Devetočlanu porodicu Mahalbašić čini majka Hidajeta i otac Muris sa svojih petero sinova i dvije kćerke.

Tridesetpetogodišnja Hidajeta je, kako kaže, oduvijek sanjala o velikoj porodici. Međutim, kako za jedno ili, pak, za više djece potrebno je ulažiti trud, napor i svoje vrijeme, ali postoji nešto što u svemu umnogome olakšava, a to je planiranje.

“Imamo dnevni raspored od ustajanja do polaska na spavanje. Najbolje je kada svi ustajemo u isto vrijeme, ali ako dijete ima potrebu za spavanjem, pustimo ga odspava, posebno kada su mlađa djeca u pitanju. Potom doručkujemo, a zatim ostavimo prostor za sebe kako bismo porazgovarali. Najbitnije je da to vrijeme provedemo jedni s drugima”, upoznaje ekipu Anadolu Agency (AA) Hidajeta Mahalbašić s planom koga se pridržavaju njeni ukućani.

Dodaje kako je jako bitno ono što biva doživljeno u jutarnjim satima jer to pohranjujemo u sebi i ono nam ostaje u podsvijesti.

Naime, kaže, potrebno je biti svjestan činjenice da ako je prvo s čim se dijete susretne vršnjak koji ga uvrijedi ili mu kaže neku ružnu riječ, to je onda ono što ono i pohranjuje, ali ako je prvo što dopre do djeteta porodični ambijent koji se kreira u skladu s pravim vrijednostima, onda ako mu vršnjak nešto loše kaže, to na njega neće mnogo utjecati.

“Kada djeca dođu iz škole, imaju vrijeme koje mogu iskoristiti za sebe. Pritom, tada od njih ništa ne zahtijevam, pustim ih da vidim šta je to ono što njih zanima. Poslije ručka dolazi slobodno vrijeme u kome nema mjesta za gledanje televizije. Nakon toga slijedi rad na domaćoj zadaći, a potom i fizička aktivnost ili rekreacija. No, često se tu nađu i kreativne radionice”, kaže Mahalbašić, nastavljajući kako je važno da se u aktivnosti mogu uključiti skoro sva djeca.

Radionice osmišlja Hidajeta i njen suprug Muris. Međutim, u tome i najstarija djeca uveliko pomažu, Sulejman, Dželila i Hidajet.

“Najvažna mi je naša komunikacija, i to je ono na čemu najviše radimo. Podučavamo djecu na koji će način razgovarati. Često im kažem: ‘Nemojte mi govoriti ‘hoću sladoled’, nego kažite ‘mogu li dobiti sladoled’. I sada ovi stariji upozoravaju mlađe kako se trebaju izražavati. I tu leži prednost naše velike porodice”, kaže Mahalbašić

Podrška supruga Murisa ne izostaje. Ona je svakodnevna i sveprisutna.

“Podršku supruga i ne izdvajam posebno, budući da je to naša svakodnevnica. Nisam samohrana majka, moja djeca imaju i oca i zbog čega bih mu uskraćivala priliku da bude dobročinitelj svojoj djeci te da na taj način hrani njihovu ljubav”, kaže Hidajeta.

Ističe važnost tog zdravog odnosa jer, navodi, samo na taj način djeca postaju otvorenija i bliža sa ocem te figuru oca ne moraju tražiti u drugim osobama.

Svako dijete u ovoj porodici ima svoju obavezu, i sve je to uređeno u skladu s njegovim godinama.

“Ne namećemo ništa strogo, ali, recimo, Muhameda od dvije godine navikavamo da pokupi igračke, da ih zna razvrstati. Fatima, koja ima četiri godine, ponekad dobije zadatak da knjige na polici složi po veličini. Dakle, to bude kao igra, ali uveliko doprinosi njihovom razvijanju, kao i urednosti u našem domu. Također, kada radimo generalno čišćenje, svi učestvujemo. Time djeca dobijaju osjećaj da doprinose, a svakome je taj osjećaj od iznimne važnosti”, ističe Mahalbašić.

Aktivna porodica je podstrek majci Hidajeti da bude aktivna i u društvenoj zajednici. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je završila studij arapskog i turskog jezika, a prije 12 godina i položila hifz (naučila Kur’an napamet). Danas pomaže onima kojima je potrebna psihološka pomoć, razgovor, otkrivanje sebe. Mahalbašić je edukatorica za lični razvoj kroz duhovnost.

“Zaista je mnogo pozitivnih dojmova koje dobijem, imam više od 400 žena koje su prošle edukacije kroz online treninge. Najviše me obraduje kada dobijem poklon i čujem riječi kako se ono što sam doprinijela u životu te osobe ne može platiti. Tu su žene koje su bile pred razvodom, a nakon treninga su se odlučile boriti za poziciju sretne supruge”, navodi Mahalbašić, dodajući kako jedan trening nosi naziv ‘Sretna u braku’.

Također, kako kaže Mahalbašić, bilo je i žena koje su prolazile kroz postporođajnu depresiju, kao i onih koje su se i po deset godina borile sa anksioznošću, koristile svakojake tablete, a samo poslije nekoliko treninga su ostavile lijekove i danas pozitivno djeluju i na sebe i na širu zajednicu.

“Razlog zbog ogromne koristi ovih radionica leži u tome što srcem prilazim svemu i što mi je u prvom planu biti od koristi tim žena koje učestvuju, poboljštati kvalitet njihovih života”, s radošću kaže Mahalbašić.

Do sada je napisala tri knjige. U prvoj ‘Svi elementi uspjeha’ je postavila osnove od kojih se polazi kada čovjek želi raditi na sebi, suočiti se sa sobom i uvidjeti mjesta na kojima bi trebalo više poraditi. U svojoj drugoj knjizi ‘Rijekom života’ pokušava mijenjati ljudska uvjerenja, ona podsvjesna, u kojima se svijet doživljava kao da je grub, loš, zao, dok je u trećoj knjizi ‘Deset savjeta za lahkoću življenja’ pretočila deset kratkih savjeta koji su praćeni praktičnim radionicama, kako se osloboditi straha, kako se odvezati od naslijeđenih pogrešnih uvjerenja, na koji način postaviti i objelodaniti svoje ciljeve.

Hidajeta i njen suprug Muris su naveli da se podržavajući rast i napredak svoje djece, i sami razvijaju. I tu, kažu i leži uspjeh njihove porodice.

(AA)