
Otkako je Izrael započeo napade na Iran 13. juna, Benjamin Netanyahu je govorio o ciljevima koji ne spadaju u kastriranje nuklearne prijetnje Teherana, čak nagovještavajući promjenu režima. Ali, rizik je da bi izolovani Iran mogao postati nepredvidljiviji sa svojim nekada nepokolebljivim saveznicima koji se drže na distanci.
“Dok se Iran suočava sa najkritičnijim vojnim testom u posljednjih nekoliko desetljeća, dalja opipljiva pomoć bilo Moskve ili Pekinga ostaje malo vjerojatna”, smatraju analitičari Bloomberg Economicsa, uključujući Adama Farrara.
Iran ne dobija nikakvu podršku ni od BRICS grupacije. Organizacija, koju su osnovali Brazil, Rusija, Indija i Kina i kojoj se Iran pridružio početkom 2024. godine, šutjela je o izraelskim i američkim napadima na Iran.
Iran je u januaru potpisao sporazum o strateškoj saradnji sa Rusijom i bio je vitalni izvor borbenih dronova na početku invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu.
Međutim, ruski zvaničnici su jasno stavili do znanja da pakt ne uključuje nikakve obaveze u pogledu uzajamne odbrane i da Moskva nema namjeru snabdijevati Iran oružjem.
Kina je, takođe, “snažno” osudila američke udare kao kršenje međunarodnog prava. Ali, nije ponudila pomoć Iranu koji oko 90 posto svoje izvozne nafte prodaje Pekingu.
Iranski susjedi u Zaljevu pozvali su na uzdržanost i upozorili na potencijalno razorne implikacije po region ako Iran uzvrati na američku imovinu na Bliskom istoku.
Nacije poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata provele su mjesece pokušavajući iskoristiti svoju geopolitičku i ekonomsku težinu kako bi potaknule nuklearne pregovore između Amerikanaca i Irana. Na kraju, pregovore je preuzela vojna moć.
Evropa ima svoju krizu
Evropljani su, u međuvremenu, sve irelevantniji, u smislu uticaja na Trumpa i Izraela i Teherana. Velika Britanija, Francuska i Njemačka historijski su imale važnu ulogu na Bliskom istoku. Oni su predstavljali dominantne ekonomije u Evropi.
Ali, surova evropska realnost glasi da imaju svoju egzistencijalnu krizu koja je mnogo bliža kući. Trumpu je potrebno da barem napravi problem u Hagu na samitu NATO-a. Vođe organizacije žele uvjeravanja da je posvećenost SAD-a nakon Drugog svjetskog rata zaustavljanju ruskog ekspanzionizma još uvijek na snazi.
Evropa je ranije pružala posredničke kanale Iranu. U trenutnoj situaciji, gdje Evropa i SAD ne djeluju zajednički po pitanju Irana, moguće je da će doći do gubitka vrijednih diplomatskih signala.
To je jedna od posljedica američkog samostalnog djelovanja i evropske uloge “sporednog igrača”, dok se kriza na Bliskom istoku produbljuje, navodi ET.
(24sata.info)