Bol nakon smrti supruga pokušavam liječiti muzikom

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Koncem prošle godine Tatjanu Matejaš-Kameron Tajči (Cameron, 48) zadesila je ogromna porodična tragedija kada je ostala bez svog voljenog supruga Metjua Kamerona (Matthew). On je nakon iscrpljujuće borbe s karcinomom pluća izgubio život u 47. godini, a pjevačica se posvetila duhovnosti, muzici i trojici sinova Evanu, Bleisu (Blais) i Danteu.

Foto: Avaz

Ipak, kaže, bol se javi često, a pjevačica tada spas pronalazi u muzici i meditaciji, kojom započinje dan. U velikoj ispovijesti za „Dnevni avaz“ Tajči je prvi put progovorila nakon smrti supruga te je otkrila kako je teško odgajati sama trojicu sinova. Zdravim načinom života koji promovira rješava se stresa.

Tuga i stres

- Dan započinjem meditacijom i brzim hodanjem. Svakog jutra prvo popijem vodu s limunom, a nakon toga imam zdravi doručak. Hranim se zdravom organskom hranom, to je dijeta s minimalnim bijelim brašnom, šećerom, s malo mesa i puno svježeg povrća. Pijem puno vode, izbacila sam kafu i crni čaj, a trudim se i da spavam barem sedam sati. Klonim se negativnih misli i toksičnih sredina - počela je svoju priču Tajči.

Koliko je teško pridržavati se svega toga?

- Toga se držim već godinama, no život ponekad postane haotičan pa me izbaci iz rutine. Prije nekoliko mjeseci bila sam na turneji i sve me je iscrpilo, duge vožnje, koncerti, tuga i stres vezan uz to što sam ostala sama s trojicom sinova. Završila sam kod doktora koji me je brižno podsjetio da, prije nego što bi me poslao na dijagnostičke testove, probam dvije sedmice spavati sedam do osam sati i piti do dvije litre vode. Nakon sedam dana pridržavanja uputa, nisam imala nikakve simptome, kao što su tjelesna bol, vrtoglavice, stalne glavobolje.

 Kako se nosite s gubitkom supruga?

- Nastojim se koncentrirati na svaki sadašnji trenutak. Živjeti dan po dan, sat po sat… Kad bol postane prejaka i misli krenu u prošlost, umjesto da se zaglavim u svemu što je ostalo tamo, a čega više nema, usmjerim se na nešto za što sam zahvalna sada, što će uvijek ostati u meni, što nam niko, pa ni smrt, ne može uzeti.

 Prije deset godina borili ste se s depresijom i anksioznošću. Je li ta borba iza Vas?

- Bilo mi je nezamislivo da bih uopće mogla preživjeti takvo nešto. Rad na sebi i duboka vjera u život i ljubav pomogli su mi da prebrodim bolest supruga i rastanak s njim. Metju nam veoma nedostaje. Prije nego što je otišao, zamolio nas je da nastavimo pronalaziti blagoslov i radost života. On je bio hrabar, neustrašiv i jak, imao je jaku vjeru i volio je ljude i život i to nam je svima ostavio u nasljedstvo. To nas sad drži i daje nam sve što nam je potrebno da prebrodimo tugu. Trenutno sam najviše okupirana sinovima i muzikom.

Kako izgleda odgajanje trojice sinova?

- Prilikom rođenja prvog sina Dantea prijateljica Ivana Pihac mi je poklonila uramljeni citat našeg najdražeg autora Kalila Gibrana (Khalil). Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćerke čežnje života za samim sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I premda su s vama, ne pripadaju vama. Toga sam se držala od početka i odgajala ih s puno povjerenja u njih same. Svaki od njih je sposoban za donošenje odluka i odgovoran za posljedice tih odluka, što je, po mom mišljenju, najvrednije što sam im mogla dati. Uz to, zahvalna sam što sam prošla trening za „life coaching“. Naučila sam slušati ih, pomoći im u problemima i voditi ih kroz život bez nametanja svojih mišljenja.

Jednom prilikom izjavili ste da su meditacija i tišina zaslužni za Vaš mladalački izgled. Prakticirate li ovaj recept i danas?

- Ne samo za izgled, nego i za duhovni, emotivni i mentalni mir i zdravlje. Meditacija i tišina su mi pomogle kroz cijelu prošlu godinu, kroz najteži dio suprugovog odlaska i sad, kad smo suočeni s novim životom bez njega. Distrakcije i potiskivanje boli samo jača bol. Kroz meditaciju i tišinu možemo se suočiti sa svim što se dešava u nama i pustiti da prođe.

Ručak u vrtu

Mnogi Vas i danas pamte po pjesmi "Hajde da ludujemo". Kako pamtite taj period početka devedesetih?

- Pamtim ga kao lijepo razdoblje mladosti. Mladost podrazumijeva i određenu dozu upoznavanja i prepoznavanja sebe. I to razdoblje je za mene bilo ispunjeno radošću i optimizmom, ali i samcima i nesigurnostima. Najviše se volim sjetiti publike i samih nastupa na kojima smo disali zajedno, rasli i dijelili taj dio naših života.

Na koncu, recite nam u kojim stvarima najviše uživate, kako punite baterije?

- Muzika mi pruža najveći užitak. Uz sinove i njihovo društvo. Također, volim se družiti s prijateljima. Uživam u pripremanju zdravih obroka u svom vrtu. Najveći odmor su mi šetnja u prirodi i tišina. Baterije punim sviranjem, pjevanjem ali i „coachingom“, jer stvarno je istina da kroz davanje najviše primamo.

Uživam u talentima svojih sinova

- Najstariji sin završava srednju školu i kreće na koledž najesen. Upisao je animaciju na izvrsnom „Savannah College of Art and Designu“. Imamo puno posla i obaveza oko mature. Uživam u njima i njihovim talentima. Evan svira u školskom orkestru, a Bleis je zauzet nastupima. Imamo sedmica u kojima se izmjenjujemo, ja pjevam u utorak, Bleis nastupa u srijedu, Evan ima koncert u četvrtak, Dante prima nagradu u petak… Mnogo nam nedostaje Metju da u svemu tome uživa, ali koncentriramo se na ono što imamo, a ne na ono što smo izgubili. To nas drži - kaže Tajči.

Mijenjati svoje živote nabolje...

- Moja autorska emisija "Waking Up in America" je napravila puno toga dobrog. Konstantno primam poruke gledalaca koji, inspirirani gostima, mijenjaju svoje živote nabolje. Knjiga “Turning Points”, koju sam izdala 2016., odličan je interaktivan dodatak emisijama jer čitaoce poziva da primijene inspiraciju i krenu u akciju. Uz to, izdala sam i online kurs “Be the Rock Star of Transformation” s dodatnim vježbama i alatima za kreiranje pozitivnih promjena u životu - kaže pjevačica.

Oduševio me Amel Ćurić

- Oduševila sam se kada sam vidjela nastup Amela Ćurića u šouu „Tvoje lice zvuči poznato“, kada je mene imitirao. Vidjela sam prvo na Facebooku i odmah pokazala sinovima. Amel nas je nasmijao i razveselio. Onda sam ispričala sinovima kako je ta koreografija bila kondicijski zahtjevna, nije bilo lako plesati i pjevati u isto vrijeme. Da sam tada imala Amelove trbušne mišiće, i ja bih digla košulju kao on - kazala je kroz osmijeh Tajči.

(Avaz)





Pošaljite Facebook komentar