Suočavanje s tuđom djecom koja se ponašaju naporno može biti emocionalno zahtjevno. Psiholozi ističu da promjena načina razmišljanja i jednostavna pravila mogu pomoći u smirivanju.
Iritacija izazvana dječjim ponašanjem je univerzalna i nadilazi dob, porijeklo i dobre namjere. Mnoge osobe se ponekad osjećaju neugodno zbog djeteta koje viče, udara ili postavlja niz pitanja.
Također, odrasli osjećaju neugodnost zbog ponašanja djece u javnosti, što je česta i razumljiva pojava. Razlozi zbog kojih vas tuđa djeca nerviraju su često povezani s očekivanjima i okolinom, tvrdi psiholog dr. Matthew Morand.
“Obratite pažnju na roditelja djeteta i njegovu reakciju, a ne samo na dijete. Ukoliko roditelj pokušava riješiti situaciju, to je znak truda i odgovornosti. Roditeljstvo je zahtjevno i većina roditelja se trudi odgojiti dijete na najbolji način. Fokusiranjem na trud, umjesto na propuste moguće je izbjeći nepotrebnu osudu”, tvrdi dr. Morand.
Također, ponekad problem i nisu djeca, već roditelji koji ne obraćaju pažnju na njihovo ponašanje. Djeca tada bez nadzora uzrokuju nered ili ne ponašaju neprikladno, što stvara haos za sve prisutne. Takav opušteni stil odgoja može djelovati kao ravnodušnost. Ipak, svaka porodica ima drugačije metode, a ponašanje koje se nekome čini neprihvatljivo može imati dublje razloge.
“Svaki roditelj odgaja dijete na svoj način. Djeci je potrebno iskustvo javnog prostora kako bi naučila društveno prihvatljivo ponašanje. Iza njihovog ponašanja nekada se kriju i problemi u školi, sukobi s vršnjacima. Kritika u tim trenucima može napraviti više štete nego koristi”, tvrdi Morand.
Osim toga, psihologinja Shira Schwartz predlaže jednostavnu, ali korisnu strategiju za suočavanje s djecom koja u javnosti privlače pažnju nepoželjnim ponašanjem.
Prvi korak je ignorisanje, koje je ujedno i najteže, ali i najkorisnije jer djeca tada ne dobijaju pažnju koju traže. Kako objašnjava Schwartz najnapornija ponašanja često su motivisana potrebom za pažnjom ili povezivanjem. Kada se ne pojačava to ponašanje, mnogo je veća šansa da će dijete odustati i potražiti reakciju negdje drugo.
Ukoliko ignorisanje ne pomaže, korisno je pokušati preusmjeriti djetetovu pažnju na nešto drugo. Zadatak, igra, promatranje zanimljivog detalja može pomoći u odvlačenju pažnje. Djeca često žele kontakt s odraslima, pa i kratka interakcija može biti korisna. Uspješno preusmjeravanje može dijete učiniti smirenijim i sretnijim.
Naredni korak podrazumijeva suzdržavanje od preuzimanja roditeljske uloge, ali i jasno postavljanje ličnih granica. Iako niste roditelj tog djeteta, imate pravo zaštititi lični prostor i mir.
Rečenica poput “molim te, prestani” često je sasvim dovoljna da dijete razumije da postoje pravila i granice koje treba poštovati. Bitno je da djeca nauče kako i drugi odrasli imaju svoja pravila i očekivanja.
Odbacivanje ili negativan stav neće doprinijeti promjeni, dok nježan i strpljiv pristup mogu imati značajno pozitivno djelovanje.
(24sata.info)