Invazija ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu 2022. godine zatekla je Europu nespremnu, a zabrinutost u vezi s jačinom NATO-a dodatno je porasla nakon što je američki predsjednik Donald Trump napravio zaokret u transatlantskom sporazumu, poručivši da se Europa mora sama pobrinuti za vlastitu sigurnost.
Vojni analitičari i europske vlade slažu se da je prijetnja od ruske agresije realna i veća nego prije tri godine.
“Ruska vojska danas je veća i sposobnija nego 24. februara 2022. godine. Rusi imaju neprijateljske namjere prema baltičkim zemljama i istočnom krilu Europske unije”, kazao je Alexandr Burilkov, istraživač s Instituta za političke nauke Univerziteta u Heidelbergu.
Prema istraživanju provedenom za think tank Bruegel i Njemački institut Kiel, u kojem je Burilkov bio suautor, Europi bi moglo biti potrebno dodatnih 300.000 vojnika kako bi odvratila rusku agresiju, i to pored 1,47 miliona aktivnih pripadnika vojnih snaga.
“Novačenje bi moralo igrati ključnu ulogu u obezbjeđivanju tolikog broja novih vojnika”, kazao je.
Problemi s regrutacijom
Od Pariza do Varšave, europski lideri nastoje povećati izdvajanja za odbranu s obzirom na prijetnje Sjedinjenih Američkih Država da će povući svoja sigurnosna jamstva za Europu.
Međutim, mnoge zemlje, uključujući Francusku i Veliku Britaniju, imaju poteškoće s privlačenjem i zadržavanjem vojnika. Ponovno uvođenje neke vrste vojnog roka, bilo obaveznog ili dobrovoljnog, moglo bi biti još teže.
Prema anketi YouGov, većina ljudi u Francuskoj (68%) i Njemačkoj (58%) podržava obaveznu vojnu službu za mlade.
Talijani i Britanci su podijeljeni po ovom pitanju, dok se većina Španaca (53%) protivi vojnoj obavezi.
Ipak, istraživanja također pokazuju da mnogi Europljani nisu spremni braniti svoje zemlje na bojištu.
“U liberalnim društvima nametanje vojne obaveze postalo je gotovo nemoguće provesti”, kazala je Benedicte Cheron, francuska stručnjakinja koja proučava odnose između društva i oružanih snaga.
“Dokle god ne postoji direktna invazija na teritorij, politička cijena uvođenja sankcija onima koji odbiju vojnu službu čini se nezamislivom”.
Povratak obaveznog vojnog roka u Europi
Nakon Hladnog rata, većina europskih zemalja ukinula je obavezni vojni rok.
Međutim, devet država – Grčka, Kipar, Austrija, Švicarska, Danska, Estonija, Finska, Norveška i Turska – nikada ga nisu suspendovale.
Litvanija je ponovo uvela vojnu službu 2015. godine, godinu dana nakon što je Rusija anektirala Krim.
Švedska je to učinila 2017., a Latvija 2023. godine.
Ipak, zbog političkih i ekonomskih prepreka, većina od pet europskih članica NATO-a koje najviše ulažu u odbranu – Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Italija i Poljska – ne planira ponovo uvesti obaveznu vojnu službu.
Poljska, koja je vojni rok ukinula 2008. godine, nedavno je najavila planove za uvođenje vojne obuke za 100.000 civila godišnje počevši od 2027. godine. Program će biti dobrovoljan, ali vlasti planiraju sistem “motivacija i poticaja”, kazao je premijer Donald Tusk.
Vjerovatno budući njemački kancelar Friedrich Merz izjavio je da podržava ponovno uvođenje jednogodišnje obavezne službe, tokom koje bi mladi mogli birati između vojne i civilne službe, prenosi N1.
U Velikoj Britaniji posljednji ročnici su demobilizirani 1963. godine, a vlada ne planira mijenjati politiku.
“Ne razmatramo ponovno uvođenje novačenja, ali smo, naravno, najavili značajno povećanje izdvajanja za odbranu”, kazao je britanski ministar za međuvladine odnose Pat McFadden.
U Francuskoj, gdje je obavezna vojna služba ukinuta 2001. godine, predsjednik Emmanuel Macron traži načine da potakne mlade na služenje u vojsci.
Macron je u izjavi za medije objavljenoj u subotu kazao da Francuska više nema “logistiku” da ponovo uvede obaveznu službu, ali da želi “razmotriti načine mobilizacije civila”, te da će u narednim sedmicama objaviti više detalja.
Ponovno uvođenje vojnog roka “bi značilo transformaciju velikog dijela vojske u centre za obuku”, kazao je francuski vojni historičar Michel Goya.
Italijanski ministar odbrane Guido Crosetto isključio je mogućnost ponovnog uvođenja vojne službe, ali podržava razvoj rezervnih snaga.
Podjela između istoka i zapada
Istraživači navode da bi se zapadnoeuropski političari trebali ugledati na nordijske i baltičke zemlje, posebno Finsku i Švedsku.
Finska, koja dijeli dugu granicu s Rusijom i koju je Sovjetski Savez napao 1939. godine, ima jednu od najvećih rezervnih vojnih snaga u Europi.
“I dalje postoji podjela između istoka i zapada. Malo ljudi u zapadnoj Europi je spremno boriti se”, kazao je Burilkov.
Uvjeravanje Europljana da se dobrovoljno prijave za vojnu službu zahtijevat će promidžbene kampanje, dodao je.
“Također, postoji veza između percepcije pobjede u ratu i spremnosti na služenje – drastično poboljšanje europskih vojnih sposobnosti ulilo bi više povjerenja među građane”.
Goya je zaključio da su Europljani iznenada postali svjesni svoje ranjivosti.
“Tek kada se plima povuče, shvatite ko je plivao bez odjeće”, rekao je.
“Američka zaštita se povlači, a mnoge europske zemlje sada shvataju koliko su zaista izložene”.
(24sata.info)
