Roditelji i djeca: Govor bez riječi

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Očaj i srdžba dva su osjećaja koji ne ostavljaju mnogo mjesta riječima. Oni su instinktivni i iracionalni, a najčešće se očituju suzama i vikanjem.

Ilustracija / 24sata.info

Iako se čini neopravdan, pogotovo kad se radi o najmanjima, takav zakašnjeli izliv bijesa zapravo je ili neočekivan poziv djeteta da mu se pomogne, ili se, pak, njime pokušava osloboditi tereta neke nepravde iz prošlosti.

Beba do 18 mjeseci

Ako se tako ponaša dijete u dobi do 18 mjeseci, to je siguran znak da traži pomoć. Za sasvim malu bebu uzrok se zna – on je najčešće praktične prirode: gladno je, treba ga presvući, muče ga zubići. Plač i vikanje jedini su način na koji maleni može, ali doslovno, pustiti svoj glas i reći “tu sam”.

No, moguće je da želi nježnost i vašu pažnju. Plač je njegov jedini način komunikacije, pa se njime služi i iz emotivnih razloga: plače kad želi osjetiti dodir svoje majke kako bi se osjećao voljeno.

Šta učiniti

1. Sjetite se: novorođenče nikad nije obijesno, ono plače zato što mu nešto treba ili samo želi komunicirati.
2. Ako ne odgovorite na njegov poziv, osjetit će se napušteno i tužno. To, ipak, ne znači da morate skakati na svaki njegov zov.
3. S vremenom ćete znati osjetiti razliku između plača poziva u pomoć i običnog jecanja.

Dijete od druge do pete godine

U ovom periodu razlozi već nisu praktične prirode. Mogući su sljedeći:

    a) Voli se isticati: U ovoj dobi plače i ljuti se jer mu mama ne želi kupiti čokoladicu ili zato što ne smije gledati televiziju.
    b) Potreba za pažnjom: Na prvi pogled, tu se radi o običnim kapricima, a zapravo na taj način maleni izražava svoje frustracije, jer ne može dobiti ono što želi. Ako želi igračku, zamišlja da je već njegova: ne razumije zašto mora čekati da bi je dobio. No, lupanje nogama je i način da privuče pažnju na sebe.

Šta učiniti

1. Kad počne plakati, nemojte ga kažnjavati, nego pokušajte dokučiti šta nije uredu.
2. Ponekad izliv srdžbe nema veze s tekućim događajem, već s nečim što ga je ranije zasmetalo.
3. Možda plače jer se još ljuti na svoju sestru.

Ako ga upitate zašto je tužan i ljut, neće se više osjećati usamljeno i naučit će pokazivati osjećaje.

Neće da spava, ružno sanja

U ovom periodu od druge do četvrte djetetove godine može vam se desiti da ono neće da spava ili se budi, jer ružno sanja. Ne želi sam spavati, jer se boji mraka; budi se u suzama zbog ružnog sna; ne može zaspati.

A zbog svega toga ni vi ne možete sklopiti oči. No, problem nećete riješiti ako ga pozovete u svoj krevet! U čemu je problem?

    a) Smetaju mu promjene. Najmanjima može smetati svaka sitnica: šum, sitna neugodnost (možda pretežak pokrivač).
    b) Uzbuđenje. Sitne promjene koje su narušile svakodnevnu rutinu, prvi koraci, prve riječi, odlazak u vrtić – sve to uznemiruje malene i narušava kvalitetu odmora.
    c) Odvojenost od roditelja. Ružni snovi mogu se pojaviti kad dijete krene u vrtić, i to zbog straha od novog prostora, daleko od mame i tate.

Šta učiniti

1. Ne ustajte na svaki šum koji dolazi iz dječje sobe, normalno je da se malo vrpolji prije nego što uspije zaspati.
2.  Ako mališan prije spavanja uvijek plače, ostanite pored njega sve dok ne zaspi. No, nemojte mu dopustiti da zaspi u vašem krevetu: to je loša navika koje ćete se teško riješiti.
3.Ako je vaše dijete već malo veće, pokušajte sljedeće: prije nego što ugasite svjetlo, ispričajte mu priču ili smislite neki ritual koji će ga umiriti, npr. stavite njegovog najdražeg plišanog medu pored kreveta da ga čuva od ružnih snova.
4. Ako ima noćnu moru, neka vam je ispriča, a zatim ga pitajte kako mu je u vrtiću i kako se slaže s prijateljima i tetama. Razgovarajte s njim i vidjet ćete da će noćne more polako nestati.

Kad počinje njegovo NE

Između druge i šeste godine dijete počinje govoriti “ne” svojim roditeljima. Na taj način ono uči iskazati svoju volju, stvoriti vlastiti identitet u krugu porodice. Kako to radi?

* Neće da jede: Osjeća se još jako malim i on vodi igru na polju koje se njemu instinktivno čini najsrodnije: sto. Više je puta primijetio da je mama jako osjetljiva na činjenicu jede li ili ne. Ako odbije hranu, mama će mu posvetiti pažnju. Zbog činjenice da se cijela porodica vrti oko njega za vrijeme ručka ili večere, dijete se osjeća važnim, piše portal Bebeimame.ba.

Šta učiniti

1. Ne prisiljavajte ga na jelo, iako vam se to čini logičnim. Pokažete li da vas ne zabrinjava njegov štrajk glađu, malo-pomalo ćete neutralizirati njegovo tajno oružje.
2. Nemojte biti ni indiferentni, jer će se dijete tako početi osjećati manje vrijednim. Potaknite ga neka samo odluči: tjestenina ili supa?
3. Ako je još premalo da bi komuniciralo s vama, pokušajte pretvoriti ručak i večeru u vrijeme igre i pokažite mu svoje osjećaje. Čak i obrok koji mu baš i nije po volji, postat će tako ukusniji.

(Avaz)





Pošaljite Facebook komentar