me nešto dovelo do ovoga gdje sam danas to je neka znatiželja koja je moja osobina. Još tokom studija na poslovnom komuniciranju nisam htjela biti od onih koji će prvo završiti sa studiranjem pa onda ići na biro i čekati posao. Odlučila sam da se okušam u novinarstu, a u to vrijeme TV1 je primala određeni broj volontera i tako je sve počelo. Sada je to definitivno i životni i profesionalni izbor, jer sam se uvjerila u onu da je ovo profesija koja se živi.

Zašto Informativna redakcija? Je li to bila stvar izbora ili splet okolnosti?

- Splet sretnih i spretnih okolnosti. Počela sam volontirati u vrijeme ljetnih odmora, pa sam “krpeći rupe“ bila na terenu i za informativnu redakciju i za zabavni program. Zabavni mi i nije bio baš “zabavan“. U to vrijeme sam uglavnom tek skupljala izjave, sve do jedne sjednice Predsjedništva SDP-na kojoj sam postavila neko pitanje tada ljudima iz vladajuće strukture, ni sama se ne sjećam kakvo, a koje je, mnogo kasnije mi je to rečeno, urednike opredijelilo da me zadrže isključivo u IP-u i povjere mi ozbiljnije zadatke i priče.

Koje su teme najuzbudljivije, najizazovnije?

- Najuzbudljivije su definitivno vanredne situacije, ali i neke priče koje se rade u kontinuitetu, mjesecima. Kod vanrednih dakako ne znate šta vas očekuje i kuda će vas odvesti, morate imporovizovati. Bilo je ih je mnogo od pucanja na američku ambasadu, poplava, protesta... Dok su priče koje radim u kontinuitetu poseban izazov. Vladate materijom, one traže stalno istraživanje i potragu za novim informacijama, imaju jasan cilj – osvjetliti neku pojavu, događaj, spletku sa svih strana.

Postoji li u Vašem poslu nešto što bi se moglo nazvati 'dosadnim'?

- S obzirom da je moj posao i zadatak svakog dana gledaocima ponuditi interesantnu priču, nema prostora za nešto dosadno.

Što biste rekli da je sve potrebno za kvalitetnu emisiju? Koja je to emisija/sugovornik kojeg biste nazvali idealnim?

- Potrebno je odrediti ono što je u tom momentu aktuelno pitanje u javnosti. Nešto za što ljudi traže odgovore. Zatim pronaći adekvatnog sagovornika ili više njih. Idealni su oni koji će govoriti iskreno, sasvim otvoreno i jasno. Malo ih je, više kažu kada su kamere ugašene. Forma emisije u kojoj će se to emitovati je manje važna ukoliko ste ispunili sve prethodno navedne stavke.



Kako izgleda običan radni dan u redakciji Informativnog programa TV 1?

- Dan počinje jutarnjim kolegijem, određivanjem tema koje treba raditi tog dana. Slijedi teren, dogovaranje izjava ili odlazak na neki aktuelni događaj. Kada i kako završava nikad se sa sigurnošću ne može reći. Na kraju, kada i kako god završi, a može trajati i cijeli dan, sve to zna stati u samo dvije minute tv priloga.

Možete li odvojiti privatno i poslovno vrijeme?

Nemoguće je prestati biti novinar u slobodno vrijeme. Oni koji tu mogu, a mislim da ih je malo, teško da su novinari. Nedavno sam svoj slobodan vikend provodila u Hercegovini, a u nedjelju su bili ponovljeni izbori u Stocu. Tu priču sam pratila od samog početka, još prije oktobarskih izbora. Iako su urednici poštovali moje slobodno vrijeme, tražila sam da izvještavam iz Stoca tog dana, ali i dane poslije. Kad bolje razmislim, taj slobodan dan još nisam nadoknadila (smijeh).

Kako se opuštate, u čemu uživate?

- U praćenju izbora (smijeh). Naravno, ima dosta toga u čemu još uživam.  Uživam u večerama s porodicom, pogotovo kada neko od njih kuha, u vikendima provedenim u Hercegovini. Filmovima tokom zime, moru tokom ljeta, druženju sa dragim ljudima tokom cijele godine.

Šta biste na poslovnom planu voljeli postići u ovoj godini?

- Raditi što više dobrih javljanja uživo, budući je to odnedavno novo za mene. Zašto ne, i to je priča koju u kontinuitetu pratim, javiti se uživo sa održavanja izbora u Mostaru. Napraviti što više priča koje će na bolje promijeniti ljudske živote.

Šta u idućih pet godina? Kakav je plan?

- Nisam tip koji dugoročno planira, niti živomo u društvu i državi u kojoj je to baš moguće. Neki lični plan je da do kraja godine privedem kraju magistarski studij.

Kakve su poslovne ambicije, ima li uslova za ispunjenje u poslovnom smislu?

- Ima, definitivno. Zdrava ambicija vodi uspjehu u svakom poslu, a ja imam sreću raditi u kolektivu koji cijeni rad i u kojem oni koji ozbijlno i predano rade svoj posao ne ostaju nezapaženi. 

(Dnevni list)




Pošaljite Facebook komentar