Unatoč povremenom prigodničarskom zaklinjanju na antifašističke ustavne vrijednosti, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otvorila je galeriju nazvanu imenom suradnika fašističkih okupatora na otočiću Badiji kod Korčule.

Radi se o kvislingu fra Bernardinu Sokolu koji je neposredno pred oslobođenje grada njemačkim okupatorima prokazao da se na susjednom Vrniku kriju sedmorica partizana. Sokola su partizani nakon oslobođenja ubili, dok su ostale fratre s Badije, kao i časnu majku i ostale redovnice iz korčulanskog samostana odlikovali zbog zasluga u antifašističkoj borbi.

Korčulani su ogorčeni ovakvim predsjedničinim isticanjem notornog kvislinga i napominju da je kompletan kler, osim njega, u Korčuli surađivao s narodnooslobodilačkim pokretom. Primjerice, u samostanu je bila partizanska bolnica, a ističe se i primjer časne sestre Manes Karninčić koja je nakon rata čak imala partizansku mirovinu.

Časna sestra potvrdila je Sokolovu izdaju partizana

Korčulani su zgroženi aktualnim primjerom iskrivljavanja povijesti, posebice jer mnogi potomci ubijenih žrtava fašističke okupacije pamte sramnu ulogu fra Sokola.

Ivo Milat, predsjednik udruge antifašista Grada Korčule, komentirao je ovaj slučaj za Index: “To je još jedna od ovih aktualnih revizija povijesti, i to na jedan jako grub način. Dokazano je, i to su izjavili višestruki svjedoci, da je fra Sokol počinio ratni zločin i da je izdao Nijemcima sedmoricu partizana koji su se skrivali na otočiću i Nijemci su te ljude ubili. To da je on izdao te ljude potvrdila je časna sestra Manes Karninčić koja je bila u to vrijeme čuvarica Dominikanskog samostana u Korčuli i davala je obavještenja partizanima. Bila je vezana uz partizane, kao i svi drugi svećenici koji su u to vrijeme davali podršku narodu protiv njemačkog okupatora.”

Ne zaslužuje on spomenik, već ljudi koje je odveo u smrt

Ivo Milat kaže da Sokol možda jest žrtva jer u to ratno vrijeme, kako kaže, “nije ni bilo suđenja kako mi sad zamišljamo suđenje po današnjim kriterijima”.

“To je bio narodni sud. To je bio okupirani teritorij pod Nijemcima i nije bilo vremena ni za suce ni za advokate. Svaka strana je špijune likvidirala. A on je uz to direktno odveo u smrt sedmero ljudi, a cijeli rat je surađivao, prvo s talijanskim, a kasnije s njemačkim okupatorom. Dokaz tome je da je prior franjevačkog samostana fra Andro Vid Mihičić, koji je od prvih dana bio suradnik partizana i nositelj partizanske spomenice 1941. pred Nijemcima kad su napravili desant na Korčulu, pobjegao s Badije na slobodni Vis iz straha da ga fra Sokol ne izda Nijemcima, što bi ovaj sigurno napravio”, napominje Milat i ističe: “Po nama, Sokol ne zaslužuje spomenik, već ljudi koje je odveo u smrt.”

S druge strane, fra Mihičić je bio ugledan čovjek na Korčuli, prior, dok je na Badiji bila poznata franjevačka gimnazija koju su pohodili i mnogi ljevičari. Poslije rata gimnazija je zatvorena i pretvorena u sportski centar. Kasnije su cijeli samostan i svi objekti, kako govori Milat, prepušteni famoznom fra Jozi Zovku koji je stvorio međugorsku Gospu, i to njemu sad služi kao privatna vila, u koju dovodi svoje prijatelje i prijateljice.

Badija u funkciji privatne vile fra Zovka

U kompleksu na Badiji više se ne obavlja nikakva crkvena služba, kako doznajemo od Korčulana, osim jednog do dva tradicionalna crkvena okupljanja godišnje, kao što je hodočašće Gospi od Škoja. Lokalni stanovnici primijetili su da kompleks na otočiću čuvaju zaštitari.

Suprotno tome, na službenim stranicama predsjednice Republike jučer je objavljeno sljedeće priopćenje: “Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nazočila je otvorenju umjetničke galerije „Fra Bernardin Sokol“ u franjevačkom samostanu na Badiji… Galerija nosi ime po Fra Bernardinu Sokolu, hrvatskom glazbeniku i muzikologu koji je nevin i bez suda smaknut nakon što su ga iz samostana na Badiji u noći 28. rujna 1944. godine odveli partizani.”

