U svom prvom intervjuu za strane medije od pada Asadove 54-godišnje vladavine, Abu Hassan al-Hamwi, šef vojnog krila Hayat Tahrir al-Shama (HTS), govorio je o tome kako je njegova grupa, sa sjedištem na sjeverozapadu zemlje, komunicirala s pobunjenicima na jugu kako bi stvorila jedinstveni operativni štab s ciljem konačnog opkoljavanja Damaska iz oba pravca.
Rekao je da iako su planovi za operaciju svrgavanja Asada, nazvanu “Odvraćanje agresije”, započeli prije godinu dana, grupa se pripremala godinama.
Od 2019. godine, HTS je razvijao vojnu doktrinu kojom je neorganizovane borce iz raznih opozicionih i ekstremističkih grupa pretvorio u discipliniranu borbenu silu.
“Nakon posljednje kampanje [august 2019.], tokom koje smo izgubili značajnu teritoriju, sve revolucionarne frakcije shvatile su ozbiljnu opasnost – osnovni problem bio je nedostatak jedinstvenog vodstva i kontrole nad bitkama”, rekao je al-Hamwi, 40, koji je već pet godina na čelu vojnog krila, tokom intervjua u Jablehu, nekadašnjem uporištu režima.
Sirijski režim pokrenuo je operaciju protiv opozicionih snaga na sjeverozapadu Sirije 2019. godine, uspješno potisnuvši labavo povezane frakcije u provinciju Idlib. Nakon završne bitke, poslije koje je Turska u proljeće 2020. godine ispregovarala prekid vatre u ime opozicionih snaga, pobunjenici su bili ograničeni na mali džep teritorije na sjeverozapadu Sirije – gdje su ostali u pat poziciji s režimskim snagama sve do ovog mjeseca.
Shvativši da bi, ako želi poraziti režim, HTS morao uvesti red u raznolik savez opozicionih frakcija koje su bile potisnute u Idlib, organizacija je ponudila ostalim grupama da se udruže pod njenim pokroviteljstvom. Kada bi to odbili, primoravali su ih na pokornost. HTS se borio protiv grupa poput al-Qaida ogranka Hurras al-Din, koji je odbijao pragmatičniji ekstremistički pristup HTS-a. Ubrzo je HTS postao dominantna sila na sjeverozapadu Sirije.
Kako se politička komanda postepeno ujedinjavala, al-Hamwi je započeo rad na obuci boraca grupe i razvoju sveobuhvatne vojne doktrine.
“Temeljito smo proučili neprijatelja, analizirajući njihove taktike, i danju i noću, te smo te uvide iskoristili za razvoj vlastitih snaga”, izjavio je Al-Hamwi.
Grupa, koja se sastojala od pobunjenika, postepeno je postala disciplinirana borbena sila. Formirane su vojne grane, jedinice i sigurnosne snage.
HTS je također započeo proizvodnju vlastitog naoružanja, vozila i municije. Shvaćajući da su inferiorni u odnosu na Assadov režim, koji je raspolagao zračnim snagama te imao podršku Rusije i Irana, grupa je znala da mora biti kreativna kako bi maksimalno iskoristila ograničene resurse.
Formirana je jedinica za dronove, koja je okupila inženjere, mehaničare i hemičare.
“Ujedinili smo njihovo znanje i postavili jasne ciljeve: trebali su nam izviđački dronovi, napadački dronovi i samoubilački dronovi, s fokusom na domet i izdržljivost”, izjavio je al-Hamwi, dodajući da je proizvodnja dronova započela 2019. godine.
Najnovija verzija HTS-ovih dronova je novi model samoubilačkog drona, kojeg je al-Hamwi sam nazvao “Shahin”, što na arapskom znači soko, “simbolizirajući njihovu preciznost i moć”. Dron Shahin je prvi put upotrijebljen protiv režimskih snaga ovog mjeseca, sa razornim učinkom. Jeftine, ali efikasne letjelice onesposobile su artiljerijska vojna vozila.
