Bosna i Hercegovina i zemlje regiona dobro su uvezane u evropski sistem proizvodnje i distribucije električne energije i nema razloga za strahove da bi moglo doći do nestašica, kao ni do većeg rasta cijena ovog energenta.
Naime, proteklih nekoliko godina više domaćih i međunarodnih stručnjaka upozoravalo je da bi ubrzano isključivanje elektrana na ugalj i nuklearnih postrojenja u zemljama poput Njemačke i nepredvidljivost obnovljivih izvora energije, poput nedostatka sunčanih dana, manjka vjetra i dužih perioda suša, mogli dovesti do nestašica.
Ove strahove dodatno su potkrijepile brige o mogućnosti Ukrajine da obnovi vlastitu proizvodnju električne energije usljed ruskih udara na njenu infrastrukturu i opasnost od pojačanog izvoza evropske struje u tu zemlju, ali i činjenica da će usljed masovnog instaliranja toplotnih pumpi, pojačane elektrifikacije cestovnog transporta i izgradnje divovskih baza podataka za servere potrebe za strujom samo rasti.
Međutim, prema pisanju njemačkog magazina “Focus”, pokazalo se da su svi ovi strahovi neopravdani i da električne energije u Evropi ima i viška. Primjera radi, kako piše “Focus”, Njemačka je, čak i kada je imala manjak domaće proizvodnje, odlučila da ne pali svoje termocentrale već da struju uveze sa evropskog tržišta, jer im se, kako je naglašeno, pokazalo da bi bilo skuplje pokrenuti svoje centrale nego samo uvesti struju. Iako se često isticalo da “u Njemačkoj sunce ne sija”, i da ta zemlja nikad neće moći u značajnoj mjeri svoju gladnu industriju snabdijevati domaćom zelenom električnom energijom, “Focusova” analiza je pokazala da je udio u potrošnji obnovljive električne energije u Njemačkoj u prošloj godini porastao na 58,6 odsto, sa 54,7 odsto u 2023. i da će se taj trend samo nastaviti. S obzirom na veliki broj novoizgrađenih vjetroparkova i solarnih elektrana, sunce uvijek negdje sija, a noću uvijek ima dovoljno vjetra da se zadovolje domaće potrebe.
Iako region ne treba da brine da neće moći uvesti struju, zapadni Balkan i dalje ima kao glavni izazov ne samo zastarjele termocentrale, nego i zastarjelu i oronulu distributivnu mrežu, zbog čega, na primjer, u Banjaluci često nestaje električne energije. Elektropreduzeća imaju i dodatni problem u činjenici da su zbog iskakanja iz pogona domaćih termocentrala prisiljena da uvoze struju, čija je prosječna cijena u 2024. godini iznosila 78 evra po megavat-satu, dok je elektrodistributivna preduzeća potrošačima prodaju po više nego dvostruko nižoj cijeni.
Ako se elektrodistributivna preduzeća u BiH budu odlučivala za obnovu i zamjenu opreme, mogla bi se suočiti s višim cijenama i dugim listama čekanja jer je ova oprema u Evropi, usljed obnove ukrajinske distributivne mreže i izgradnje, zanavljanja i širenja evropske mreže, dodatno poskupjela, a često i nedostupna ako se ne naruči na vrijeme.
Na primjer, prema navodima magazina “Power Systems Technology”, Evropa se suočava s manjkom transformatora. Magazin navodi da se u ovom trenutku u Evropi instalira 4,5 miliona transformatora različitog napona, a pitanjem manjka elektroenergetske opreme počela se ozbiljno baviti i Evropska komisija.
“Kašnjenja u povezivanju novih projekata obnovljive energije na mrežu mogla bi ugroziti klimatske i energetske ciljeve EU, s potencijalnim kašnjenjem do dvije godine u razvoju vjetroelektrana na moru samo u Njemačkoj. Jedan od glavnih izazova koji doprinosi nestašici je ograničen broj proizvođača i njihov proizvodni kapacitet. Uprkos rastućoj potražnji, ulaganja u nove proizvodne pogone nakon 2030. godine dovode se u pitanje, posebno u pogledu budućih energetskih ciljeva. Nedostatak stručnih radnika i ključnih komponenti, kao što je željezno jezgro koje se koristi u transformatorima, dodatno pogoršava situaciju, naglašavajući složene izazove s kojima se suočava industrija transformatora”, ističe ovaj magazin.
Podsjećanja radi, EU želi do 2030. godine da investira gotovo 600 milijardi evra u izgradnju elektroenergetske distributivne opreme, kako bi dosegla svoje klimatske ciljeve, pišu nezavisne.
(24sata.info)
