Nakon raspada Sovjetskog Saveza, malo je učinjeno kako bi se obuzdala konsolidirana dominacija Rusije u mutnim vodama Crnog mora, piše The Telegraph.
Raspad sovjetskog bloka doveo je do toga da je Moskva naslijedila veći dio crnomorske flote, regionalnu silu koju je dijelila s Ukrajinom i ugovor o najmu strateške pomorske baze Sevastopolj na Krimu.
Končana ilegalna aneksija Krimskog poluotoka Vladimira Putina ne samo da mu je dala potpunu kontrolu nad matičnom bazom flote, već i daljnji teritorij za dominaciju Crnim morem.
To je Rusiji omogućilo kontrolu nad ukrajinskim brodskim rutama, a modernizacija njene vojne prisutnosti na poluotoku dovela je do uvođenja sposobnosti za uskraćivanje područja, poznatih kao A2/AD u vojnom žargon, poput obalne odbrane, više podmornica i projektila zemlja-zrak kako bi se osporila prisutnost NATO-a.
Prvog dana ruske invazije, u februaru 2022., Putinovi ljudi prodrli su sve do Zmijskog otoka, stjenovitog izdanka od 46 hektara neposredno uz Ukrajinu. Kirilo Budanov, kijevski šef obavještajne službe, jednom je rekao da otok daje kontrolu nad površinskom, a donekle i zračnom situacijom u južnoj Ukrajini.
No, više od tri godine od Putinove potpune invazije, Zmijski otok je ponovno u ukrajinskim rukama, a ruski pritisak na Crno more je gotovo završen.
Kroz korištenje domaćih pomorskih dronova i projektila koje je donirao Zapad, poput Storm Shadowa i Atacma, crnomorska flota je potisnuta natrag u luke na ruskoj obali.
Sada, kada su crnomorske vode ponovno na raspolaganju, Evropska unija je predstavila svoju prvu “Strategiju za Crno more”, u nadi da će se suprotstaviti svakom ponovnom ruskom ulasku u regiju.
Od šest zemalja koje graniče s kopnenim vodama, dvije, Bugarska i Rumunija, članice su EU. Ukrajina je ključni saveznik i na rubu je pridruživanja bloku. Isto vrijedi i za Gruziju, iako se posljednjih godina udaljila od svog puta prema EU. Turska, saveznica u NATO-u, tehnički je još uvijek kandidatkinja za pristupanje.
Posljednja nacija, Rusija, je zakleti neprijatelj.
Imajući to na umu, Kaja Kallas, najviša diplomatkinja EU, otkrila je pokušaj Brisela da se projicira kao geopolitička sila u regiji.
Njegov trostruki pristup ima za cilj ublažiti ruski pritisak na Crno more kako bi se zaštitili trgovački putovi i kritična infrastruktura, kao i potaknule pripreme za rat.
Najupečatljivije obećanje je ulaganje u regionalne luke, željeznice i zračne luke kako bi se ubrzala i olakšala dostava vojne opreme u regiju u slučaju pojačavanja neprijateljstava.
“Nadogradnje će pomoći da se osigura da trupe mogu biti tamo gdje su potrebne, kada su potrebne. Brže dostavljanje opreme u regiju jača odvraćanje, a također podržava NATO”, rekla je Kallas na konferenciji za novinare u Briselu u srijedu.
Rapadajuća infrastruktura dugo je predstavljala jednu od najvećih prijetnji sposobnosti zapadnog vojnog saveza da brzo prebaci trupe na istok ako Rusija ikada napadne.
Dvije od pet ključnih logističkih ruta određenih za odvraćanje invazije Moskve prolaze kroz Bugarsku i završavaju u Rumuniji. Briselu je u biti prepuštena odgovornost za poboljšanje civilnih saobraćajnih veza koje bi jednog dana mogla koristiti vojska.
Prijašnje procjene sugerisale su da bi najmanje 75 milijardi eura bio trošak nadogradnje prometne infrastrukture na cijelom kontinentu kako bi se osposobila za vojnu upotrebu.
Sva ulaganja u Rumuniju i Bugarsku pažljivo će se pratiti kako bi se spriječilo da luke, željezničke pruge i zračne luke dođu pod upitno strano vlasništvo. Kina se pokušava umiješati kupovinom luka u Gruziji.
Drugo, Brisel ima za cilj otvoriti nadzorni komandni centar, nazvan Pomorski sigurnosni centar Crnog mora, kako bi članicama bloka pružio bolju situacijsku svijest o regiji.
Partnerstvo s Turskom bit će jedan od ključnih izazova.
Iako je službeno zemlja kandidatkinja za EU i članica NATO-a, Turska održava vlastite značajne interese u Crnom moru, uključujući nastavak trgovine s Rusijom. Kroz Bosporski tjesnac, Ankara kontrolira pristup i trgovinu u i iz Crnog mora.
To znači da postoji mala ili nikakva nada da će se u regiju dovesti bilo kakva značajna evropska pomorska prisutnost.
Prema uvjetima Montreux konvencije, Turska u biti zatvara Crno more za strane ratne brodove i podmornice u vrijeme rata. Samo plovila koja pripadaju crnomorskim državama smiju se vratiti.
Malo je vjerojatno da će dopustiti Briselu da se direktno suprotstavi Rusiji, već će umjesto toga nastojati uravnotežiti utjecaj u regiji, zaključuje The Telegraph.
(24sata.info)