Grupa je prije godinu dana poslala poruke pobunjenicima na jugu i počela ih savjetovati kako da formiraju jedinstveni ratni štab. Južna Sirija bila je pod kontrolom režima od 2018. godine, a uprkos povremenim sukobima, pobunjeničke grupe bile su prisiljene djelovati iz podzemlja. Veći dio vojnog rukovodstva opozicije na jugu nalazio se u izbjeglištvu u Jordanu, gdje su održavali kontakt sa svojim grupama.
Uz pomoć HTS-a, osnovana je operativna soba koja je okupila komandante oko 25 pobunjeničkih grupa na jugu. Svaka od njih koordinirala je kretanje svojih boraca međusobno i sa HTS-om na sjeveru. Cilj je bio da HTS i njegovi saveznici napreduju sa sjevera, dok operativni štab na jugu djeluje s juga, da bi se obje strane srele u glavnom gradu, prenosi N1.
Krajem novembra, grupa je odlučila da je trenutak za akciju.
Grupa je prije svega željela zaustaviti trend normalizacije režima Bašara al-Asada sa regionalnim silama poput UAE-a i Saudijske Arabije nakon godina diplomatske izolacije. Također su htjeli zaustaviti intenzivne zračne napade na sjeverozapadnu Siriju i njene stanovnike. Konačno, HTS je vidio stratešku priliku u trenutnoj zaokupljenosti međunarodnih saveznika režima.
Rusija, koja je pružala većinu zračne podrške Asadu, bila je zauzeta ratom u Ukrajini. Iran i Hezbollah, čiji su borci bili najžešći Asadovi vojnici na terenu, bili su oslabljeni sukobom s Izraelom.
HTS je pokrenuo operaciju ulaskom u Alep 29. novembra. Borci Hezbollaha pokušali su braniti grad, ali su se ubrzo povukli. Brz pad grada, drugog najvećeg u Siriji, za koji je režimu Bašara al-Asada trebalo četiri godine da ga preotme od pobunjenika 2016., iznenadio je grupu.
“Bili smo uvjereni, što je i podržano historijskim presedanom, da ‘Damask ne može pasti dok Alep ne padne’. Snaga sirijske revolucije bila je koncentrisana na sjeveru, i vjerovali smo da nakon oslobođenja Alepa možemo krenuti prema jugu prema Damasku”, rekao je al-Hamwi.
Nakon pada Alepa, napredak pobunjenika na sjeveru izgledao je nezaustavljiv. Četiri dana kasnije, opozicija je zauzela Hamu. Dana 7. decembra, pobunjenici su započeli ofanzivu na Homs i zauzeli grad u roku od nekoliko sati.
Pobunjenici na jugu su prema riječima Abu Hamzeha, lidera Operativne sobe za oslobođenje Damaska, trebali čekati pad Homsa prije nego što započnu vlastitu pobunu na jugu, ali su iz uzbuđenja krenuli ranije. Pobunjenici su brzo potisnuli sirijsku vojsku iz Deraa i stigli u Damask prije HTS-a.
Dana 8. decembra, Bašar al-Asad je napustio zemlju.
Al-Hamwi, koji je bio agronomski inženjer i diplomirao na univerzitetu u Damasku, a zatim bio protjeran od strane Asadovog režima zajedno sa svojom porodicom u Idlib, izjavio je da će preći na ulogu u novoj civilnoj vladi.
Perspektiva izgradnje nove države nije lak zadatak, što je i sam al-Hamwi priznao. Postoji strah među vjerskim manjinama da bi ekstremistička grupa mogla nametnuti vlastitu dogmu.
“Potvrđujemo da su manjine u Siriji dio nacije i da imaju pravo prakticirati svoje obrede, obrazovanje i koristiti usluge poput svakog drugog sirijskog građanina. Režim je posijao podjele, a mi pokušavamo, koliko je to moguće, premostiti te podjele”, rekao je al-Hamwi.
(24sata.info)
