Kriza srednjih godina stvarna pojava ili samo izgovor za unutrašnji nemir? Možda ste osjetili emotivni preokret u četrdesetima nakon nagle promjene karijere, ili u pedesetima kada su djeca napustila dom.
Stručnjaci tvrde da je to poput jednoroga – mitsko biće psihologije.
Možda ste zapali u stanje krize u svojim četrdesetima, nakon neočekivane promjene karijere, ili pedesetima, kada su vam djeca otišla na fakultet. A možda ste sve to osjetili već s 25, kada ste rođendan proveli radeći prekovremeno na poslu koji vas ni ne ispunjava.
Bez obzira na to kada i kako se to desilo, uvjereni ste da je to – famozna kriza srednjih godina (ili četvrtine života, ako ste ambiciozniji tip).
Ali prije nego što potrošite ušteđevinu na crveni kabriolet (ili vašu verziju toga), vrijeme je da zastanete. Evo šta se zapravo dešava kada stvari postanu teške – prema riječima stručnjaka.
Je li kriza srednjih godina stvarna?
Zapravo – nije. “To je kao jednorog, odnosno mitsko biće u psihologiji”, kaže dr. Susan Krauss Whitbourne, profesorica emerita psiholoških i moždanih nauka na Univerzitetu Massachusetts Amherst. Dodaje da istraživači ne pronalaze dokaze da su godine povezane s nekim posebnim promjenama ličnosti koje bi činile ono što se u narodu naziva „krizom srednjih godina“.
Ona upozorava da termin „kriza srednjih godina“ nije samo pogrešan, već može biti i štetan. Lako je pripisati svoje poteškoće godinama i uvjeriti se da će to proći samo od sebe. Ali mnogo je teže dublje pogledati u vlastitu anksioznost, stres ili čak depresiju – i suočiti se s time, eventualno uz stručnu pomoć.
Ako ne prolazim kroz krizu srednjih godina, onda šta mi se dešava?
Odgovor je – život. “Ljudi mogu prolaziti kroz periode preispitivanja i izazova u bilo kojem dijelu odraslog života, i to može biti izazvano bilo čim”, kaže dr. Whitbourne. Možda imate neplanirane finansijske probleme, brinete o starijim roditeljima ili osjećate prazninu sada kada su vam djeca napustila dom.
Istraživanje iz 2008. godine koje su proveli ekonomisti David Blanchflower i Andrew Oswald pokazuje takozvanu “U-krivulju sreće” – statistički obrazac prema kojem ljudi ulaze u odraslo doba optimistično, ali se sreća smanjuje s godinama, a potom ponovo raste u kasnijim godinama. Ovo je zabilježeno u 55 od 80 ispitanih zemalja.
Prema njihovim nalazima, prosječna osoba doseže emotivno dno oko 46. godine. Ipak, kako kaže Barbara Bradley Hagerty, autorica knjige Život preoblikovan: Nauka, umjetnost i mogućnosti srednjih godina, to ne traje dugo: “U pedesetima se ljudi počinju fokusirati na ono što im zaista znači – djecu, hobije, smisleni dio posla – i počinju se penjati uz tu U-krivulju sreće.” Prema njoj, u pedesetima, šezdesetima, pa čak i sedamdesetima, ljudi postaju sretniji.
Jedan važan izuzetak: osobe koje osjećaju da imaju svrhu u životu, bez obzira na obrazovanje ili finansijsko stanje, bilježe više nivoe sreće. “Imati osjećaj svrhe – kroz odnose i značajne aktivnosti – djeluje kao čarobna formula za sreću”, kaže Hagerty.
Kako se nositi s nečim što liči na krizu srednjih godina? Je li kriza srednjih godina stvarna?
Ako odjednom osjećate dugotrajni gubitak energije, kao da vam je čak i pranje zuba napor, ili nosite ogroman teret odgovornosti – moguće je da prolazite kroz ozbiljan period, iako to nije „kriza srednjih godina“.
Najbolji savjet? “Pogledajte šta tačno nazivate krizom srednjih godina i zapitajte se: ‘Šta mi se zaista dešava?’”, predlaže Whitbourne. Zatim se upitajte koje konkretne korake možete poduzeti da se osjećate bolje, naučite nešto iz tog iskustva i emocionalno rastete, piše Ljepota i zdravlje.
Ako vam posao iznenada postane teži, to ne znači nužno da ste fizički iscrpljeni – možda vam je jednostavno dosadno. Hagerty se prisjeća savjeta profesora s Harvarda Howarda Stevensona koji je rekao: “Ako radite istu stvar iz godine u godinu, osjećat ćete se prazno. Imate li zaista 20 godina iskustva, ili jednu godinu iskustva ponovljenu 20 puta?
(24sata.info)
