Pjevač Željko Samardžić otkrio je da je talenat za muziku naslijedio od majke.
Oni su imali omiljenu pjesmu koju su voljeli da pjevaju zajedno, a čak i posljednjih dana maminog života zapjevao je i tu scenu nikada neće moći da zaboravi.
“Otac nije imao sluha, a majka mi je prelijepo pjevala. Kroz njenu pjesmu sam naučio sve sevdalinke. “Negdje u daljini pogled mi se gubi”… Čak sam je i na jednom koncertu otpjevao u njenu čast. To je bila godina kada je ona preminula i to mi je bio moralni zadatak. Bilo mi je teško da pjevam, grlo mi se steglo”, otkrio je pjevač.
On je ispričao da se upravo tom pjesmom i rastao od majke, pa ispričao jednu situaciju od koje suze kreću.
“Možda je to čak i pjesma sa kojom sam se ja od moje majke rastao. Imala je moždani udar i nije bila svjesna. Sjećam se kada sam došao u Nikšić da je posjetim i držao sam je za ruku i ona mi je rekla “Gospodine, da li biste me prekrili ćebetom”. Kada sam joj rekao da sam ja njen Željko nije me prepoznala. Onda sam joj zapjevao tu pjesmu. Ja sam počeo, a ona je odjednom došla svijesti. To je tako bio bolan i tužan rastanak. Uvijek to pamtim. Nedugo poslije je ona i preminula”, završio je Samardžić.