U 77 godina otkako je nastala za zemlja, Pakistanom su u velikoj mjeri upravljali hirovi moćnih vojnih generala.
Iako zemlja više nije pod direktnom kontrolom vojne hunte, i dalje je općeprihvaćeno mišljenje da najmoćniji čovjek u Pakistanu nije šef vlade, već načelnik vojske, piše Guardian.
Otkako je general Asim Munir preuzeo funkciju načelnika vojske prije više od dvije godine, optuživan je da je tiho konsolidovao još veću moć, bez potrebe da sruši civilne vlasti u zemlji. Iako se držao podalje od javnosti, uspostavio je čeličnu kontrolu nad redovima vojske i usmjeravao politiku vlade, pa čak i Vrhovnog suda, u skladu sa svojom voljom.
Otkako je general Asim Munir preuzeo funkciju načelnika vojske prije više od dvije godine, optuživan je da je tiho konsolidovao još veću moć, bez potrebe da sruši civilne vlasti u zemlji. Iako se držao podalje od javnosti, uspostavio je čeličnu kontrolu nad redovima vojske i usmjeravao politiku vlade, pa čak i Vrhovnog suda, u skladu sa svojom voljom.
Ipak, posljednjih sedmica, dok su se zakleti neprijatelji Pakistan i Indija našli bliže totalnom ratu nego u proteklim decenijama, sve oči uprte su u Munira. Nakon što je Indija u ranim jutarnjim satima srijede pokrenula najintenzivnije zračne napade na Pakistan od rata 1971. godine – pogodivši devet ciljeva i ubivši 31 osobu, uključujući djecu – Pakistan je obećao da će odgovoriti na ovaj „čin rata“.
Početni napadi Indije bili su direktna odmazda za napad krajem prošlog mjeseca u dijelu Kašmira pod indijskom kontrolom, u kojem su militanti ubili 25 hinduističkih turista i jednog turističkog vodiča.
Pakistanska vojska je brzo dobila punu ovlaštenje od vlade da odluči kako će reagovati na indijski napad. Odluke o eventualnom kontraudaru sada će uglavnom donositi Munir. U subotu ujutro, nakon što je Indija optužena da je ispalila projektile na tri pakistanske vojne baze, Pakistan je objavio da je započeo svoju kontraofanzivu.
Jedna osoba bliska raspravama unutar pakistčkog vojnog vrha izjavila je: “Poruka iz Pakistana je da će vrlo snažno uzvratiti na indijsku provokaciju”.
To je potvrdio i drugi visoki sigurnosni izvor u Pakistanu: “Odgovor će biti silovit. Kad se desi, svi će znati. Munir čeka pravi trenutak za snažan udar”.
Sukob s Khanom
Munir se ističe kao netipična figura među načelnicima vojske. Ne dolazi iz elitne vojne porodice – njegova porodica je izbjegla u Indiju tokom podjele, a otac mu je bio učitelj. Munir je u vojsku ušao kroz školu za oficire, a ne kroz prestižniju vojnu akademiju Pakistana. Ipak, brzo je napredovao – 2016. je postao direktor vojne obavještajne službe, a 2018. i generalni direktor Inter-Services Intelligence (ISI), jedne od najmoćnijih vojnih institucija.
Upravo tada je došao u sukob s tadašnjim premijerom Imranom Khanom. Nakon što je Munir navodno izvijestio Khana da je njegova buduća supruga umiješana u korupciju, Khan ga je bijesno smijenio s čela ISI-ja 2019, čime je započela žestoka konfrontacija između Khana i vojnog vrha.
Međutim, Munir je premješten na drugu visoku vojnu funkciju i 2022. ga je premijer Shehbaz Sharif imenovao za novog načelnika vojske.
Do tada je Khan uspio okrenuti velik dio javnosti protiv vojske, koja je decenijama uživala gotovo religioznu lojalnost među narodom. Kako je Khan – najpopularniji politički lider u zemlji – zatvoren, a izbori 2024. godine obilježeni optužbama za izbornu krađu protiv njegove stranke, široko je vjerovanje da je represija bila djelo Munira, koji je također nemilosrdno uklonio sve Khanove pristalice iz vojnih redova.
Teorija “dvije nacije”
Ipak, neki analitičari smatraju da mu je nedavna indijska agresija pružila priliku. Kako je Pakistan zahvaćen nacionalističkom euforijom, uz pozive na totalni rat s Indijom, vojska se ponovo našla u milosti javnosti, a raste i broj poziva da Munir istupi kao branilac cijelog Pakistana.
