Prije 40 tisuća godina na tlu današnje Europe čovjek nije bio jedina humana vrsta koja je tu živjela, već je bilo još najmanje tri vrste slične njemu.

Jedna od njih je i vrsta neandertalaca, prepoznatljiva po svojim zdepastim konturama i izrazito velikim obrvama, koja je u najvećoj mjeri podsjećala na današnjeg čovjeka, a nastanjivala je mnoge dijelove europskog kontinenta tijekom razdoblja dužeg od 300 tisuća godina.

Neandertalci su nesumnjivo bili vrlo otporna vrsta. Oni su postojali 200 tisuća godina duže nego što vrsta kojoj današnji čovjek pripada, Homo sapiens, ukupno postoji. Tragovi njihovog egzistiranja na europskom kontinentu gube se u razdoblju od prije 28 tisuća godina te se osnovano pretpostavlja da su kao vrsta tada izumrli.

Fosilni ostaci pokazuju da su posljednje skupine prije izumiranja bile grupirane oko područja današnjeg Gibraltara, a nova otkrića pokazuju da su puno više bili nalik današnjem čovjeku, nego što se to do sada smatralo.

Gibraltar, koji je zahvaljujući ovim pećinama na listi UNESCO-ve kulturne baštine od 2016. godine, poprište je istraživanja koncentriranih na dosad neistraženu Gorham’s Cave.

“Na ovom je prostoru postojao neki oblik neandertalskog grada i ovo je područje s najvećom koncentracijom neandertalaca na području Europe”, kaže za BBC direktor Arheološkog muzeja na Gibraltaru Clive Finlayson.

Prisutnost ove vrste na Gibraltaru prvi je put ustanovljena 1848. godine kada je otkrivena lubanja odrasle jedinke neandertalca. Od tada, pronađene su kosti sedam drugih pripadnika vrste, kao i brojne rukotvorine koje su koristili u svakodnevnom životu, poput oruđa, školjki i životinjskih ostataka.

Naslage ostataka, koje su pripadnici ove vrste ostavili za sobom, potječu iz različitih geoloških razdoblja pa se pretpostavlja da su neandertalci ove pećine periodično naseljavali tijekom razdoblja dugog 100 tisuća godina.

Postoje nagovještaji da su naseljavali i okolna priobalna područja, ali uslijed činjenice da je razina vode za posljednjih 30 tisuća godina značajno porastala, mnogi mogući dokazi njihove prisutnosti nalaze se duboko pod vodom. Srećom, strme litice Gibraltara ostale su nepotopljene i sačuvale su veliki dio značajnih ostataka.

I dok je prednji dio Gorham’s Cavea otvoren i obasjan sunčevim zrakama, a uz to pruža i pogled na ocean, zadnji je dio mračan  i podijeljen na nekoliko odaja. Pećina je tijekom ljeta ostajala relativno hladna, dok je u zimskom razdoblju zadržavala toplinu te je predstavljala idealno utočište i štitila od opasnih predatora.

Nježna vrsta

Baš kao i ostatak njihove vrste, neandertalci koji su živjeli na ovom prostoru bili su daleko od predodžbe koju današnji čovjek ima o njima, kao o brutalnim, zdepastim, primitivnim stvorenjima koja komuniciraju mumljanjem i nasilno vitlaju motkama prema svakom tko im se pokuša približiti.

Zapravo, istraživanja na području genetike pokazuju da čovjek dijeli 99,5% DNK s neandertalcem te da i danas nosimo neandertalski gen u sebi. S tim u vezi, Paola Villa sa Sveučilišta Colorado u svom istraživanju na području genetike napominje kako “moramo odbaciti kompleks superiornosti modernog čovjeka u odnosu na svoje pretke”.

“Kada su preci današnjeg čovjeka stigli iz Afrike u Europu, neprestano su se miješali s neandertalcima i sparivali se s njima. Svaka individua rođena u današnje vrijeme izvan prostora Afrike i dalje u svom genu nosi dokaz o ovom prapovijesnom miješanju”, zaključuje Villa.

Na povezanost čovjeka sa svojim neandertalskim precima ukazuju još neki ostaci pronađeni u gibraltarskim pećinama.

