Vodeće opozicione stranke iz RS-a (SDS i PDP) su tako ponovo dokazale da je jedina osoba koja kontroliše narativ u ovom bh. entitetu Milorad Dodik, koji je još jednom “natjerao” druge stranke da rade upravo ono što on želi.
Opozicija “između dvije vatre”
Naravno, jasno je zbog čega je opozicija “morala” glasati za ovaj veto. Oni se nalaze u specifičnoj poziciji gdje traže ulazak u vlast na državnom nivou, s tim da i dalje moraju brinuti o glasačkom tijelu unutar RS-a.
Upravo tu leži (kakvo-takvo) opravdanje za ovakvo glasanje u NSRS, jer bi Dodik, koristeći svoju kontrolu nad medijima u manjem bh. entitetu, umjesto svoje sramote, što bi odbijanje veta definitivno bilo, situaciju spinovao u smjeru “izdajnika” iz opozicije.
Međutim, tako su još jednom dokazali da nemaju snagu da se odvoje od narativa kojeg vodi SNSD, te se time, opravdano, mogu postaviti pitanja o tome kako bi izgledala buduća koalicija u kojoj bi ove stranke učestvovale.
Istini za volju, opoziciji iz RS-a ide u prilog da su konstruktivniji, što su ove stranke pokazale u mandatima u kojima su činile vlast na državnom nivou, te da nisu bjegunci od pravde poput lidera aktuelne vlasti u ovom entitetu.
Ipak, mora se reći kako je na ideološkom nivou izrazito mala razlika između Dodikovog SNSD-a i većeg dijela opozicije iz RS-a.
Stanivuković “zaboravio” na glasanje iz 2019. godine
Među opozicionim liderima u RS-u se na ovaj način “istakao” Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a i gradonačelnik Banje Luke.
Dok je predsjednik SDS-a Milan Miličević sazvao sjednicu predsjedništva stranke koji je donio odluku o glasanju za potvrdu veta, Stanivuković je u Dodikovom stilu svojim stranačkim kolegama u NSRS “naredio” glasanje za ovaj potez Željke Cvijanović.
Pri tome je rekao da je “principijelan” po pitanju podrške za veto člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, ali je pri tome zaboravio na događaje iz 2019. godine.
U julu te godine, NSRS je glasala o vetu kojeg je tadašnji član Predsjedništva BiH Milorad Dodik povukao po pitanju pokretanja tužbe protiv Hrvatske zbog izgradnje Pelješkog mosta.
“Principijelni” Stanivuković je tada glasao protiv, uz Jelenu Trivić, tadašnju Koaliciju za BiH te SDS, mada su zbog većine koju je SNSD tada imao zaključci usvojeni.
Vukanović ostao usamljen
Jedini opozicioni lider koji je ostao pri svojim uvjerenjima je Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red te predloženi ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, kojeg predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto (HDZ) odbija da predloži za ovo mjesto.
Vukanović i njegove stranačke kolege su ostale pri svojim najavama i glasali protiv ovog veta, mada je njegov potez na kraju obesmišljen glasanjem njegovih koalicionih partnera.
Sada se postavlja pitanje kako će se prema ovom glasanju postaviti predstavnici Trojke (SDP, NiP, NS). Iako se nisu javno oglašavali po ovom pitanju, moguće je da su očekivali da će ovdje opozicija stati čvrsto nasuprot Dodika i SNSD-a.
Iako je jasno da će ove stranke biti dosta konstruktivnije od Dodika, te da nemaju mogućnost blokada koje ima SNSD, ali su na ovom pitanju ponovo pokazali da nemaju snage boriti se s narativima o “izdaji.”
(24sata.info)