Hajrudin Somun: Zašto Avigdor Lieberman voli Banju Luku

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Na pitanje: "Zašto Avigdor Lieberman malo pa malo dođe u Banju Luku, ali ne ostane baš malo, prošlog ljeta je, zajedno s dva sina i još petnaestak prijatelja i biznismena obišao sve krajeve Republike Srpske, od Trebinja do Višegrada gdje je u društvu Emira Kusturice obišao njegov Andrićgrad?" – prijatelj Jevrejin mi kaže: "Znaš, on je iz Ukrajine, to su slični krajevi, pa se osjeća dobro."

Avigdor Lieberman sa Dodikom

To je istina, ali obojica znamo da tu ima nešto više od divljenja ljepotama bosanskih planina i dolina za koje je šef izraelske diplomatije rekao da su raj na Zemlji. Doduše, prema interpretaciji banjalučkih medija, on je rekao da je RS taj raj, ali ne vjerujem da je bio baš tako precizan. On je vjerovatno rekao "ovdje", jer se ima čemu diviti u tim krajiškim pejzažima.
 
Zadržao sam se načas na semantici da ne bih upao u zamku crno-bijele tehnike bojenja odnosa BiH prema Izraelu, pošto su oni tako delikatni da u njima veoma lako crno ne postaje tako crno, niti je bijelo baš bijelo. Diplomati će odnose BiH i Izraela nazvati normalnim, ali po onome kako se razvijaju asimetrično, gotovo isključivo samo s jednim ili iz jednog dijela BiH, sve su dalje od normale. Po Liebermanovom čestom boravku u RS-u, pri čemu je jednom skoknuo i do Sarajeva, građani Izraela bi mogli pomisliti da je Banja Luka, a ne Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine. I da možda te Bosne više i nema, nego samo Republike Srpske.
 
Sredinom novembra predsjednik Skupštine RS-a Igor Radojičić boravio je u Izraelu. Razgovarajući s Liebermanom, iza njih su stajale zastave Izraela i Republike Srpske. Kad je izbio novi raketni sukob između Izraela i Gaze, u Banjoj Luci su pozivani dobrovoljni davaoci krvi za ranjene izraelske vojnike i građane.
 
Pitanje je zašto RS, oličena u Miloradu Dodiku, toliko voli Izrael. Prijatelji koji su služili u tom svijetu Srednjeg istoka, kažu da su tu interesi u stilu izreke "Pare, pare, gospodaru!" To nije ni loše, ako pare stižu u RS, onda se brže razvija i cijela zemlja. Izraelska kompanija "Mekorot" radi na navodnjavanju terena na području Semberije i Posavine. Priča se da i neki Banjalučani imaju udjela u izraelskim firmama.
 
Ja bih, ipak, rekao da ima nečega važnijeg od para, što me vuče dalje u prošlost i tezu kojoj se često vraćam: da stanje de facto, ako dugo traje, lako može i po međunarodnom pravu postati de iure, dakle činjenica. Na to me navodi scenarij osamostaljenja RS-a, izdvajanja iz BiH, a eventualno i novih pokušaja ujedinjenja "svih srpskih zemalja" – zar ovih dana povodom američke inicijative o preustroju Federacije ne kolaju priče kako bi Dodik rado poklonio pusta prostranstva oko Drvara i Grahova da bi dobio Brčko? I zar se već nekoliko godina ne priča po kuloarima Evropske unije – "Pa ako ta Bosna ne može da se dogovori, neka se podijeli". Takvo stanje sadašnje može prerasti u trajno stanje, a komparaciju nalazim u odnosima Izraela i teritorija koje je osvajao u ratovima s Arapima i Palestincima. Svi se danas zalažu, od arapskih i palestinskih vođa do predsjednika Baracka Obame da se Izrael povuče na granice iz 1967, a niko izuzev radikalnih hamasovaca, ne pominje teritorije koje je Izrael okupirao u prvom ratu, 1948, a koje su po rezoluciji UN-a trebalo da pripadnu neostvarenoj palestinskoj državi.
 
Možda ne bih ni ponavljao tu tezu da je nisam prepoznao u dijelu intervjua koji je u septembru Dodik dao za beogradski Danas: "Smatram", kaže on, "da na političkom planu postoji povećano razumijevanje između Izraela i Srpske, jer je riječ o sličnim kontekstima i sličnoj mikropolitičkoj ili mikroregionalnoj situaciji. Izrael ima vrlo slično okruženje onom koje ima RS i razumije šta se dešava kod nas. A i mi razumijemo šta se dešava kod njih". Upitan da li pritom okruženju misli na Arape, odgovorio je: "I Bošnjake, muslimane koji su okrenuti sve više upravo ka arapskom delu sveta".
 
A zašto je Izraelu u interesu da prihvata takvu politiku i, namjerno ili spontano, jača odnose samo s jednim dijelom BiH, zapostavljajući njenu cjelinu? Nisu, naravno, naivni ni konzervativna koalicija Benyamina Natanyahua, ni Mosad kojem odgovaraju priče iz Banje Luke o opasnosti od "islamskog terorizma" koji se iz BiH širi po Balkanu. Ali je karakteristično da se Milorad Dodik do sada šest puta sastajao s Liebermanom, a samo jednom nakratko s izraelskim predsjednikom Peresom. Izgleda da se tu radi o ličnim afinitetima između dva čovjeka koji imaju sličnu retoriku i pripadaju političarima povišenog temperamenta, najblaže rečeno. Izraelski ambasador za BiH David Cohen govori samo o odnosima između dvije države, BiH i Izraela i podržava proces pristupanja BiH NATO-u i Evropskoj uniji, što je i zvanični stav izraelske vlade. Tamošnje vlasti i javnost toplo su prihvatile i pomogle, iako malobrojne, izbjeglice u vrijeme agresije na BiH, a nedavno je odlučeno da se jadan Srbin, učesnik genocida, koji se skrivao u Izraelu, izruči BiH.
 
Moguće je, na što me upozorava prijatelj Jevrejin, da se iz Sarajeva ne čini dovoljno na unapređenju ostalih vidova saradnje, ako već ne postoji političko razumijevanje. Kad su biznismeni iz BiH pozvani da idu u Izrael, grupa iz Federacije odustala je u posljednji čas, tako da su otišli samo privrednici iz RS-a. Pa i delikatan odnos prema Palestini, ili takozvani islamski faktor, ne bi trebalo da sprečava ekonomsku i trgovinsku saradnju. Nivo ekonomske saradnje Izraela s arapskim i muslimanskim zemljama daleko je viši od onog koji ima BiH s tim svijetom, samo što se mnogi izraelski proizvodi i robe tamo plasiraju pod drugim imenom, ali svako zna odakle su. Prema riječima Floriana Biebera, profesora na univerzitetu u Gracu i dobrog poznavaoca regiona, "ni dobri odnosi između RS-a i Izraela nisu nikakva garancija da bi Izrael bio spreman insistirati na tome da SAD prihvate ideju o podjeli BiH i otcjepljenju RS-a."
 
Zbog svega rečenog, interpretacije odnosa BiH s Izraelom koje dolaze iz Banje Luke često treba uzeti s rezervom, kao dio ukupne secesionističke politike liderstva RS-a. Ipak je neobično da izraelski zvaničnici dolaze na komemoracije Jasenovca, a ne u Potočare i Srebrenicu, iako bi ih bolno iskustvo holokausta mnogo više tamo upućivalo.

 

Hajrudin Somun

(Oslobođenje)





Pošaljite Facebook komentar