
Ovo pitanje postavio je srbijanski list Danas, koji je povodom burne političke situacije u zemlji, a koja posljednjih dana kulminira, razgovarao s ljudima dobro upućenim u tamošnje političke prilike.
Sagovornici ističu da se o mogućnosti građanskog rata u Srbiji govori već mjesecima, te da bi on mogao izbiti kao posljedica društveno-političkih tenzija koje su nastale nakon rušenja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu i masovnih protesta koji su zahvatili cijelu zemlju, pada rejtinga vladajuće elite, kao i sasvim izvjesne policijske brutalnosti prema demonstrantima.
Dovoljno je, navodi list, pogledati nekoliko snimaka brutalnih sukoba policije i građana u noći sa srijede na četvrtak u Novom Sadu.
Kako vrijeme prolazi, a podrška autokratskom vladaru među građanima slabi, pribjegavanje jedinom preostalom oružju, unajmljivanju nasilnika da se fizički obračunavaju s ljudima koji protestuju protiv vlasti, dok ih policija štiti, postaje sve očitije, piše Danas.
Sukobi s Vučićevim najamnicima u Bačkom Petrovcu, Bačkoj Palanci, a posebno u Vrbasu posljednjih dana, gdje su žene, djeca i stariji ljudi gađani pirotehničkim sredstvima, kamenjem, bocama smrznute vode i francuskim ključevima, prema riječima mještana, organizovani su od strane tzv. Vučićevih lojalista dovedenih iz drugih gradova kako bi izazvali nasilje. Danas to opisuje kao „posljednju liniju odbrane posrnulog gospodara“.
Prema tvrdnjama građana, na ulicama gradova Srbije odvija se pravi mali rat. Najnovije scene nasilja iz Novog Sada, koje su već obišle evropske i svjetske medije, idu u prilog toj tezi.
Policija statira
Prema riječima advokata Siniše Nikolića, šefa kabineta ubijenog premijera Zorana Đinđića, krupni momci u crnom, lica zaklonjenih šiltericama, često s palicama i kamenicama u rukama, na prvi pogled izgledaju kao navijački huligani spremni na obračun s rivalima.
“Vjerovatno to i jesu, samo što se obračun ne odvija oko stadiona, već ispred prostorija SNS-a. Jasno je da su organizovani iz jednog centra i da im je zadatak razbiti blokade narodnih skupova i pokazati da vlast ima ‘zube koji grizu'”, kaže Nikolić.
Na pitanje zašto se režim odlučio na ovakav potez i šta dobija, a šta gubi, Nikolić odgovara da je osnovni cilj akcija ovih lojalista, kako ih je Vučić nazvao, prije svega ohrabrivanje vlastitog stranačkog članstva i zabrinutog biračkog tijela.
“Poruka je: Nismo se povukli zato što su oni mnogobrojniji i uporniji, niti zato što ih se bojimo, već zato što smo mi poštena, pristojna Srbija, a ne diktatorska jazbina kako nas žele prikazati blokaderi. Ali svako strpljenje ima kraj i više ne možemo sprječavati pošten svijet da odgovori na uvrede, blokade i napade na naše prostorije i funkcionere. Zato – nasilje kao odgovor na nasilje!”, objašnjava Nikolić.
Dodaje i da policija, koja u ovim sukobima samo statira, time šalje poruku pristalicama vlasti da režim i dalje kontroliše aparat sile i drži sve konce u rukama.
“Ne baš sve, reći će neki zajedljivo, posebno kad se vidi broj njihovih funkcionera u pritvoru. Ubacivanje dugo najavljivanih ‘lojalista’ vjerovatno je posljednji pokušaj da se narodna pobuna uguši bez raspisivanja vanrednih izbora. Ali, kao i svi prethodni potezi – od ‘Studenata koji žele učiti’, pješačenja s Kosova, Ćacilenda, do Narodnog pokreta za Srbiju – ni ovaj neće zaustaviti zahtjeve za promjenama. Naprotiv, mobilizirat će i one koji su dosad sumnjali u smisao višemjesečnih protesta”, smatra sagovornik Danasa.
Prema njegovim riječima, sada se više ne radi o studentskom pokretu otpora – situacija sve više liči na niz manjih ili većih požara koji gore širom zemlje.
“To međunarodna zajednica više ne može ignorisati. Nikome ne treba novi požar na tlu Evrope, posebno u atmosferi navodne odbrane nacionalnih interesa. Zbog toga je izazivanje sukoba možda završni potez pred vanredne izbore – posljednja linija odbrane posrnulog gospodara”, zaključuje Nikolić.
“U igri je ostanak bez plaće, zdravlja i glave”
Sociolog Ivan Živkov kaže za Danas da se u ponašanju vlasti posljednjih mjeseci mogu prepoznati obrasci koji su korišteni za stabilizaciju autokratskih režima nakon masovnih protesta u Rusiji, Bjelorusiji, Gruziji, a dijelom i u Turskoj.
“Riječ je o tri paralelna procesa. Prvi je smanjenje broja protivnika režima metodom ‘štapa i mrkve’. Vlast je udarcem po džepu već vratila nastavnike sa ulica u učionice, a pri kraju je i proces disciplinovanja univerzitetskih profesora. Pokazalo se da je mnogima važnija redovna plata od borbe za opće dobro. Sličan efekat vlast očekuje od hapšenja i premlaćivanja – da će se dio demonstranata povući ako je cijena pobune gubitak posla, slobode, zdravlja, a posebno glave”, objašnjava Živkov.
“Mrkvu” će, dodaje, dobiti pomagači vlasti – od kriminalaca i batinaša, preko poslušnih sindikalnih vođa koji sprječavaju štrajkove, do siromašnih slojeva stanovništva koji će se obradovati jeftinijem parizeru ili jednokratnoj predizbornoj finansijskoj pomoći.
“Drugi proces je poticanje nacionalističke homogenizacije izazivanjem tenzija u regiji – od Kosova i Crne Gore, preko Bosne i Hercegovine do Hrvatske, ali i unutar same Srbije, posebno u Vojvodini i Sandžaku. To je trik na koji mnogi nasjednu, pa i protivnici vlasti, jer vjeruju da je potrebno jedinstvo kada je ‘srpstvo’ ugroženo. U takvim okolnostima, sve snage usmjeravaju se na odbranu ‘ugroženih nacionalnih interesa’, a ne na sređivanje stanja u sopstvenoj kući”, navodi sociolog.
Po njegovom mišljenju, treći proces je opsežna priprema za još jednu veliku izbornu manipulaciju.
“Osim do sada viđenih i očekivanih metoda obesmišljavanja izborne volje građana, vjerovatno ćemo vidjeti i neki novi, iznenadni mehanizam. Tako dobijen izborni rezultat poslužio bi kao legitimizacija svih drugih poteza vlasti, po logici: ‘Narod je baš za to glasao'”, zaključuje Ivan Živkov.
(24sata.info)