Ta 1984. kada je u pitanju svjetska scena, obilovala je mnogim velikim događajima ali za narode od Vardara pa do Triglava ništa se nije moglo mjeriti sa činjenicom da imaju prvo olimpijsko odličje.

Jure Franko je 1984. na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu osvojio srebrnu medalju u veleslalomu postavši apsolutni heroj svih naroda i narodnosti tadašnje Jugoslavije.

“Volimo Jureka više od bureka” bio je slogan koji su mu Saralije pjevale. Njegovo ime i danas 38 godina kasnije izgovara se sa ogromnom dozom divljenja i poštovanja iako je godinu nakon sarajevskih ZOI završio karijeru.

“Pa najviše me u prošlost, u Sarajevo, vraćate vi novinari sa pitanjima, pogotovo na svake četiri godine. Svi se sjećaju ‘Jureka i bureka’ i te prve naše zajedničke medalje na Igrama u Sarajevu. To je veliko iskustvo koje te prati cijelog života i uvijek možeš da se, na neki način, osloniš na to u teškim vremena, kad ti nedostaje nekog samopouzdanja. Olimpijske igre, pa još na domaćem terenu ispred nacije koja očekuje medalje na svaki način, jer je država zbog toga i organizovala Igre – da se osvoji ta medalja. Da se nije osvojila ta medalja bilo bi prvi put u istoriji da domaćin Zimskih igara nije osvojio barem jednu. Bilo je dosta veliko opterećenje, velika očekivanja sa strane na nas, svih Jugoslovena. I eto, imao sam sreće. Hvala Bogu, ona je došla i sada je uz mene svaki dan”, kaže Franko u intervjuu za Telegraf.

 

Na pitanje da izdvoji tri stvari koje pamti sa Igara ističe da je teško izdvojiti tri stvari, jer ih ima toliko da bi bilo i nepošteno da se odluči na samo tri.

“Toliko je bilo i malih stvari koje su bile odlučujuće na kraju. Jedna od najupečatljivijih stvari je odluka našeg rukovodstva da ne boravimo u Sarajevu, nego u Sloveniji, pošto u Sarajevu nije bilo snijega. Bili smo samo na otvaranju i vratili se u Sloveniju da bi održavali formu. Mnogo takmičara je ostalo u Sarajevu i nije imalo mogućnosti da trenira i da održava formu i ritam”, istakao je Franko.

Jure Franko kaže da se opkladio sa njemačkim trenerom u pivo ako osvoji medalju i sa zadovoljstvom je platio.

“Sjećam se svake greške u drugoj vožnji, euforije nakon toga, povratka u Olimpijsko selo i hiljada i hiljada ljudi, slogana  ‘volimo Jureka više od bureka’. Tada nisam ni znao šta to znači, bio mi je to kao vic a na kraju je ispalo da me to prati cijelog života. Gdje god odem po bivšoj Jugi je uvijek imam taj nevjerovatan osjećaj jedinstva koje sam proživio kroz te Olimpijske igre”, rekao je Jure Franko.

Kao nagradu je dobio “Hitachi” video rekorder koji i danas radi.  “Radi odlično nakon 40 godina, japanska stvar. Mora da radi”, kaže Franko.

Jure Franko nakon što je prekinuo karijeru, put ga je odveo u Japan.  “Morao sam prekinuti karijeru kad mi je bilo 23 godine, godinu dana nakon Sarajeva i medalje, zbog povrede kukova, trajnih. Bio sam na početku karijere, a već sam morao prekinuti, tako da to i nije jednostavno za mladog čovjeka koji je čitav život bio u skijanju, trenirao za rezultate. Put me je vodio iz Jugoslavije u SAD, dalje u Japan, gdje sam se nekako našao. Imao sam vrlo malo mogućnosti da radim nešto poslije skijanja kod nas, a meni se činilo da je svijet otvoren, veliki i rezonovao sam da moram imati veliko iskustvo, svjetsko. Japan me zainteresovao, pogotovo taj njihov kodeks bušido koji je vrlo zanimljiv sa sportske strane jer kod boraca samuraja nema druge šanse”, kaže Franko.

Jure Franko kaže da prati sport, posebno one stvari koje ga zanimaju.

“Tenis najviše, zimske sportove, skijaške skokove. Pratim OI u Pekingu, što se Slovenaca tiče, već sam se kladio da će naši skakači i skakačice osvojiti pet medalja, i to je možda bilo suviše optimistično. Nemamo velike ekipe kao ranije ali nikad ne treba potcjenjivati velika srca šampiona”, ističe Franko.

 

(24sata.info / Telegraf.rs)