Bezočno iskrivljavanje povijesnih činjenica u ovom priopćenju predsjednice Republike demantiraju svjedočenja zabilježena u povijesnim knjigama.

Otišao u njemačku komandu

Primjerice, Nikola Anić u knjizi ‘Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja’ piše: “Nešto prije nego što su Nijemci napustili Korčulu, u rujnu 1944. na otočiću Vrniku blizu Badije nalazila se skrivena grupa od oko 7 partizana. O njima su Nijemci dobili informaciju od fra Bernardina Sokola, pa su svi uhićeni i odmah pogubljeni iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici. Rukovodilac OZN-e za Korčulu Ivan Jeričević  Čompo u svojoj izjavi navodi da je ta grupa partizana bila skrivena na Vrniku i nastavlja:(…) Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani.

Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. On je bio naš suradnik na vezi sestre Manes Karninčić, predstojnice zavoda Anđela čuvara. Ona je preko časnih sestara slala obavijesti u svoju ispostavu u Žrnovo sestri Ani koja je to prenosila našem obavještajcu. Međutim, Nijemci su u ovom slučaju bili brži, prvi stigli na Vrnik i zarobili partizane te ih odveli izvan Korčule.

“Evo vam ga, riješite nas ovoga zla!”

Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola ali je on kroz prozor vidio dolazak partizana i kako je bila noć sakrio se u nekoj šupi u samostanskoj ekonomiji. Ostali fratri su se rastrčali okolo tražeći ga i kada su ga našli odveli su ga partizanima i predali im ga riječima: Evo vam ga, riješite nas ovoga zla! Međutim, autor knjige Sve naše Dakse Joško Radica, kada govori o fra Bernardinu Sokolu, sve ovo uopće ne spominje, a imao je dokument u rukama i, kako sam kaže, razgovarao je s Čompom, nego je napisao samo ovo: Dola je 28. rujna 1944. predvečer skupina partizana jednom barkom na otočić Badiju i iz samostana odvela fra Sokola…. Ovo je jedan od brojnih primjera gdje spomenuti autor obmanjuje javnost ne dajući joj sve dokumente kako bi saznala pravo stanje događaja. Naprotiv, čak na više mjesta navodi da je nevin pogubljen itd.”

Navedeni citat iz knjige Nikole Anića dovoljno svjedoči o liku i djelu fašističkog kolaboracionista kojem je predsjednica odala počast. Njegov pak položaj “žrtve” može se usporediti sa žrtvom Benita Mussolinija, koji je također ubijen bez suđenja, ali bez obzira na to, u Italiji mu nisu odavali počast kao “žrtvi”.

Fra Sokol: “Ante će Hrvatskoj donijeti spas”

Što se tiče “muzikologije” fra Sokola, u njegovoj muzičkoj zbirci pjesama ‘Hrvatsko selo’ svaka pjesma ima ne samo svoj crkveno-katolički ton nego svaku prožima i politička ustaška misao, što se vidi iz stihova “Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!” Dakle, i duhovno i glazbeno fra Sokol bio je daleko od čovjeka kojem bi itko trebao otkrivati spomenik, a ponajmanje predsjednica jedne republike koja je nastala na tekovinama borbe protiv fašizma.

Povjesničar Tvrtko Jakovina prokomentirao je otkrivanje spomenika Sokolu za Index sljedećim riječima: “U HDZ-ovoj Hrvatskoj, odnosno Hrvatskoj Kolinde Grabar-Kitarović nijedan suradnik Nijemaca, Talijana i ustaša nije kriv koji je stradao, a naročito ako je svećenik, i to je jedini zaključak. Ona dvoji oko stradalih u Jasenovcu, pa Jasenovac treba kopati da bismo našli stradale (pa po tome vjerojatno i Auschwitz treba kopati da bismo našli stradale), ali u ove stvari ne dvoji. Svatko tko se borio na strani Nijemaca, a stradao je od partizana, nije kriv – to je jednadžba koju mi imamo u Hrvatskoj. Neki koalicijski partneri HDZ-a su to govorili naglas, a to je njeno ponašanje, ona se u skladu s tom jednadžbom ponaša tijekom cijelog svog mandata.”

(Index.hr)