Kad je riječ o ukusima koje definišu svjetsku kuhinju, nije baš sve onako kako se čini, pišu nezavisne.
Od vanilije u omiljenom desertu do maslinovog ulja i meda, pravi sastojci su često prerijetki ili preskupi da bi zadovoljili globalnu potražnju. Baš zato su pojedine kompanije smislile način kako zaraditi nudeći jeftinije alternative dok ste vi uvjereni da kupujete pravu stvar.
Portal “Business Insider” popisao je 11 vrsta hrane i namirnica koje se najviše lažiraju na svjetskom tržištu.
Tartufi
Ono što se u trgovinama prodaje kao ulje od tartufa, uglavnom nema puno veze s ovim vrstama gljiva. Nerijetko se takva ulja prave u laboratorijima. Pravi tartufi su rijetki i iznimno skupi. Ulje tartufa obično podrazumijeva mješavinu suncokretovog i maslinovog ulja koje je aromatizovano sintetičkim spojem dobijenim iz nafte pod imenom 2,4 ditiapentan. Jedini način da budete sigurni da jedete tartufe, jeste da vidite kako vam neko riba aromatični grumen ravno na tanjir.
Parmezan
Da bi sir bio parmezan, mora dolaziti iz Parme u Italiji, odnosno iz regije Emilia-Romagna. Samo 300 mljekara je na tom području sertifikovano da proizvodi autentični Parmigiano-Reggiano. U mlijeko se dodaju posebne bakterije koje siru daju prepoznatljiv okus, a isti mora odležati najmanje godinu dana. Koluti autentičnog parmezana označeni su žigom Denominazione di Origine Protetta koji garantujuda je sir došao s pravog mjesta.
Kafa
Čak ni kafa koja se pije na svjetskom tržištu nije uvijek napravljena od 100 odsto kafe. Mljevena kafa se miješa s usitnjenim žirom, ječmom i pšenicom. U prošlosti, znala se miješati sa svime što je smeđe – od piljevine do spaljenog kukuruza, a sve kako bi se povećao volumen proizvoda koji inače može biti dosta skup.
Med
Trećina meda na svjetskom tržištu je – lažnjak. Potreba za ovom namirnicom je znatno veća od onoga što pčele mogu proizvesti.
Da bi se povećao volumen, pravi med se često miješa s kukuruznim sirupom, šećerom od riže i trske i sličnim proizvodima. Na taj način uništavaju se prehrambene i zdravstvene kvalitete pravog meda i pretvaraju ga u jeftin šećer. Želite li jesti pravi med, kupujte ga iz provjerenih izvora i od lokalnih proizvođača.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Ekstra djevičansko maslinovo ulje je meta prevara s hranom još od vremena starog Rima. Kriminalci su prodavali lošije maslinovo ulje ili mješavine ulja pod oznakom ekstra djevičanskog maslinovog ulja, a to se događa sve do današnjih dana.
Vanilija
Vanilija je sveprisutan začin bez kojeg je nemoguće zamisliti slatke proizvode na svjetskom tržištu – od sladoleda do raznih industrijskih kolača i drugih slatkiša. Riječ je o mirisnom sušenom voću jestive orhideje koja se uzgaja u tropskim krajevima, a koju karakteriše tanka mahuna tamno-smeđe boje.
Da bi se uzgojila, skupila i preradila ne koriste se hemikalije niti posebni uređaji – samo ručno. Upravo zato iznimno je skupa – samo jedan odsto proizvoda na svjetskom tržištu napravljen je s autentičnom vanilijom. Ostatak sadrži sintetičku zamjenu za vaniliju – vanilin – koja je stvorena kako bi se smanjila cijena proizvoda.
Javorov sirup
Čak polovina javorovog sirupa na svjetskom tržištu je lažnjak. Izrada pravog javorovog sirupa nije jednostavna – potrebno je oko 45 litara javorovog soka da bi se proizvela jedna litra sirupa. Ono što izgleda kao javorov sirup, ali se prodaje kao sirup za palačinke zapravo je mješavina kukuruznog sirupa, karamele i aroma. Pravi javorov sirup prepoznaje se po boji i teksturi – ima rjeđu konzistenciju i mutniji izgled od umjetnih mješavina.
Vasabi
Većina vasabija koji se prodaje izvan Japana je lažnjak – obično je riječ o pripravku od hrena, kukuruznog škroba i zaslađivača. Pravi vasabi je 30 puta skuplji od onoga što se prodaje u supermarketima i specijalizovanim trgovinama. On nema tako ljut okus kao što mislite. Ako vam grlo gori od ljutine, vjerovatnije je da jedete proizvod na bazi hrena.
Vasabi je iznimno rijedak u Japanu, a raste uz planinske izvore. Ova korjenasta biljka voli blage temperature, sjenu i šljunčano tlo što su uvjeti koje je teško kopirati u drugim dijelovima svijeta.
Kavijar
Kavijar se pravi rod usoljenih ribljih jaja ili ikre beluga jesetre. Riječ je o iznimno rijetkom, delikatnom i skupom proizvodu koji može doseći cijenu od 20-ak hiljada eura po kilogramu. Umjesto ribljih jajašaca beluge, često se koristi ikra ribe lošije kvalitete. Razliku između pravog proizvoda i lažnjaka znaju prepoznati samo najiskusniji znalci.
Wagyu govedina
Wagyu je riječ koja označava japansko govedo, a odnosi se na četiri pasmine: Kuroge, Akage, Mukaku i Nihon Tankaku. U Japanu postoje strogi propisi koje regulišu uzgoj i preradu ovih životinja, a sve kako bi se postiglo meso iznimne mekoće i slasnosti. Izvoze se tek manje količine. U drugim državama propisi nisu tako rigorozni. U SAD-u, wagyu se može ukrštati s drugim manje skupim vrstama goveda te prodavati meso pod oznakom wagyu iako je riječ o mješavinama dvije ili više različitih vrsta.
Šafran
Šafran je najskuplji začin na svijetu koje se dobija od niti njegovog cvijeta. Poljoprivrednicima treba dvije godine za uzgoj cvijeća i berbu, a rezanje i sortiranje se obavlja ručno. Da bi dobili jedan kilogram šafrana potrebno je oko 150.000 cvjetova, pa ne čudi što ovaj začin dolazi s vrtoglavom cijenom, niti što se često pokušava krivotvoriti. Prevaranti nastoje oponašati proizvod s crveno obojenim sijenom, konjskom dlakom, kokosovim nitima i korijenjem raznih biljaka.
(24sata.info)