“Pretpostavlja se da su, na temelju onoga što je zatečeno među ostacima, u prehrani koristili morske sisavce i razne vrste ribe. Ovo nije iznenađenje jer nedavna otkrića pokazuju da su neandertalci znali plivati. Postoje čak i dokazi o tome da su lovili dupine”, kaže Finlayson.

Ostaci više od 150 različitih vrsta ptica također su pronađeni u Gorham’s Caveu. Mnogi od njih imaju tragove zuba ili su izrezani, što upućuje na to da su ih neandertalci koristili u prehrani. Među njima ima čak i ptica predatora, poput orlova i lešinara. Iako nije poznato kojom tehnikom su se služili pri lovu, jesu li postavljali mamce ili su to radili na neki drugi način, poznato je da u prehrani nisu koristili cijelo tijelo ptice, pogotovo ne ptice poput lešinara koje su pune štetnih kiselina.

“Ono što čudi je da se mnogi tragovi rezanja nalaze na kostima krila, na kojima ima jako malo mesa, što upućuje na to da su ptice lovili zbog perja”, kaže Finlayson. On dodaje da su posebno preferirali ptice s crnim perjem  i najvjerojatnije ga koristili za dekoraciju ili kao nakit.

Ovakvi rituali ukazuju na to da su neandertalci bili sofisticirani u shvaćanju kulturnih simbola i da su ih u velikoj mjeri poštovali. Kreativnost i apstraktno rezoniranje potrebno da bi se životinja koja leti pretvorila u neki dekorativni ogrtač dokazuje da su kognitivne sposobnosti ove vrste bile jako slične sposobnostima današnjeg čovjeka.

Drevni umjetnici

Otkriće šara na zidu Gorham’s Cavea iz 2014. godine prvi je dokaz neandertalske umjetnosti. Da nije riječ o slučajnosti već o nečemu što je prethodno moralo biti osmišljeno govori i činjenica da su arheolozi, kada su pokušali iscrtati istu takvu šaru, došli do zaključka da je za najdublji otisak u kamenu bilo potrebno oko 60 udaraca oštrim kamenim predmetom.

Daljnja otkrića dekorativnih školjki, kao i korištenje pigmenta oker boje za bojenje, upućuju na zaključak da su neandertalci koristili objekte za stvaranje umjetnina. Tijekom 2018. godine, veći broj pećinskih crteža i iscrtanih geometrijskih oblika otkrivenih u Španjolskoj pripisan je neandertalcima, a neki datiraju i iz razdoblja od prije 64 tisuće godina.

Da su preci modernog čovjeka mogli nešto naučiti od neandertalaca, kao i da su ovi bili spremni dijeliti određena dostignuća, dokazuju primjeri alata napravljenih od kostiju koji su otkriveni na području koje su nastanjivali neandertalci, a kasnije, isti su takvi alati pronađeni na prostorima koje su isključivo nastanjivali preci današnjeg čovjeka.

Tim istraživača s University of Leiden u Nizozemskoj, koji je predvodila Marie Soressi, analizirao je područja na kojima su neandertalci živjeli u razdoblju od prije 40-60 tisuća godina.

Alati koji su pronađeni predstavljaju zapravo dijelove kostiju rebara jelena, koji su najvjerojatnije korišteni kako bi se odjeća napravila mekšom za nošenje.

“Ovaj tip kostiju tipičan je za bilo koje područje koje su nastanjivali preci modernog čovjeka, a nakon što su neandertalci izumrli”, kaže Soressi.

“Ljudi su kopirali način upotrebe kostiju koji su koristili neandertalci te je za mene upravo ovo potencijalno prvi dokaz prenesenog znanja s neandertalca na čovjeka. Neandertalci su evolutivno bili na puno većoj razini nego što smo mi to dugo vremena smatrali, tako da je vrijeme da shvatimo kako su ove dvije vrste izjednačene na mnogim područjima na kojima ih uspoređujemo”, dodaje ona.

Iako je njihova vrsta izumrla, neandertalci nisu u potpunosti nestali. Veliki dio njihovog genoma zadržao se u tijelu današnjeg čovjeka, a pečat koji je ova vrsta ostavila na čovječanstvo trajat će još tisućama godina.

(Index.hr)