Aqil Shah, profesor južnoazijskih studija na Univerzitetu Georgetown, rekao je: “Kao načelnik vojske već je bio prilično brutalan – Khan je u zatvoru, izbori su namješteni, civilima se sudi na vojnim sudovima – što je narušilo njegov ugled. Ali vojni odgovor koji se smatra primjerenim ovoj krizi mogao bi ublažiti tu ljagu političke represije i omogućiti mu da popravi svoj imidž kao vojni lider koji je ustao protiv zakletog neprijatelja Indije”.
Munirova ideologija prema Indiji poznata je kao tvrda linija. Poput mnogih u vojsci, zagovara “teoriju dvije nacije”: da muslimani Pakistana i hindusi Indije ne mogu živjeti u istoj državi. U nedavnim komentarima, koje su mnogi protumačili kao krajnje provokativne prema Indiji, izjavio je: “Naše religije su različite, naše kulture su različite, naše tradicije su različite, naše misli su različite, naše ambicije su različite”.
Pokazao je i odlučnost i tvrdoglavost u suočavanju s antagonizmom i militantnim aktivnostima iz susjednog Irana i Afganistana, s obzirom da je tokom prošle godine pokrenuo odmazdne prekogranične napade na obje zemlje.
Penisani general Muhammad Saeed, bivši šef Generalštaba, rekao je: “S njim sam služio godinama. Znam da je general Asim Munir neustrašiv čovjek. Vlada mu je dala zeleno svjetlo da isplanira odgovor [Indiji], ali to neće biti samo njegova odluka. Kada napravi plan, ići će do kraja”.
Ko ima prednost?
Što se tiče vojne moći duž sporne granice, indijska vojska broji oko 1,2 miliona aktivnih pripadnika, što je otprilike dvostruko više od 650.000 pakistanskih, ali strane su “prilično izjednačene”, rekao je Sushant Singh, autor i predavač političkih nauka na Yaleu, koji je dvije decenije služio u indijskoj vojsci.
Singh naglašava da je Indija od 2020. godine usmjerila ogromne vojne resurse ka planinskoj granici s Kinom, nakon što je tamošnja kriza eskalirala. Indija također ima problema s modernizacijom oružanih snaga i zapošljavanjem, što je dovelo do manjka vojnika.
“Uprkos svojoj veličini, Indija nema toliku nadmoć da bi se očekivalo da lako pregazi Pakistan ili brzo proglasi pobjedu”, rekao je Singh.
Dok se o pakistanskoj vojsci u cjelini, čak i među indijskim generalima, govori kao o disciplinovanoj i visoko efikasnoj, Singh kaže da je problem uvijek bio u vrhu: “Glavni problem je što je vojni vrh Pakistana teško politiziran i često djeluje pod utjecajem ideologije, religijskog konzervativizma, pa čak i zabluda”.
“General Munir je pod velikim političkim pritiskom”, dodaje on. “Također je pod pritiskom svojih potčinjenih komandanata da djeluje snažno kako bi pokazao i povratio kredibilitet vojske kao institucije”.
Pitanje ko bi imao prednost u potencijalnom sukobu zavisi i od opreme. Posljednjih godina Indija se udaljila od oslanjanja na rusko oružje i počela kupovati zapadnu opremu, uključujući francuske Rafale avione i američke F-16. Pakistan sada 80% svog vojnog arsenala nabavlja iz Kine.
Prema izvještajima, kako su tenzije s Indijom rasle prošlog mjeseca, Kina je hitno isporučila Pakistanu još 100 svojih naprednih projektila PL-15, koje inače čuva za vlastite zalihe.
U petak je pakistanska vojska tvrdila da je upravo tim projektilima PL-15 oborila nekoliko indijskih aviona tokom napada u srijedu. Shuja Nawaz, autor knjige Crossed Swords i poznati ekspert za pakistansku vojsku, izjavio je da to pokazuje kako “Kina ne samo da pomaže Pakistanu, već ga koristi i kao neku vrstu testnog poligona za svoje oružje protiv Indije”.
Za Nawaza, upotreba preciznih udara i bespilotnih letjelica s obje strane čini ovaj sukob drugačijim od svih prethodnih u gorkoj historiji između Indije i Pakistana – i dodatno povećava rizik eskalacije.
“Munir zaista nema priliku da igra na duge staze u sadašnjoj situaciji. Mora brzo dokazati da su on i vojska spremni i da će braniti zemlju”, rekao je.
Dodaje da strah od nuklearne eskalacije nikad nije bio veći: “Indija i Pakistan ne vode duge ratove, oni vode kratke ratove. I bacaju sve što imaju na raspolaganju u tu bitku. Moj najveći strah je da Pakistan upotrijebi taktičko nuklearno oružje – a tada će nastati potpuni haos”.
(24sata.info)
