Tradicionalno, seitan se pravio miješanjem pšeničnog brašna s vodom i miješenjem tijesta. Nakon što se tijesto formira, škrob se ispire, ostavljajući masu glutena. Zatim bi se seitan kuhao, često poširanjem.
Danas, ako želite napraviti domaći seitan, možete kupiti esencijalni pšenični gluten, također poznat kao glutensko brašno, koji vam omogućuje da preskočite korak ispiranja škroba. Tijesto se oblikuje u uglavnom oblikuje tako da izgleda poput vekne ili komada mesa, a zatim se kuha u vodi ili temeljcu, ponekad uz dodatak začina, poput nutritivnog kvasca ili soja sosa.
Seitan možete kupiti i u supermarketu, a obično se nalazi na polici s veganskim zamjenama za meso i mliječne proizvode.
Sam po sebi, seitan ima neutralan okus. Neki kažu da ih okus podsjeća na komad nezačinjenih pilećih prsa ili portobello gljive. Zbog svog blagog okusa, lako može upiti okus svega što mu dodate – začinskog bilja, začina, umaka i marinada.
Budući da je seitan pšenični gluten, protein koji daje elastičnost pšeničnom tijestu, stvara jedinstvenu teksturu koja seitan čini privlačnim ljudima koji traže biljne opcije koje oponašaju teksturu životinjskog mesa.
Prema USDA-i , 57 grama usitnjenog seitana sadrži: 100 kalorija, 17 grama proteina, šest grama ugljikohidrata, jedan gram vlakana, pola grama masti, 440 miligrama natrija (što je 19 posto od preporučenog dnevnog unosa) te 1,5 gram željeza (osam posto dnevnog unosa)
Možda ćete se iznenaditi kada saznate da seitan “konkuriše” izvorima proteina životinjskog porijekla. Primjerice, 60 grama seitana ima otprilike istu količinu proteina kao 60 grama pilećih prsa, a u poređenju s drugim biljnim proteinskim opcijama, porcija od 57 grama sadrži više proteina od 57 grama čvrstog tofua ili 57 grama tempeha.
No, seitan ima i lošu stranu. Iako je izvrstan izvor proteina za vegetarijance i vegane, to je nepotpuni protein, što znači da ne osigurava sve esencijalne aminokiseline kao što to čine namirnice na bazi soje, uključujući tempeh i tofu.
Prema članku iz 2021. godine u časopisu Food Chemistry, seitan ima nizak sadržaj lizina, esencijalne aminokiseline za rast koja se obično nalazi u proizvodima životinjskog porijekla. Iako istovremeno jedenje različitih biljnih izvora proteina za stvaranje potpunih proteina nije potrebno, važno je mijenjati te izvore tokom dana kako biste bili sigurni da ne propustite esencijalne aminokiseline. Proteini u seitanu mogu se lakše probaviti od nekih drugih proteina.
Ostali faktori koje treba uzeti u obzir
Budući da se seitan proizvodi od pšenice, ako imate celijakiju ili osjetljivost na gluten, morat ćete ga izbjegavati. Još jedna stvar na koju treba paziti je da kupljeni seitan s okusom može sadržavati dodanu sol i šećer.
Seitan se također može napraviti od brašna od graha, leće ili slanutka. Jedan od razloga zašto se to može dodati seitanu je dodavanje lizina – esencijalne aminokiseline koja seitanu obično nedostaje. Bez obzira imate li kupljeni ili domaći seitan, prije posluživanja ga je potrebno skuhati.
(24sata.info)